Najljepši pozdrav…
Znate onaj osjećaj kada ljudi misle samo na sebe i svoju guzicu?
Prva stvar- Meni izgleda tako kada tjeram starce da mi dopuste da stavim pirs. Čini mi se da oni uopće mene ne doživljavaju ozbiljnom i da jednostavno ne žele shvatiti da u tome nema apsolutno niš loše, a još uz to ja bi bila presretna. Ali ne oni čvrsto drže do toga da je to loše, a prije svega da 'uništava' osobnost, tj. da narušuje izgled. Baš kao da ću se promijeniti nakon što stavim pirs. Da sigurna sam da će neke babe reći gle ovu ili tako nešto, ali mene one ne zanimaju. Tj. ne zanima me što će ljudi reći. Samo znam da je to želim. Vjerojatno će mi s vremenom dosaditi, ali onda ga skinem, a ta rupa koja ostane neće se vidit iz aviona.
Druga stvar- Neki ljudi iz mojeg razreda misle samo na sebe. Jedna cura je totalno zaljubljena u sebe, zajedljiva… ma neman namjeru je vrijeđat makar ona dobro zna što ja mislim o njoj, što drugi misle o njoj. I obično nemam volje nikad za tračanjem ljudi. Mislim iznošenje samo osnovnih tračeva, a ne uz pomoć mašte kako neke cure znaju i umiju. – Od muhe napraviti slona. Da, cilj ovog djela je da kažem da mrzim kad ljudi misle samo na sebe.
I onda malo za razbribrigu- (pošto sam dobre volje, i stvarno se dobro osjećam.) Obožavam horoskop. Iako obično po novinama pišu se samo više- manje sranja meni jednostavno dan završi da pročitam najmanje 2-3 horoskopa. Možda podsvjesno ne vjerujem u to, ali bude zanimljivo. Hehe. A znate ono kad pogledaš na sat pa vidiš 13:13 – e to su čiste gluposti i sve te sućuruge. Sudbina+ rugati (se). Ja vjerujem u sudbinu- vjerujem da svakog čeka nešto što mu je negdje zapisano i prije ili kasnije sudbina će pokucati na vrata. Zato se ja ne ustručavam isprobavati neke nove stvari jer ako imam za umrijeti rano… to mogu i kod kuće- lijepo lagano se spotaknem i slomim vrat. I pa'pa'.
I jednostavno ne mogu bez glazbe i plesa… Ali o tome nekog drugog puta…
Lijep pozdrav…
