Magic secrets

Prohladan jutarnji zrak šibao mi je obraze. Nešto me grickalo u utrobi. Strašno sam strepila zbog predstojećeg događaja. Koračala sam sporim korakom pritom razmišljajući što ću reći. Dogovorili smo se da ćemo se naći kod Crnog jezera, našeg vjernog sastajališta. I ugledala sam ga. Sjedio je ispod jednog obližnjeg hrasta tupim pogledom prateći sitna mreškanja vode. Jutrom je vladala ugodna tišina. Čula sam mu otkucaje srca. Plaho zakoračivši naprijed, sjela sam do njega i krajičkom oka mu pokušala proniknuti izraz lica. Izgledao je žalosno i zabrinuto. Nije me počastio niti jednim pogledom, već je nastavio gledati u jezero očima boje neba. Pustila sam ga da još na minutu razmišlja i onda plašljivo prozborila.
«Zirk?»
Čuo se samo tihi šapat.
«Mmmh?»
«Došla sam razgovarati s tobom.»
«O Andrewu predpostavljam.»
Blago sam porumenjela.
«Da.»
«Pretvorio sam se u uho.»
Bio je nevjerojatno smiren za razliku od mene koja sam se cijela tresla od uzbuđenja.
«Pa, ovaj, kako da ti to objasnim? Ja sam sretna što sam upoznala osobu poput tebe. Lijepu, šarmantnu, dobru, osobu koja je spremna mene voljeti. A ja sam se na neki način s tobom poigrala. Osjećam se grozno i tako prljavo. Oprosti mi Zirk, ali ja jednostavno volim Andrewa. Ne znam zašto sam to potiskivala u sebi i zašto si ti morao biti upleten u sve to, ali ja sam se zaljubila u tebe i vjerovala sam sama sebi da te volim. Ali to jednostavno nije to. I mislim da je ovako bolje, nego da nastavim zavaravati sebe i tebe.»
Oboje smo šutjeli nekoliko dugih trenutaka. Njegove smirene i nježne riječi su me ohrabrile i iznenadile.
«Vjerujem ti. I opraštam. Znaš Carmilla, niti jedna osoba mi neće biti poput tebe. Ti si jednostavno posebna. Drago mi je što sam upoznao osobu koju sam bar nakratko volio, koju sam mogao zagrliti i poljubiti. Znaj da ću uvijek biti tu ako me zatrebaš, bit ću tvoj najvjerniji prijatelj i nikada te neću ostaviti, voljela ti mene, ili ne.»
«Hvala ti od srca. To mi mnogo znači, znaš. I ja tebe ne mogu ostaviti. Bit ću ti više od najbolje prijateljice. Bit ću tvoja utjeha i potpora u crnim danima. Vječno ću ti biti zahvalna na razmijevanju koje si mi pružio Zirk.»
«Volim te Cam (jedino me on tako zvao), znaj to kad budeš u naručju drugog.»
«Kvragu i moje srce, previše mi te žao.» usprotivila sam se.
«Ne. To je sad riješeno. Ja se nikada na tebe neću ljutiti. Voljet ću te, da, ali život je takav. Ljubav je takva. Meni je jedino važno da si ti sretna, onda sam i ja sretan.»
Nisam više ništa mogla reći. Njegove riječi bile su tako iskrene. Osjećala sam se pokvareno, ali ne mogu, jednostavno bih zavaravala i sebe i njega. Ne bih mu pružala pravu ljubav. Boljelo me vidjeti ga takvog, osjećajući da pati. Pustila sam krupnu, čistu suzu niz bijeli obraz. Zatim još jednu. I još jednu. I pregršt njih. Zagrlili smo se čvrsto. Nisam ga htjela pustiti.
«Oprosti mi...» šapnula sam mu na uho.
«Ššššš.»
Pustio je da uživamo u trenutku, zagrljeni, zadubljeni u sjećanja. Njegove hladne ruke davale su mi nadu i sigurnost. Miris mu je bio opuštajuć. Nakon nekoliko dugih minuta, možda čak i sati, razdvojili smo se.
«Neću si nikada oprostiti ako te ne poljubim posljednji put.» jecnula sam.
Nije trebao ništa reći. Okrenuo je glavu prema meni a ja sam mu primila obraze, onako kako je volio da mu činim, i prislonila svoje usne na njegove točno onako kao što je on učinio kada me prvi put poljubio. Bio je to naš najromantičniji poljubac ispunjen mojim i njegovim tihim suzama što su nam klizile niz mramorne obraze...

Sretno sam dočekala povratak u Hogwarts ali jednako toliko sam bila i ozlojeđena time što Zirk i ja nećemo imati više vremena jedno za drugo. Sve se tako brzo odvijalo, ispitivanja, propitkivanja, Lunina perverzna zaključivanja pa čak i iz moje rečenice da smo ujutro jeli muffine. Najbolje je bilo kad me Irma pitala kakva mu je soba, a Čupava je umjesto mene odgovorila.
«Pa vjerujem da je lijepa, posebice krevet. Ljudi moji, Cami i Zirk su vampiri. Oboje ne mogu spavati. Što mislite što će drugo raditi u krevetu?»
Sunčane zrake hrabro su se tiskale iza gustih sniježnih oblaka i polako topile pahuljice na rukama. Sljedećeg tjedna se održavao bal. Svi su se pomno spremali. Prišla mi je Dante.
«Ej Cami! Što misliš o mojoj haljini?»
Haljina joj je bila prekrasna, tamnoplava posuta kristalićima, sa bretelicama.
Sasula sam joj pregršt svojih komplimenata koje sam zaista i mislila.
«Kakva je tvoja? Sigurno je prelijepa. Moraš si naglasiti tu mramornu put.» reče ona zamišljeno.
«Ma ne znam hoću li ići.» pomalo sam se sramila pravog razloga.
«Zašto? Daj molim te, pa svi te gotovo znaju. Moraš se pojaviti isto kao i Lena i Michael.»
«Um, ovaj, pa zapravo Dante, znaš ja... nemam haljinu.» pognula sam glavu.
Svima su bake ili mame slale haljine, a ja nisam imala od koga dobiti.
«Nemaš? Ma jooj, to se lako da srediti. Moja poznanica ti šiva svečana odijela za slavne čarobnjake! Poslat ću joj hitnu narudžbu.» namignula mi je.
«Um, hvala ti Dante, to mi puno znači.»
Kada je Lena izašla iz spavaonice u svojoj haljini, samopouzdanje mi je došlo na vrlo nisku razinu.
«Ajme, predivna si!» gledala sam u nju širokih očiju. Stajala sam u trenirci i podrapanoj sivoj majci pred njom osjećajući se kao klošar.
«Evo i tvoje Carmilla!!! Mislim da je ovo jedna od najboljih koje je sašila!» trčala je Dante u društvu Irme, Agathe, Keire i Lune.
Kada mi ju je pokazala skoro sam pala u nesvijest.
«To je za mene?»
«Aha.»
Gledala sam u dugu bordo crvenu haljinu do poda, bez bretelica, učvršćenu crnim svjetlucavim pojasom sa zmijskom kopčom i posipanu sitnim crnim šljokicama. Bila je predivna. Obukla sam ju s posebnom pažnjom, razmišljajući što će Zirk reći. Složile su mi punđu i posipale mi crvenkaste kristaliće po kosi. Brzo su me ušminakale i zatim požurile dolje gdje su nas čekale Lana, Isabell, Leda, Dora, Maggie, Norah i jedna cura u dugoj crnoj haljini koju sam prepoznala kao Lenore.
«Dogovor s partnerima je pred ulazom u Veliku dvoranu!» reče Dora.
Krenule smo, jedna po jedna, a ja, nespretna kao i uvijek, popikavala sam se na svoje visoke potpetice pa sam zadnja zaostala. Sve su elegatno sišle niz stepenice a samo sam ja morala ponovno zakopčati remenčić na cipeli koji mi se putem odkopčao.
Leni su se svi divili i to s dobrim razlogom. Čuli su se povici i oduševljeni uzvici.
Ušeprtljala sam se sama sa svojim hodom ali sam se uspjela dovući do četvrte stepenice donekle eleganto a zatim ugledavši publiku i Zirka koji me čekao skamenjen i nasmiješen božanskog izgleda, popiknula sam se na svoju nogu i pala mu u naručje. Tješila sam se mišlju kako bih se puno gore osramotila da sam pala na tepih. Zirk me šutke, ali se jedva suzdržavao da se prasne u smijeh, spustio na pod.
«Sve u svemu, izgledaš prelijepo.»
Pocrvenjela sam i udjelila mu sitni poljubac. U dvorani su nas spremno dočekali. Očekivali su da će vampirski par biti najelegantniji, što smo izgledom postigli ali moja je nespretnost upropastila tu želju. Keira mi se smiješila u svojoj blijedoružičastoj haljini u kojoj je izgledala mlađe ali i jako lijepo.
«Jako si lijepa Carmilla.» dodala je. Uzvratila sam joj osmijehom i komplimentom.
Pred kraj bala, koji sam većinom provela pokušavajući svima dati do znanja da znam plesati pritom puštajući da me Zirk vodi i pritom doživjela teški neuspjeh, Zirk je otišao po piće. Pogledom sam pratila preostale parove. Lana i Lucas su si jako lijepo pasali, zagrljeni su plesali na drugom kraju podija, Dante i Daniel kao meni osobno najslađi par večeri i Lenore sa Potterom izgledajući posebno elegantno. Ostali su svi nekamo otišli, pa tako i Lena i Michael koji su brzo nekamo zajedno šmugnuli. Prišao mi je Andrew. Pri pogledu na njega osjetila sam leptiriće. Ne zato što sam popila malo previše punča, već zato što je bio tako lijep i tako dobar prema meni. Prišao mi je, i pružio ruku.
«Prekrasna si.» rekao je mekim tonom.
«I ti.» odgovorila sam brzopleto i iskreno i zatim stavila ruku na usta.
Gledao me u nevjerici, kao da se premišlja, a zatim me zagrlio. Niti sama ne znam u kojem trenutku svega toga se pojavio Zirk, ali samo znam da sam poljubila Andrewa i zatim se srušila.

***

Bila sam u nesvijesti, a oči sam otvorila u spavaonici kad me neka topla zraka sunca poškakljala po nosu. Ležela sam u svom krevetu, iako tu nisam nikad spavala, a kraj mene je sjedila Norah.
«Jesi li dobro?» upitala me.
«Što se dogodilo?» kad sam se pokušala prisjetiti prošle večeri, mozak mi se pobunio. Boljela me glava i osjećala sam mučninu.
«Pa znam samo da si se srušila, valjda si previše popila i da su te Zirk i Andrew odnijeli u krevet.»
Pokušala sam zamisliti tu situaciju.
«Andrew...» prošaptala sam. «Gdje je Zirk?»
«Vjerojatno se otišao naspavati.»
«Lena i Michael?»
«Njih nismo vidli otkad su se jučer iskrali.» zločesto se osmijehnula.
«Uuu.» slabašno sam prozborila.
«Mda, jesi li sigurno dobro?» na licu sam joj registrirala zabrinutost.
«Ma malo me glava boli, ali sve je u redu.» Osjećala sam veliku potrebu da vidim Andrewa.
Kasnije tog jutra, kad sam se malo osvježila, krenula sam u ozbiljan razgovor sa Zirkom.
Shvatila sam nešto novo, nešto što je cijelo vrijeme u meni ležalo duboko zakopano, a jučer je došlo na vidjelo. Volim Andrewa.