MARTIN LUTHER (1483. – 1546.): EVANGELIK
Luthera se smatra za utemeljitelja njemačke reformacije. Tijekom proučavanja spisa Apostola Pavla i Sv. Augustina iz Hippa došao je do zaključka da se osoba spašava samo po milosti Boga, vjerom neovisno od dobrih djela ili religijskih obreda. Lutherovi spisi uključuju; O kršćanskoj slobodi (1519.), Kršćanskom plemstvu (1525.), Babilonsko sužanjstvo Crkve (1520.), Ropstvo volje (1525.). U svomu Malom katekizmu (1529.) u formi pitanja i odgovora kratko poučava o; Deset zapovijedi, Apostolskom vjerovanju, molitvi Oče naš, Krštenju i Večeri Gospodnjoj. Mali katekizam objašnjava osnove luteranske reformacije jednostavnim i slikovitim rječnikom.

PHILIP MELANCHTHON (1497. – 1560.): EVANGELIK
Melanchton je bio blizak prijatelj Luthera. Kada je došao u Wittenberg, imao je vrlo dobru humanističku naobrazbu, pod utjecajem Luthera prihvatio je nauk reformacije te postao njegov najbliži suradnik. On je izvršio utjecaj na Luthera da prevede Bibliju na njemački jezik tog vremena razumljiv običnim ljudima. Budući Luther u Wittenbergu nije imao vremena sistematizirati nauk evangeličke teologije on je 1521. preuzeo taj zadatak, napisavši prvu sustavnu teologiju pod nazivom Loci Communes. Temeljem objavljenih radova i Sporazuma u Augsburgu napisao je prvu značajnu konfesiju reformacije: Augsburško vjerovanje (1530.). Evangelički pastori, sve do današnjeg vremena, prihvaćaju se ne temelju ove kao uvjete ordinacije.

JEAN CALVIN (1509. – 1564.): REFORMIRANI
Francuski reformator poznat po svomu radu u Ženevi i najvećem teološkom djelu, Instrukcije kršćanske religije (Institucione Christiane Religionis, 1536.-1559.). Kalvinov je nauk oblikovao vjerovanje Reformiranih crkava, vjerovao je u apsolutnu svemoć i svetost Božju. Zbog toga ga se često puta povezuje s naukom o predestinaciji i izboru, ipak treba naglasiti da se vrlo malo razlikovao od ostalih reformatora glede ove složene doktrine. Pet točaka kalvinizma izražavaju nauk velikog reformatora, proizašli su od Sinode u Dortu te predstavljaju odgovor na pet primjedbi koje su nastale nakon Calvina. 1541. Calvin je započeo reformu institucionalne crkve u Ženevi. Uspostavio je četiri crkvene službe;
- Doktor: teološki učenjak i učitelj sa svrhom poučavanja ljudi i obrazovanja ostalih vjerskih službenika.
- Pastor: propovjednik i službenik sakramenata, te provoditelji pastoralne discipline, poučavanja i savjetovanja ljudi.
- Đakon: nadgledavatelj institucionalne pomoći, to je uključivalo bolnice te skrb za materijalne potrebe.
- Starješine: dvanaestero laika čija je uloga bila nadgledati duhovno stanje crkve općine.

HEINRICH BULLINGER (1504. - 1575.): REFORMIRANI
Nakon smrti Ulricha Zwinglija 1531., Bullinger je postao pastor glavne crkve u Zurichu te vođa reformiranih u Švicarskoj. Igrao je značajnu ulogu u oblikovanju I. Helvetske vjeroispovijesti (1536.), temeljilo se, uglavnom, na Zwinglijevim teološkim pogledima za razliku od Lutherova nauka. 1549. postignut je Consensus Tigurinus, između Bullingera i Calvina, to je potaknulo pomicanje švicarske teologije od Zwinglijeva prema Calvinovom nauku. Njegovi kasniji pogledi oblikovani su u II. Helvetskoj vjeroispovijesti (1566.) koja je prihvaćena u; Švicarskoj, Francuskoj, Škotskoj i Mađarskoj te je postala jedna od najprihvaćenijih ispovijesti Reformiranih crkva.

THOMAS CRANMER (1489. - 1556.): ANGLIKANAC
1533. Cranmer je izabran za nadbiskupa Caterburyskog. On i Thomas Cromwell podržavali su prijevod Biblije na engleski jezik. 1545. je napisao liturgiju koja je još uvijek u upotrebi, a tijekom vladavine Edvarda VI., dozvoljeno mu je da napravi doktrinarne promjene neophodne za crkvu. On je zaslužan za pisanje i kompilaciju prve dvije Knjige zajedničke molitve (The Books of Common Prayer), (1549., 1552.), uz asistenciju Martina Bucera reformiranog vođe iz Strasbourga, te Trideset devet članaka, po kojima je uspostavljena osnovna struktura anglikanske liturgije za nadolazeća stoljeća.

HUGH LATIMER (1485. - 1555.): ANGLIKANAC
Bio je biskup Worcesterski u vrijeme kralja Henryija, ali se povukao s funkcije zbog toga što je kralj bio protiv protestantskih reformi koje je Latimer želio. Kada je Krvava Marija došla na vlast bio je uhićen, osuđen za herezu te spaljen s prijateljem: Nicholas Ridley. Njegove posljednje riječi na lomači ostale su poznate: «Veseli se i budi hrabar Ridley, danas ćemo u Engleskoj zapaliti takovu svijeću, vjerujem, da se nikad neće ugasiti po milosti Božjoj!», u listopadu 1555. spaljen je na lomači. Smrti; Hugha Latimera, Nocolasa Ridleya te kasnije Thomasa Cranmera poznate su pod nazivom: Oxfordski mučenici.

JOHN KNOX (1513. – 1572.): REFORMIRANI
Škotski učitelj koji je prihvatio načela kontinentalne reformacije. Kao kapelan Edvarda VI. bio je uključen u reviziju anglikanske Knjige zajedničke molitve. Nakon progonstva, zbog vjere, vratio se u Škotsku nakon dolaska kraljice Marije, kada je otpočeo pionirske promjene reformacijskih načela. On je odgovoran za nastanak Prve knjige discipline (First Book of Discipline) te Knjige zajedničkog reda (Book of Common Order) koje su prihvaćene od tek ustrojene Škotske crkve.

Reformatus, 2007.© #6840
Poveznica:
Religijska karta EU