Mrežarenje

Narod na krovu svijeta, u olimpijskoj državi. na prosječnoj visini od 4,900m od 1951 dio je Narodne republike Kine. Zanimljivo je kako se naša i Tibetanska povijest datumski preklapaju. Od 7 do 11 stoljeća Tibet je imao svoje kraljevstvo. I kroz njih su poharali Mongoli i tlačili dugo vrijeme (kao nas Austrijanci). Poslije njih su imali Kineze, Ruse i Britance (ovo već smrdi na Balkan, samo su neki drugi igrači u igri...).

Rusi i Britanci, jedni sa sjevera, drugi sa juga, htjeli su, prestiža radi, imati u svojoj državi "krov svijeta". Isto kao i mi imali su svoju nezavisnu državu u skoro isto vrijeme, od 1911 do 1951.

Iako Kinezi u toj cijeloj priči izgledaju kao najveći zlikovci, u stvari najveći pokolj Tibetanaca su napravili Englezi. Pukovnik engleske armije Francis Younghusband, u pratnji 3000 vojnika i 9000 Šerpa, krenuo je prema Lhasi, u misiju da natjera "miroljubivo" Tibetance da ne trguju sa Rusima, već samo sa Indijcima i Englezima. Ekspedicija za koju su Tibetanci pravodobno saznali je završila pokoljem oko 1300 od 2000 Tibetanskih vojnika 31.ožujka 1904. Sama ekspedicija pukovnika je završila "empty handed" pa je par godina poslije Englesko-Rusko-Kineskim ugovorom Tibet potpao pod upravu Kine. Doduše I&II. svjetski rat im je pogodovao, pa je Tibet proglasio svoju nezavisnost... 1991 Dalai Lama je optužio Kineske doseljenike da rade tzv. "Kineski apartheid"... to traje do dan danas, a nitko okom da trepne...

Danas pročitao na net-u da olimpijski plivači svijeta ni pod razno ne razmišljaju da propuste Olimpijske igre u Kini – jer za sljedeću olimpijadu su već prestari pa ode medalja!

A ovako to sve izgleda u Americi, kad Tibetanci i od Amera dan danas dobivaju batine :



Pa ti sad plivaj...

Udaljen preko 900km, na povrsini 6x Bundeka, smjestio se Hannover , NAJinformatickiji gradich u Europi u proteklom tjednu . Preko 450,000 poslovnjaka, od kojih vecina dolazi zadnji dan zbog shopinga (tzv. kids), dok druga vecina tzv. "sakupljaci" dolaze nadopuniti kolekciju gjidja (điđa). U ovoj zadnjoj grupici smo donekle i mi (pa sve smo vidli u zadnjem Bug-u, PC Chipu... il na zadnjem sjedistu plavog auta).











Mali dio stvarno dolazi sklopiti poslove, jer je CeBit zbog poskupljenja prostorija za izlaganje, smanjio ove godine svoju povrsinu barem za 1/4 (mjereno odokativnom metodom tzv. "Slovenec").








Nismo vidjeli nesto revololucionarno, opet, Kikichu, opet! Iako je sam sajam preveliki (bole noge vec nakon prvog dana), previse markentigasha i sale-z-mana kruzi okolo, a premalo pametnih tehnicara koji ce saslusati tvoj problem. Tako im je krilatica: "daj Mi vizitku pa cu te JAKO spamati sa mojim rjesenjima i "html" obavijestima!".














I ove godine .hr je imala svoj "stand" (paviljon no.6), na kojem smo provodili najvise vremena ispijajuchi kavu, kolu & beksich





Ove godine sam po prvi puta (a ovo mi je vec 4-it CeBit), dozivio i after party stranu sajma. U 18:00 kad lagano svi djeparosi napuste sajam, pocinju pravi tulumi (dva do tri prava derneka unutar jednog paviljona, od ukupno njih 37!).





Najludji je bio tamburica party na .hr standu, najgori na standu ex-juge (totalna katastrofa), a najvishe se popilo na D-Link standu, uz brazilske plesacice . Srecom da smo bili smjesteni 40km od sajma, pa odlukom viseg rukovodstva, na tulume odlazili rijetko...

Iako sam ove godine isao po naredjenju (nekakve pressice & predstavljanja... jer se ja u uredu: "jako volim slikati za novine"), CeBit hvala "molim" lijepo, posebno preskacem



P.S.
Ako se pojavi za godinu dana post: "Reggie opet na Cebit-u", slobodno me