Ordo Tapiri Magni
10.05.2006., srijeda
Nije Klorofil Sve Sto Sija
|
Boraveci u drustvu starih ljudi mnogo se moze nauciti o proslim vremenima. Naprosto je nevjerojatno koliko se svijet moze promijeniti u 50 godina. No uspio sam ukratko pokopcati osnovne promjene i shvatiti kako je svijet tada drugacije izgledao. Glavne promjene bi se dale sazeti u ovih nekoliko skupina 1) Djeca su bila nevjerojatno dobra i siromasna 2) Hrana je bila puno ukusnija od ove koju smo primorani jesti danas 3) Vremenske prognoze nisu uopce bile potrebne zbog apsolutne ciklicnosti sezonskih promjena Sad pitanje je koje zakljucke iz ovoga mozemo izvesti. Prvi i osnovni je da su ocito kreacionisti u krivu jer su paradajzi i paprike drasticno evoluirali u 50 godina. Drugi je da je ta prehrana u proslosti izgleda utjecala na djecu i smirivala ih. Znaci da promjena i nije tako losa jer ocito je povrce izgubilo svoja sedativna svojstva i dobilo na energetskoj vrijednosti. Ovaj drugi zakljucak je dodatno ojacan cinjenicom kako svi u americi pricaju kako trebaju jesti puno povrca a imaju problema s prekomjernom tezinom. Sve u svemu, promjena je pozitivna, ali moramo se paziti i jesti manje povrca, eventualno kao dezert ili prije teretane umjesto red bulla. Uostalom, tako i tako je izgubilo svoj dobar tek pa to vecini ljudi i nece biti problem. Trecu promjenu je naizgled tesko povezati sa prve dvije dok se ne prisjetimo cijelog problema globalnog zagrijavanja i proanaliziramo dogadjaje koji direktno ili indirektno utjecu na njega. Cesta miskoncepcija je da su za globalno zagrijavanje odgovorni staklenicki plinovi koje ispustaju auti, elektrane, itd. No ako pogledamo malo bolje, vidimo da auti danas trose manje benzina nego prije 100 godina i da moderne elektrane, posebice one na nuklearni pogon, ispustaju daleko manje stetnih tvari od starih elektrana na ugljen i mazut. Dakle, objasnjenje je potrebno traziti negdje drugdje, a s obzirom na gorenavedene drasticne promjene, za zakljuciti je da povrce i voce svoju dodatnu uskladistenu energiju nadoknadjuje pojacanim metabolizmom i ispustanjem vecih kolicina CO2 i metana u atmosferu. Pitanje je sada sto napraviti s tim povrcem i ima li ovakav razvoj situacije moguce opasne reprekusije za buducnost? Vidimo da u zadnjih 50 godina covjek nije pretjerano evoluirao, nego je ostao vise-manje isti. Cak postoji mogucnost nazadovanja zbog nekontroliranog mnozenja ljudi kojima uspjesno koristenje kontracepcijskih sredstava cesto zna predstavljati nerjesiv problem, dok su ovi inteligentniji cija osnovica karijere nije socijalna pomoc cesto prezaokupljeni svime i svacime, pa su im prioriteti poslozeni tako da prokreacija dodje na red tamo negdje oko dobi kad pocinju primati penziju i onda primjete da su malo zakasnili. Povrce, medjutim grabi ogromnim koracima naprijed te postoji realan strah od mogucnosti da se stvore nepremostive tenzije i da postane nezadovoljno svojim drustveno-ekoloskim statusom. I tu dolazimo do problematike odnosa izmedju covjeka i povrca. Velika je dilema da li je u ovom trenutku pametnije pustiti povrce da se razvija svojim prirodnim tokom i probati ga integrirati u biosferu u skladu s napredkom koji je pokazalo ili postupiti okrutnije pa mu ograniciti pravo na samorazvoj i nesvrstanost, ali ujedno i osigurati bezbriznu buducnost ljudske rase. Jos jedno veliko pitanje je o karakteru evolucije tog povrca, pretezno pitanjem da li ono tako uspjesno evoluira samo po sebi ili je do te nagle promjene ipak doslo radi vanjskih utjecaja, jer odgovor na to pitanje u sebi vec sugerira i rjesenje o nacinu kako se prema tom povrcu treba postupiti glede njihovih teznji za izgradnjom multilateralnih odnosa s ostalim pripadnicima ekoloskog sustava zemlje. Prvi slucaj spontane evolucije u ovom slucaju djeluje malo vjerojatan, jer ne postoje neke bitne promjene okolisa osim onih koje su vec same po sebi uzrokovane novonastalim razvojem situacije uzrokovanim povrcarskim napretkom. Znaci preostaje nam druga opcija, a to je da je povrce pod utjecajem trenutno nepoznatih vanjskih agenata. O karakteru tih agenata je u ovom trenutku moguce samo nagadjati, iako je tesko za povjerovati da bi njihove namjere mogle biti dobre. Mogucnost da je to dijelo ljudskih ruku je vrlo malo vjerojatna, jer iako danas vec imamo tehnologiju za takve stvari, prije 50 godina, u doba kad su nasi perceptivni preci poceli primjecivati te neobicne promjene, takve procedure nisu jos bile moguce. Takodjer je mogucnost da je tu svoje prste umjesao bog poprilicno mala, jer nam on preko svojih svecenika uporno objasnjava da se ne zeli baviti evolucijom jer ona nije u podrucju njegovog djelovanja. Preostaju dvije glavne mogucnosti, od kojih su obadvije podjednako tmurne i ozbiljne. Prva mogucnost je da je povrce pod utjecajem nadnaravnih sila. O prirodi tih sila mozemo samo nagadjati, bile one utjelovljene u demonima, dusama mrtvih, prirodnoj magiji, ili necemu cetvrtome. Problem te mogucnosti je da su te sile nadnaravne, te im je u ovom trenutku nemoguce parirati. Izravan sukob nasih dviju svjetova bi bio podjednako predvidiv kao i sukob izmedju naravnog i nadnaravnog odreska u kruskama i jabukama. Ako se ovo pokaze kao slucaj, tada je jedino rjesenje u pojacavanju ljudskih nadnaravnih sposobnosti. To je primarno ostvarivo osnivanjem ministarstva, po mogucnosti pod okriljem Jadranke Kosor kao nase najkompetentnije politicarke, koje bi sistematiziralo sva znanja i informacije tog specificnog sektora i organiziralo funkcionalni vidovnjacko-magijski stozer za obranu naseg teritorijalno-bioloskog entiteta. Druga mogucnost, nista manje vjerojatna, je da je to povrce pod utjecajem mracnih izvanzemaljskih sila. Njih je moguce nesto lakse savladati, iako ni njih netrebamo pre olako shvatiti. Vjerojatno svoju akciju pripremaju dovoljno dugo da prate sva nasa drustvena dogadjanja, te su se sigurno osigurali protiv vecine potencijalnih nacina na koje ih mozemo unistiti, pa cak i onih najmudrijih poput onih prikazanih u Independance Dayu ili The Signsima. Znaci da vjerojatno na svojim brodovima imaju najnoviju verziju Norton Antivirusa i nose kisobrane, a specijalci mozda i ronilacka odjela. U ovom slucaju najmudrije bi opet bilo organizirati ministarstvo, naravno pod upravom Jadranke Kosor ali ovaj put sa glavnom postavom ekipe iz "Na Rubu Znanosti" kao doministrima, koje bi se pobrinulo za rjesenje u obliku diplomatske inicijative koja bi potaknula prodaju vanzemaljcima Microsoftovih uredskih paketa, te zakamufliranih mineralnih izvorskih voda s laznim naljepnicama vanzemaljskih omiljenih pica. Naravno onih gaziranih, da ih mjehurici zavaraju da misle da se ne radi o pravoj vodi. U svakom slucaju, kao sto je vec i svakom vrapcu na grani jasno, primarno je da na celu tima koji rjesava problem bude Jadranka Kosor, eventualno uz Ingrid Anticevic Marinoivc, Ivu Loncara i Zdravka Tomca kao zamjenike. Samim time smo ujedinili nase najvelebnije umove i osigurali odlucnu pobijedu nad unutarnjim i vanjskim neprijateljskim silama. Ovom prilikom mogu jos samo reci da se nadam kako ce vecina populacije shvatiti imperativnu vaznost ovakvog organiziranog pristupa i ujedinjavanja nasih najvecih resora u jedan domovinskooslobodilacki task force i poduprijeti tesku borbu koja nam predstoji, borbu cije ce posljedice utjecati na nebrojene generacije koje slijede, pa i buducnost opstanka same ljudske vrste! |