vjeran pas
nedjelja, 09.07.2006.
red fuckers - od prvih početaka do današnjih dana
|
Priča počinje još davne 1988 godine kada se Orijent natjecao u ondašnjoj među republičkoj ligi. Upravo te godine na utakmici Orijent – Split prvi put se pojavljuje pedesetak momaka s transparentom Red Fuckers i smještaju se na stajaću tribinu, preko puta centralne tribine. Moramo napomenuti da je samo ime smišljeno sasvim slučajno u zajebanciji s ekipom od strane pokojnog Alvijana Večerine koji je poginuo u prometnoj nesreći na Vežici, te je to ime i prihvaćeno od ostatka ljudi koji su pokrenuli navijanje na Krimeji. Red Fuckers 1988 godine nisu stvoreni kao neka alternativa Armadi ili iz nekog bunta prema gradu Rijeci, jer dobar dio tih momaka je i ranije bio dio navijačkog svijeta u drugim skupinama ( Armada i Torcida) a kako svi stariji poznavatelji prvih početaka navijanja u gradu na Riječini znaju da je upravo sve krenulo s Vežice (Gornje i Donje) jer prva ekipa koja je pokrenula nastanak Armade 1986/87 ( također ime grupe i amblem su dijelo Vežićana) i stvorila jaku respektabilnu skupinu u bivšoj jugi su činili većim dijelom momci iz tog kvarta, naravno zajedno s pojedincima iz drugih kvartova i okolice grada Rijeke u kojoj su prednjačili Grobničani. Također je poznato da je i prva Riječka Torcida pokrenuta s Vežice i to još davne 1983 godine, također i prvi BBB u gradu, koji je i inače moj frend, i već godinama aktivni član Red Fuckersa je također Vežićanin, To je čovjek koji od osnutka HNL-e nije više bio na Maksimiru, a s Dinamom je prošao sito i rešeto u bivšoj jugi, i to na gostovanjima o kojima današnje generacije mogu samo sanjati jer čovjek nije išao samo tamo gdje se išlo u grupi (Sarajevo, Novi Sad, Beograd, Split, Ljubljana...), već i tamo gdje nitko nije išao on je išao solo (Nikšić) i gdje ih je otišlo njih nekolicina (Zenica, Tuzla, Niš, Kruševac). Upravo su sve te činjenice bitne za objašnjenje nastanka Red Fuckersa 1988 godine, jer Vežica je oduvijek bila kvart šljakerske populacije, u kojima su mnogi pojedinci navijali za različite klubove, ali to nikad nije utjecalo na odnos unutar kvarta ( sukoba između Gornje i Donje Vežice je bilo nekada, ali iz drugih, uličnih razloga), jer se gotovo svi više ili manje poznajemo, a upravo sama ljubav prema vlastitom kvartu i mjestu u kojem živimo i međusobnim poznavanjima nas i dan danas spaja, tako da možemo zakljućiti da smo mi nastali iz dva razloga, a to su: iz lokal patriotskih razloga, jer se na Orijent oduvijek išlo i prije stvaranja navijačke skupine i što su godine s kraja osamdesetih obilježile naglu ekspanziju mnogih navijačkih skupina, a pošto je to bilo vrijeme kad je uz muzičko isfuravanje anarcho-punka i rock n rolla glavni đir bio ići na tekme upravo zbog dobre zabave i druženja (cuganje, snifanje, nešto se i zamotalo, ako je netko isfurao šta kao pomorac), tako da se i na G. Vežici našla ekipa koja će se ujediniti oko jedne stvari i bez obzira na pojedinaćnu bivšu klupsku pripadnost ili povremeni đir pokrenuti navijanje na Krimeji uz vlastito ime Red Fuckers jer je Orijent i dan danas najvećim dijelom lokalni klub. I ako se u to vrijeme u ondašnjem beogradskom listu «Tempo» orijentovi navijači spominjali pod imenom Vitezovi Orijenta, to ime nije bilo točno, što potvrđuje i ondašnja prva ekipa Armade spomenuvši nastanak Red Fuckersa s kraja 80-ih u interviewu u Novom Listu 1994 godine. Skupina čini 50 navijača, a jedan od članova je bio i današnji prvi strijelac N.K.Hrvatski Dragovoljac, napadač što je proizašao iz Orijentove škole nogometa Edo Flego. Navijači neredovito prate Orijent uglavnom na domaćim utakmicama, te iz tog vremena pamtimo prve upaljene baklje na utakmicama protiv Kopra, kada su nam u goste došli i brojni navijači Kopra pod imenom Tifozi. Baklje palimo i protiv Jugokeramike i Solina gdje dolazi i do dan danas zapamćenog obračuna s milicijom, uzrokovanog ubačenim bakljama u teren, gdje dolazi do prekida utakmice, te su navijači izbačeni sa stadiona kako bi se utakmica nastavila. Moramo napomenuti da u to vrijeme nije postojala nikakva suradnja niti razumjevanje između kluba i navijača, a u to vrijeme se i pamti naglašena represija milicije prema pojedincima, te je i ta činjenica uz ostale probleme jedan od uzroka gašenja navijačke skupine na kraju sezone 1990. godine. NOVI POČETAK, NOVA GENERACIJA Prvi pomaci bilježe se 1993. godine kada je desetak momaka iz naselja Sv Križ na G. Vežici počelo ponovno aktivno odlaziti na utekmice Orijenta s tadašnjim aktualiziranim Krimejskim Feštarima. S Feštarima su pratili Orijent u Poreču, Labinu i Sinju Zanimljiv događaj se pamti iz Sinja, kada su igraći Orijenta izašli na teren na zagrijavanje u crvenim trenirkama, a domaći lokalni dalmatinci ih stali vrijeđati: «komunjare, crveno smeće itd», a kroz 15 minuta dečki skidaju trenirke, a ispod crveni dres, bijele gaćice i plave štucne, što su Orijentove boje od osnutka na Sušaku 1919-e godine. U tom trenutku lokalna Torcida kuži da njihovo vrijeđanje nema veze s realnošću te pljeskom popraćuje izlazak na teren našeg kluba Ekipa ubrzo shvaća da su Feštari klasična karnevalska skupina koja nema previše veze sa navijačkim životom i da to nije to po pitanju navijačkog svijeta, te sami izrađuju transparent Alcoolico i odlaze na sve domaće utakmice Orijenta te upornim navijanjem pokušavaju pomoći svom klubu da ostvari što bolje rezultate. Nakon završetka sezone 1993/94, upravo u ljeto 1994 godine jedan i od danas aktivnih članova skupine ponovno aktualizira vraćanje imena Red Fuckers na Krimeju i tada se izrađuje naš danas najstariji i največi istoimeni transparent koji će se pokazati kao simbol jedne uporne generacije uvijek vjerne našem voljenom Orijentu. U sezoni 1994/95 Red Fuckers broji od 30 do 50 navijača, i dalje dajuči podršku s stajače tribine, prekoputa centralne koja je inače idealna za poslije će se pokazati gostujuče navijače, jer je izuzetno teška za praćenje same utakmice i navijanje. Te sezone prisutni smo na svim domaćim utakmicama, gdje palimo baklje protiv Primorca iz Stobreča, te odlazimo vlakom na gostovanje u Siget na utakmicu protiv H.Dragovoljca. Također je bitno naglasiti da funkcioniramo samostalno bez ikakve podrške ondašnje uprave kluba. Te stvari su se pomaknule mrvicu s nultne točke početkom sezone 1995/96, gdje se naš Orijent natječe u ondašnjoj neatraktivnoj i skupoj 1B HNL-i. Red Fuckers se seli s stajaće tribine na tribinu jug (iza gola, prekoputa benzinske pumpe) zbog bolje preglednosti, mogučnosti bolje prezentacije navijanja i povečanja broja ljudi gdje nam se pridružila i odlična ekipa s Krimeje koja se okupljala u legendarnom Setu (caffe bar), te nekoliko članova sa Trsata i Vojaka, te i jedan momak s otoka Krka, točnije iz mjesta Kijac. Broj ljudi se penje na 60 na svakoj utakmici, te izrađujemo vlastitim sredstvima niz novih transparenata, 2 zastave na koplju, te nabavljamo i bubanj koji daje ritam u samom navijanju. Pirotehniku također financiramo samostalno, a jedinu pomoć od kluba imamo u vidu besplatnih karata, što nam je istini za volju dosta pomagalo. Navijanje na svakoj utakmici je fanatično, a posebno pamtimo protiv Belišča, kad se gostujuči igrači nisu mogli načudit atmosferi na utakmici i ako je ukupno bilo oko 200 gledatelja, od toga šezdesetak bučnih Red Fuckersa. Moramo reči da je takvo navijanje obilježilo cijelu sezonu, a bakljama smo upotpunili atmosferu na utakmicama protiv Zadra i dimnama protiv Uskoka iz Klisa. Jedna od bitnijih utakmica je bila finale županijskog kupa u Kostreni kojeg je Orijent osvojio pobjedom 0:1, s time da smo nas 50 išli pješice na utakmicu, da bi pri dolasku na stadion Pomorca bilo neugodno iznenađeni odlukom domaćina da nas ne pusti na gostujuću tribinu, tako da smo bili primorani pratiti utakmicu iza ograde, prekoputa centralne tribine, te smo gromoglasnom podrškom dali snage igračima da izvuku maksimum i na kraju osvoje priželjkivani županijski kup. Bitno je naglasiti da se uprava istakla gestom zahvale u zadnjem kolu, organizirajuči mjesta za šestoricu navijača u autobusu za odlazak na gostovanje u Metković gdje smo domaćinima pokazali kako se druka za svoj klub. NAMA JE PRVA LIGA Odlukom o proširenju lige 1996 godine Orijent nam ulazi društvo najboljih, odnosno u 1HNL što je značilo maksimalnu organizaciju u suradnji s klubom. Kako nije bilo previše vremena za uređenje stadiona, 30 Red Fuckersa svakodnevno od jutra do mraka zajedno s radnicima izvođačke tvrtke postavlja tribinu na sjeveru (Ispod diskonta), te nadograđuje južnu tribinu, sve do završnih radova na stadionu. Dolaskom na mjesto predsjednika kluba Miletića suradnja se bitno poboljšava gdje nam on predstavlja ambiciozan plan dugogodišnjeg funkcioniranja kluba, s time da se njegova osobna želja poklopila s našom, a to je biti prvi u gradu! Kasnije se promjenom na njegovoj funkciji i dolaskom novog predsjednika Fućka situacija bitno pogoršava sa tragičnim ispadanjem u 2 ligu, gdje je Orijent ispao prerano se predajuči gotovo 7 kola prije kraja s najviše neriješenih rezultata u ligi. Niti dan danas se ne možemo oteti dojmu da su gradski oci jedva čekali da Orijent ispadne u drugu ligu, jer novaca u gradu za dva prvoligaša je bilo samo do ispadanja nas u 2 HNL-u, plan ostanka Orijenta u najvišem Hrvatskom natjecanju očito nije niti postojao, što je tragedija jer nisu prepoznali vrijednost gradskog derbija, možda su se i bojali Orijenta i nas navijača da ne preuzmemo vodeće mjesto u gradu za par godina jer ulaskom Orijenta u 1HNL-u grad je proključao i počeo se sportski dijeliti, uglavnom zbog lokalnog bunta, kvartovskih razlika i osjećaju pripadnosti svome dijelu grada Istočni dio grada s prigradskim naseljima za Orijent, a zapadni dio s prigradom za Rijeku, odnosno po staroj Hrvatsko- Talijanskoj granici iz 2 svjetskog rata, tj našoj Rječini koja je u povijesno vrijeme ( 1919-1943-zasebni grad Sušak ) činila granicu između dva grada, Sušaka i Rijeke i između dve države. Samim ulaskom u prvu ligu cijeli Sušak i grad Rijeku je uhvatila nikad više doživljena euforija, jer smo imali jedini pravi gradski derbi u Hrvatskoj sa svim svojim obilježjima kako iz povijesnih korijena, tako i iz sportsko-gradskog rivalstva. Naš broj Red Fuckersa se strmoglavo penje na 150 ljudi na svakoj utakmici, a na derbijima i do 200 ljudi a kao «koop» odabrali smo sjevernu tribinu, gdje smo ostali sve do zadnjeg dana zatvaranja nadajući da ćemo se tamo opet vratiti jer nam je na sjeveru mjesto Na svakoj utakmici stvaramo paklenu atmosferu, gdje smo sami po sebi koreografija jer smo svi obučeni u crveno što ostavlja sjajan vizualan dojam. Pirotehniku kupujemo sami i služimo se njome na utakmicama s Hajdukom, Dinamom i Rijekom (na Krimeji i Kantridi). Također na domaćoj utakmici s Rijekom služimo se i crvenim balonima kako bi još dodatno upotpunili koreografiju. Dodatne tranparente i navijačke majice također izrađujemo sami, a pomoć od kluba imamo u vidu dijela besplatnih karata, te organizaciji odlaska na nekoliko gostovanja autobusima ( Zaprešić, Pula, Petrinja(H.Dragovoljac), Osijek ). Nakon gostovanja u Osijeku bus s kojim smo se vraćali doma je manje oštečen s naše strane, a uzrok za to je najviše prekomjerno konzumiranje cuge. To je bilo dovoljno klubu da nam više nedaju prijevoz tako da na ostala gostovanja odlazimo neorganizirano odnosno u vlastitom aranžmanu snalazeći se na razne načine, tako da smo Orijent u manjem broju pratili u Šibeniku, Splitu, Suhopolju, Zadru, Varaždinu ( kup utakmica ), te Zagrebu ( u Kranjčevićevoj i na Maksimiru ) i u dalekim Vinkovcima, s time da nam u Splitu, Šibeniku i na Maksimiru domaćini nisu htjeli otvoriti tribinu za goste, pa smo se raštrkali na druge tribine. Od svih gostovanja u 1HNL jedino nismo bili prisutni u Slavonskom Brodu jer se utakmica odigravala u srijedu, a i prometnice su bile neprohodne zbog snjega. Na Kantridu smo odlazili dvaputa, organiziranim autobusima u prvenstvu (150 ljudi) i neorganizirano javnim gradskim prijevozom na kup utakmicu. Na tu kup utakmicu koja se igrala u srijedu išlo je nas 60 gradskim busom kroz grad i to samo prva ekipa od 25 godina na gore i još nešto mlađih momaka, svi opremljeni letvama, baseball palicama i ostalim priborom ( takva su to bila vremena), jer se očekivao lom, ali frke nije bilo. Također pratimo Orijent na SRC Valkane u Pulu na prijateljskoj utakmici s nižerazrednim klubom N.K. Pula ICI gdje imamo svoj alkoholni show kad nekoliko Red Fuckersa skida se do gola i utrčava u teren maltretirajući suca i igrače, naravno nikom od prisutnih gledatelja nije bilo ništa jasno, ali u svakom slučaju dobro smo se zabavili.Također u prvenstvu na gostovanju u Puli je bilo zanimljivo jer smo stigli s dva busa i još dosta ljudi u svojem aranžmanu (150 ljudi) te smo okupirali sve okolo stadiona te je jedna naša ekipa prije početka tekme ušla i na domaću tribinu sjever,ali nije bilo nikakvih pizdarija, osim nešto sitno gdje se par domaćih loše provelo, ali pamti se da smo čak i zajedno cugali s Demonima (koji su bili daleko malobrojniji u odnosu na našu brojku) prije tekme, što se sljedećih godina promjenilo. Moramo napomenuti da smo na utakmici s Šibenikom na Krimeji imali fizički okršaj s gostujućim navijačima i to na samom centru igrališta prije početka utakmice, a razlog je što se jedan od gostujućih navijaća prošetao preko centralne tribine došao ispod našeg sjevera i iščupao nam dio našeg transparenta Red Fuckers i počeo bježati prema svojoj skupini. U tom trenutku 15-ak naših utrčava u teren i dolazi do incidenta te mi uspijevamo obraniti svoju čast, te vraćamo naš ukradeni dio i usput uzimamo njihov Funcuti Zaton. Također imali smo i tuču na Kantridi u prvenstvu kada trojica pijanih članova Armade ušuljava se među nas, a to im je bio krivi potez što i sami su poslije priznali. Točno 1996 godine napravljeni su i klupski vuneni šalovi od strane kluba, koji su djelomično i izigrali naš dogovor, jer je bio dogovor da će se napraviti šalovi s natpisom « Orijent –Sušak» sa grbom povijesnog grada Sušaka s jedne strane i grbom N.K Orijenta s druge strane što je bila naša velika želja i ponuda, ali je klub to odbio uz obrazloženje da ne mogu napisati Sušak na šalu, što nam je pokazalo tko kako diše prema klubu i ovdašnjem kraju i puku. Moramo reći da su to bila burna vremena obilježena brojnim sukobima s Riječkom Armadom tijekom cijele sezone po cijelom gradu, a naročito vikendom po kafićima, gdje smo im itekako znali pokazati zube, i uzvratiti udarce na njihove napade, što oni i sami dobro znaju. Također i u Zaprešiću je bilo problema s policijom gdje dobar dio ljudi je završio u stanici zbog samoposluge. U to vrijeme Red Fuckers su imali odličnu ekipu, s visokim prosjekom godina, prožetim navijačim kako sa cijelog Sušaka, tako i dijela Grobnika, Škrljeva, Sušačke Drage i ostalog dijela istočnog prigrada, a zanimljivo je da su nam se znali pridružit i navijači Orijenta iz Triblja, otoka Krka, nekolicina ljudi iz Labina pa čak i navijaći Orijenta iz Delnica. Upravo u sezoni 1996/97 od svih ostalih navijačkih skupina u Hrvatskoj putem navijačkih medija proglašeni smo kao največe iznenađenje i najveće osvježenje na navijačkoj sceni u Hrvatskoj. Posebno smo stvarali paklenu atmosferu na utakmicama s manje zvučnim imenima, i onda kada je već svima bilo jasno da nam nema spasa i da ispadamo u 2 ligu. U to se uvjerio i pokojni Stjepan Spajić lider H. Dragovoljca kada su u zadnjim kolima gostovali na Krimeji na utakmici koja je obilježila velika kiša, te je čovjek toliko oduševljen fanatičnošču Red Fuckersa odlučio počastit navijače s 1000 kuna u Orijentovom ognjišču, da bi i organizirao na kraju sezone i 1 autobus za Red Fuckerse da im dođemo pomoći u Intertoto ogledu u Veliku Goricu na susret s Bastiom. Rečeno- učinjeno, bili smo i u V.Gorici. Stjepan Spajić nas je osobno dočekao i počastio time pokazujuči koliko je poštovao nas i N.K. Orijent. Nakon što su uz našu pomoć i pomoć ostalih pojedinaca iz drugih navijačkih skupina ( BBB, Kohorta, Ultras, Legija.) prošli Francuze, Spajić je htio i narućit autobus za putovanje u Graz, ali je kontaktirao s pojedinim ljudima iz Krimejskih Feštara koji su se onda gurali iz svojih interesa u upravu kluba, te su ga ne obavještujući nas iz Red Fuckersa, iz samo njima poznatih razloga odbili. Od toga dana prekinuli smo sve veze s Krimejskim Feštarima za koje niti ne smatamo da su pravi navijači , što su kasnije i dokazali jer su okrenuli leđa klubu kad je zagustilo, a mi smo ostali i u najtežim trenucima kada je Orijent bio na rubu stečaja i gašenja i kad su svi zaobilazili Krimeju u največem luku, a i sad smo u 3 ligi uz klub TEŠKI TRENUCI .Nakon ispadanja u 2 HNL i katastrofalne odluke HNS-a (5 drugih liga sa po 16 klubova) u sezoni 1997/98 sve je izgledalo kao da će doći do raspada grupe, ali jezgro se ipak održalo. Broj navijača se uvelike smanjio i brojka se opet vratila na 50 ljudi. Klub je vrlo brzo zapao u krizu, kako financijsku, tako i rezultatsku, te se natjecao bez ikakve perspektive, tako da je velik broj ljudi prestao dolazit na Krimeju, ali nas ta činjenica nije omela, ostali smo uz klub i u najtežim trenucima. Prisutni smo na svim domaćim utakmicama, a iako malobrojni pratimo Orijent i na svim gostovanjima ( Gospić, Senj, Žminj, Rovinj, Poreč, Buje, Vrbovsko, Pazin, Kostrena... ) i na svim ostalim stadionima gdje Orijent igra, a izdvojili bi odlazak 13-e najvjernijih autima u Pulu, gdje smo istinu za reći jedva se izvukli čitavi pred osam puta brojnijim navijačima domaćih, s kojima su počeli sukobi sezonu ranije na Krimeji kada im je jedna naša ekipa iznervirana njihovim verbalnim provokacijama otela dva transparenta u poluvremenu i napala ih van stadiona, a gosti su izvukli deblji kraj. Također i u Labinu zamalo da nije došlo do sukoba s lokalnim drukerima gdje smo došli s autima, ali odustali su od pokušaja jer nas je očito bilo previše odnosno 15 ljudi, ali sigurni smo, da im je to bila pametna odluka jer bi ih pojeli SEZONA PROTESTA U sezoni 1998/99 navijačke aktivnosti su nastavljene, premda još i u manjem broju (oko 30 ljudi) jer nas je napustila ekipa s Krimeje, dečkima je jednostavno puklo, što djelomično i nije za zamjeriti s obzirom na situaciju tada u klubu i oko njega, ali i unutar naše grupe u kojoj su pojedinci počeli se odvajati od ostalih, zbog nekih samo njima poznatih kao kvartovskih razloga, koja istinu nije imalo veze s realnošću, ali i pretjeranim opterečivanjima s nacionalističkim pitanjima, koja je dovela do toga da je narednih par godina u grupi bio prilično izražen ekstremni nacionalizam, vjerovatno kao rezultat nacionalnog ponosa i nezadovoljstva s vlastitim klubom i gradom. Naravno bilo nam je teže bez krimejske ekipe, ali pjesma sa sjevera je i dalje nastavljena i kod kuće i na strani. Gotovo pola sezone protestirali smo protiv politike kluba, a sve je poćelo na utakmici Orijent-Ponikve, kada smo je proveli iza ograde van stadiona, istaknuvši transparent « prodajte Riječane, vratite Sušačane», da bi se sve nastavilo pisanjem grafita unutar stadiona po klupskim prostorijama uz poruke « Orijent nikada neće biti Rijeka 2» i « Uprava odlazi». Naravno nikome u gradu nisu odgovarale takve poruke, pa smo ubrzo bili popljuvani u Novom Listu, ali uzalud nismo odustali, niti ćemo odustati od takvih stavova, jer takva politika se i sada provodi, a to je da mladi igrači iz omladinske škole Orijenta ne mogu dobiti priliku u prvoj ekipi pa se šalju na kaljenje u druge lokalne klubove, s neizvjesnom budućnosti, a mladi igrači Rijeke koji se ne mogu probiti u prvu ekipu obavezno sele na Krimeju premda se često pokaže da nisu ništa bolji od Orijentaša, čast iznimkama, a pokazalo se da neki dečki jednostavno ne žele davat 100% svojih mogućnosti i kao takvi oni ne zaslužuju nositi dres Orijenta. Bez obzira na takvu situaciju cijelu sezonu smo uz klub jer svi igrači prolaze, sve uprave prolaze, a Red Fuckers ostaje UŽAS JE NAŠA FURKA Prije početka sezone 1999/2000 sustav natjecanja se opet mijenja i premda nas od 30 na svakoj tekmi do 50 ljudi na derbijima, odlučilo je da ćemo se dići iz pepela i u tome smo uspjeli bez obzira što se Orijent držao sredine ljestvice tijekom cijele sezone, bez snage i ambicija za veće domete. Na Krimeji prosjek gledatelja po utakmici ne prelazi 150-200 ljudi, ali nas 30 na svakoj utakmici radimo ludnicu ko da igramo u ligi prvaka. Na utakmicama Orijent-Otok (malo mjesto kraj Vinkovaca) i Orijent-Belišće priredili smo dobre bakljade, a na Belišču smo atmosferu začinili i s par novogodišnjih raketa, pa je utakmica nakratko prekinuta bez posljedica jedino što nas je pred kraj tekme posjetila policija u civilu. Na lokalnom derbiju protiv Pomorca uz baklje atmosferu smo upotpunili konfetama i koreografijom s kartonima koje smo sami izradili i sve sami financirali. Baklje i brodske dimne smo palili i na gostovanju u Kostreni. Bitno je naglasiti da funkcioniramo bez ikakve pomoći kluba, a na sjevernu tribinu ulazimo besplatno jer se prestala naplaćivati zbog derutnog stanja. Možemo reći i da smo na gostovanjima bili uspješni jer smo pratili Orijent u Poreču, Novalji, Sisku, Krapini, Bjelovaru, Zadru i Splitu, pri tome da smo uglavnom putovali autostopom i vlakom, sve u svojem aranžmanu. Bili smo i u Novalji na prijateljskoj utakmici s isto imenim domaćinom. Svaka tekma, svako gostovanje ima svoju priču, a sezonu je obilježio i jedan od najvećih incidenta na Krimeji, na utakmici Orijent-Split kada je sudac uzeo pravdu u svoje ruke i odmah na poćetku utakmice, već u 15 minuti nezasluženo isključio 2 igrača Orijenta i dosudio nepostojeći jedanesterac za goste, te sustavno sudio na štetu voljenog nam kluba, tokom cijele utakmice, te je pritom došlo do upada dijela Red Fuckersa i ostalih gledatelja u teren kako bi se obračunali s sudačkom trojkom te je utakmica prekinuta na desetak minuta, taj incident se upravo zbio u 15 minuti, ali i ponovljen u 81 minuti utakmice kada je jedan naš član verbalno isprovociran od strane gostujućeg golmana ulazi u teren i fizički se obračunava s njim, točnije nogom u glavu ruši golmana Splita, Pivčevića, te je utakmica opet prekinuta. Ponovno dolazi do opće gužve gdje i naš napadač Orijenta, Černe biva napadnut s naše strane, te se jedva izvukao uz pomoć suigraća pobravši nekoliko šuteva. Utakmica je jedva privedena kraju a suci su ispračeni na putovanje satima poslije utakmice uz pratnju policije. Taj je događaj donio i do medijske rasprave u Novom Listu o vrijedostojnosti suđenja i utjecaju sudačkih odluka na ponašanje gledatelja, jer se na dotičnoj utakmici radilo o očitoj krađi na štetu našeg nam kluba. Nažalost nakon javnog ukazanja na jedan od problema u našem sportu, odnosno o utjecaju nesportskih struja unutar našeg nogometa i reakcije gledatelja kojih se ne može varati, više od toga se nije napravilo, a sigurni smo da se moglo i trebalo, ali je lakše bilo još jedan problem gurnutu pod tepih, i moliti se da se nešto slično ne ponovi, a ponovilo se, kako na utakmicama drugih klubova tako i na Krimeji samo nekoliko sezona kasnije. TOTALNI FANATIZAM Sezona 2000/01 počinje s novim očekivanjima okrećemo se sebi i trudimo se iz utakmice u utakmicu da napravimo što bolji štimung i ako smo malobrojni, od 30 ljudi na svakoj utakmici do 50 na derbijima. Orijent je igrao dobro, nalazeči se pri vrhu ljestvice, varirajući između 5-6 prvih momčadi na ljestvici, sa ciljem borbe za vrh. Ponadali smo se i mogučoj borbi za ulazak u prvu ligu, ali to ipak nisu bile ambicije kluba, iz financijskih razloga. Na svakoj utakmici priređujemo odličnu atmosferu, gdje palimo baklje na tekmi Orijent-Žminj, a pratimo klub i na gostovanjima u Puli, Poreču, Bjelovaru, Koprivnici, Vrbovcu, Solinu i Žminju gdje dolazi do velikih sukoba s pulskom redarskom službom pod imenom Crni Vjetar i lokalnom policijom na samom stadionu, za vrijeme utakmice, gdje je i ona sama bila prekinuta na 10 minuta. Do tuče je došlo pred kraj drugog poluvremena kad se jedan naš član počeo verbalno prepirati s jednim od redara te ga i zaljevao kanistrom vina sa tribine. Uskoro Crni Vjetar ulazi na našu tribinu, i dolazi do opće gužve u kojima se ne biraju sredstva i gdje se nezna tko koga udara, uskoro se pridružuje i policija s električnim pendrecima, utakmica se prekida igrači bježe u svlačionicu, a frka se nastavlja a rezultat je nekoliko lakše ozlijeđenih s obje strane i jedan redar teže ozlijeđen (slomnjena mu noga) jer je sav razbijen bačen preko ograde sa tribina na teren. Epilog je bio na prekršajnom sudu, gdje nikome nije dokazana izričita krivnja, te su obje strane novčano kažnjene. Žminj je bio jedino organizirano gostovanje s prepunim autobusom i 40 pijanih Red Fuckersa koji su došavši u to malo pitomo istarsko mjesto odmah smo se dali u samoposlugu što je i rezultiralo i bučnom atmosferom i na samoj tekmi. Na ostala gostovanja idemo autima ili vlakom. Jedna od zanimljivosti je da smo na gostovanju u Bjelovaru išarali policijsku stanicu svojim parolama usred bijela dana i nitko od murje na stadionu nije uopće reagirao, valjda ništa ne kuže, koji smo mi navijači uopće i za koji klub navijamo? (često smo se susretali s tim pitanjem od drotova na strani), a kad bi čuli odgovor (Orijent), onda bi se križali. Zanimljiv je bio i skori odlazak na utakmicu u Žrnovnicu na Mosor-Orijent, kada je nekolicina naših članova u subotu već kupilo karte za ponoćni vlak i opskrbili se s hranom i pićem, te samo što nisu krenuli, slučajno su listali sportske novosti na kolodvoru pred polazak i pročitali da se utakmica odigrava u subotu, a ne u nedjelju kako je bila zadnja informacija iz kluba, prava sreća u nesreći, bilo bi zanimljivo otputovati na jug Dalmacije i fulati utakmicu za jedan dan, hvala Bogu, poštedio nas je te muke. Kao dokaz fanatičnosti naveli bi odlazak vlakom dvojice naših pripadnika na prijateljsku utakmicu Čakovec-Orijent u jedno malo selo, mislimo da se zove Nova Vas, gdje se utakmica odigravala, s time da su morali pješaćiti još 3 kilometara iz Čakovca do tog sela jer nije bilo nikakvog prijevoza. Kad ih je ekipa sa strukom tamo ugledala da su doputovali na tekmu, samo što nisu pali u nesvjest. Toliko o ljubavi prema klubu. Tijekom sezone uočili smo da se našem voljenom klubu ubrzo crno piše, a sve je počelo dolaskom predsjednika Brusića koji je u poćetku bio korektan u vođenju kluba, ali postavljanjem lokalnog razbijača Miškovića, do ondašnjeg redara na ulazu stadiona, za direktora kluba, sve nam je bilo jasno, počele su igre bez granica, bez imalo ljudskog morala, a sve na štetu, proizašlog nam na korijenima Sušaka, ponositog nam radničkog kluba Orijenta. Naravno nismo to mogli gledati skrštenih ruku. OTPORNI NA SVE I SVAKOGA Već sljedeće sezone 2001/02 zbog kroničnog nedostatka novca bilo je upitno tko će igrati za Orijent, jer je većina igrača uhvatila zadnji vlak, pred nadolazeći raspad sistema. Već ove sezone su počeli verbalni i javni sukobi s ponovno novim licima u upravi kluba jer smo uvidjeli šta se sprema s njihove strane, što će poslije pokazati se da smo bili u pravu, jer su počeli sustavno uništavati klub kako bi ostvarili svoje osobne i pokvarene interese. Na svaku utakmicu Orijenta nosili smo transparent s natpisom » Brusić odlazi!», «Dosta lopovima, dosta sramoti, uprava napolje» gdje smo javno zahtijevali odstupanje tadašnjeg predsjednika i kompletne uprave s postavljenih funkcija. Djelomično smo u tome uspjeli, gdje su našu upornost prepoznali i mediji koji su se zainteresirali za situaciju na Krimeji, te su ubrzo počeli i ukazivati na nezakonite radnje od strane članova uprave kluba. Nažalost još gora situacija zadesila je klub dolaskom na mjesto predsjednika lokalnog moćnika-kauboja, g. Lokmera koji je u izvršni odbor postavio sve svoje radnike njegove tvrtke Zidar d.o.o kako bi imao uvijek većinu na glasanju pri održavanju skupština. Njegov rad zajedno sa svojim prethodnicima koji su klub koristili za pranje novca, i provođenje opće pljačke, odveo je klub u propast, uzimali su sve do preostalih novaca što je grad (stadion je u vlasništvu grada) davao za plaćanje komunalnih usluga, tako da je bilo i trenutaka da u klubu nije bilo niti praška za pranje rublja, a i sami nastupi su postali upitni iz utakmice u utakmicu, jer povremeno su na Krimeji isključivani voda i struja. Tokom cijele sezone iako je gledatelja na krimeji sve manje, prosječno oko 150 do 200 atmosfera je vrlo napeta posebno na našem sjeveru, a svaka tekma je na rubu incidenta, jedino tko ima našu podršku su igrači i struka, a članovi lopovske uprave na svakoj utakmici su vrijeđani od prve minute do kraja. Također i prekotjedna vršimo razne akcije kako bi dali petama vjetra mafiji iz uprave kluba. RAT SE NASTAVLJA U sljedećoj sezoni 2002/03 nastavlja se ista priča. Stanje je postalo danas teško opisivo riječima, užasno nepodnošljivo kako za same igraće, tako i za nas vjerne navijaće. Pošto nismo htjeli završiti kao n.k.Split (stečaj) ili n.k. Mladost 127 (gašenje kluba) poduzimali smo razne akcije kako bi ukazali i zaustavili klub na odlasku u najavljeni stečaj zbog blokiranog računa jer je klub bio i još je u dugu 5 miliona kuna, koji se počeo stvarati još od prve lige. Pisali smo «optužnice» po uzoru na Vukovarsku optužnicu pokojnog Siniše Glavaševića i prosljeđivali ih u medije, nekoliko puta išarali klupske prostorije pozivajući da nam banda lopovska napusti klub, također išarali i razbili caffe bar na Trsatu te poduzeće «Zidar» u Kostreni koji su bili u vlasništvu predsjednika kluba, zatim, ipak nakon jedva stvorenog dogovora između nas samih imali interview s novinarom Večernjeg Lista kako bi ga upoznali sa stanjem u klubu kako bi javno reagirao, javljali se na radio Rijeku i Svid sve sa ciljem promjena na bolje, i još mnoge druge legalne i ilegalne akcije kako bi zaustavili propast kluba. Upravo u tim vremenima nitko od ljudi dobre volje nije htio biti niti blizu kluba, a kamoli nešto poduzeti, jedino je ostalo 100-ak fanatika na centralnoj tribini i nas 30 « luđaka « na sjeveru na svakoj utakmici. Sigurno da je nogomet nažalost onda bio u drugom planu, ali igrači su i dalje imali našu podršku u vidu pjesme koja nije prestajala svih 90 minuta bez obzira na rezultat, a rezultati su bili daleko ispod razine kakve Orijent zaslužuje. Činjenica je da u drugom dijelu sezone pred kraj prvenstva smo imali problema unutar naše skupine, odnosno između sebe, jer nekolicina naših ključnih članova nakon navodno prodane utakmice sa Zadrom (1:1, gostima je bio dovoljan bod za ostanak u ligi) prestaje dolaziti i to se svakako osjetilo na samim utakmicama i zamalo se grupa gasi, stalno smo prisutni, ali sve se slabije navija i sve je bilo pod velikim upitnikom kako dalje?! Definitivno teška sezona za nas NAJ SMO LUĐI. Prije početka sezone 2003/04 koja je kasnije se pokazala kao zadnja u drugoligaškom natjecanju odlučili smo potegnti do kraja i bez nekoliko naših članova koji su recimo tako, uzeli pauzu na 2 sezone, odnosno sadašnje sezone. Od prve do zadnje tekme opet smo na sjeveru s našim starim transparentom Red Fuckers i uz pomoć bubnjeva ponovno se pjesma ori iz 30-ak najvjernijih grla. Pirotehnički show u vidu paljenja baklji i brodskih dimni priređujemo na tekmi sa Šibenikom, gdje nam Šibenčani poslije tekme prilaze komentirajući da ovakve navijaće još nisu vidjeli, te da njihovih Funcuta na Šubićevcu nema, Orijent ispada u 3 ligu, a mi navijamo ko da smo šampioni. Također paklena atmosfera je bila i na svim ostalim utakmicama, a posebno bi izdvojili susret s Pulom 1856, gdje smo u prvom poluvremenu napravili bakljadu, a u drugom dimnu zavjesu uz pomoć brodskih dimni, a jedna je pogodila i gostujučeg golmana u glavu. Utakmica s Pulom je na kraju bila prekinuta u 79 minuti jer je Orijent ostao sa 7 igrača u polju, a cijela utakmica je od početka bila prava farsa u režiji suca, kao i nekoliko godina ranije na utakmici sa Splitom. Za vrijeme trajanja utakmice, dvaput prije definitivnog prekida se ulazilo u teren ganjajući suce, delegata i gostujuće igraće kako od strane podivljalih Red Fuckersa sa sjeverne tribine, tako i od strane ondašnjeg direktora, trenera golmana, uprave i nekoliko gledatelja s centralne tribine, definitivno živci su popustili na sve strane i to je bio početak kraja natjecanja u 2 HNL-i. U to vrijeme sve sportske institucije u gradu su isključivo sve podredili N.K. Rijeci koja se borila za prvaka, a Orijenta se maksimalno zapostavilo u svim segmentima pustivši da Orijent zasjedne na dno ljestvice od početka sezone do samog ispadanja u 3 HNL-u, tako da smo uokolo stadiona ispisali nekoliko prigodnih grafita na račun odjela za sport u gradskom poglavarstvu, a i prosljedili nekoliko prigodnih pisama u samo poglavarstvo i na radio Rijeku gdje su nam dali podršku putem etera, a na televiziji Kanal Ri odmah organizirali emisiju na tu temu. Ništa nije pomoglo, nema veze, ispali smo u 3HNL-u, ali smo makar im rekli svoje stavove koji očito nekim ljudima nisu sjeli, ali ko ih jebe, i htjeli smo ih prokazat da nisu ljudi, već stoka i smeće koje svoje pozicije koriste isključivo za ostvarenje svojih interesa. Moramo napomenuti da u drugom djelu sezone prisilno se selimo sa našeg sjevera na kraj centralne tribine zbog dotrajalosti tribine sjever koja se zatvorila za publiku i možemo reći da nam je ta činjenica jako teško pala jer mnogi golmani gostujućih ekipa su proživljavali 90 minuta užasa ispod naše tribine, tako da se nadamo da će se ići u obnavljanje dotične tribine u budućnosti. Za nas najbitnija je činjenica s kojom se i danas ponosimo da je Orijent u sezoni 2003/04 ostvario samo dvije pobjede i to na početku sezone u osmom mjesecu 2003 godine i druga je bila u četvrtom mjesecu 2004 godine, što znači da osam mjeseci nije nitkog pobjedio s debelim zaostatkom na posljednjem mjestu ljestvice, a mi smo na svakoj utakmici navijali i strijepili s igračima, samo da netkog pobjede, i to se ostvarilo u zadnjem kolu, te smo noseći transparent «Orijent će ponovno ustati» dizali moral vjernim kibicima usprkos davno znajuči da ispadamo u treću ligu slavili igrače ko da su osvojili ligu prvaka. Nema veze mi smo uz Orijent pa makar igrao i u 8 ligi, glavno da nam se klub nije ugasio. Od gostovanja bili smo u Novalji, Solinu i na Verudi ( Pula 1856) IDEMO DALJE Prva sezona u 3 HNL 2004/05 je bila jedna od najtežih u povijesti kako kluba tako i nas navijaća uz njega. Zanimljivo i tragikomično je bilo da se prije početka natjecanja kluba uopće nije znalo hoće li Orijent startat s natjecanjem, jer nije bilo ekipe. Gotovo svi osim par igrača su potražili novu sredinu, nije bilo nitkog niti iz uprave kluba. Orijent je ostao potpuno sam odbačen od svih dosadašnjih pojedinaca i institucija koji su harali, sve dok je bilo makar i novca za hranarinu, a sad nema više ništa od toga, niti tih ljudi. Jedino koje ostao je naš prijatelj Red Fuckersa ondašnji predsjednik nadzornog odbora i najbolji odvjetnik u gradu, Ljubo Kostić (ale brani vežičane), jedina svjetla točka, uz trenera golmana i živu legendu kluba Vladu Tićka koji se primio posla i skupio uglavnom darovite juniore, uz par malo iskusnijih igrača koji nisu našli neki drugi angažman, te zapoćeo natjecanje. Doveden je i trener Butorac koji je uz pomoć trenera iz omladinskog pogona, održao pripreme i vodio ekipu kroz sezonu, i premda je sve izgledalo da ćemo ispasti u županijsku ligu, nekako smo uspjeli ostvariti ostanak. Cijelu sezonu klub je izgurao bez kompletne uprave, bez ikakve i najmanje podrške od ikoga i bez ikakvih prihoda za igrače, koji su igrali iz ljubavi, bez kune naknade, odnosno besplatno. Bez obzira na novonastalu tešku sitaciju u klubu Orijent nije ostao potpuno sam. Na Krimeji je u prosjeku 150 gledatelja, naravno i nas 15-20 upornih Red Fuckersa je i dalje aktivno i naše pjesme opet odjekuju Krimejom a i odlazimo na gostovanja ( Labin, Senj, Krk, Grobnik...) SEZONA USPJEHA Evo i ovu sezonu 2005/06 priča se nastavlja, klub se stabilizirao reagiranjem riječkog nogometnog saveza dovođenjem nekoliko mlađih ljudi dobre volje, ali klub i dalje preživljava sa skromnim financijama, i dok netko neovisan domaći tko ima love, tko želi uložiti u klub i tko voli Orijent ne uđe u klub kao vlasnik situacija će biti ista, samo preživljavanje. Također, i mi idemo dalje, uspjeli smo srediti svoje redove, vratili su nam se i nekoliko starih članova koji nisu bili aktivni oko 2 sezone, brojimo prosječno oko 20-30 ljudi kod kuće i do 15 ljudi na strani Možemo reći da smo zadovoljni vlastitim učinkom i ako bi mnoge stvari mogle se pomaknut na bolje samo da je razumjevanja kako od kluba, s kojim ove sezone je istina bila recimo solidna ne i konkretna suradnja, a tako fali razumjevanja i od samih ljudi koji simpatiziraju naš klub, jer za neke smo još uvijek samo divljaci. Nama je definitivno najveći problem prije svega malobrojnost u odnosu na druge grupe ( puno toga ovisi i o rezultatima i statusu kluba), zatvorenost za potencijalne nove članove grupe, ali tu je još i nemogućnost pokretanja ljudi da se aktiviraju oko same organizacije, što gotovo od samog nastanka Red Fuckersa uvijek čini nekoliko istih ljudi, što nije dobro za samu grupaciju, jer u nekim slučajevima zbog neorganizacije smo imali i par posijanih transparenata, ali je dobro što nam je prosjek godina u grupi prilično visok. Jedan od razloga je i to što se nama nikad nije dogodila klasična smjena generacija kao u drugih grupa već naglo osipanje broja ljudi, ali oni koji su bili aktivni i u samim poćecima i sada su aktivni naravno samo u puno manjem broju, do kada?, vidjet ćemo, dok bude išlo, možda dok ne budemo prvaci Hrvatske. Također mi smo vjerovatno u Hrvatskoj još jedina, iako malobrojna, ali sigurno među najvjernijima skupinama, grupacija koja djeluje bez ikakvih svojih prostorija, odnosno kluba navijača. Imamo svoje mjesto okupljanja (ništa službeno) gdje smo ove sezone imali sastanke jedanput tjedno. Također svojom voljom nismo prisutni sa nikakvom službenom niti neslužbenom stranicom na internetu, a također tokom sezone nismo prisutni niti u nekim drugim vrstama medija, tako da zbog te činjenice o nama internetu su informacije vrlo šture i uglavnom netočne. Također, iako smo ove godine izradili svoje vlastite kape, ne posjedujemo nikakav vlastiti marketing niti nemamo nikakvog sponzora kao pojedine grupe, a svu pirotehniku i prijevoz na gostovanja financiramo iz vlastitog džepa, bez ičije pomoći. Gledajući da su gotovo prije deset godina mnoge naše vodeče skupine u Hrvatskoj (kojima mi ne možemo brojčano parirati) počele ostvarivati na određeni način, određene prostorije odnosno klubove navijača i sve ostalo što ide uz to, možemo reći da mi još uvijek djelujemo kao i na početku 1988 godine i po tome smo sigurno jedinstveni i na to smo posebno ponosni jer iako smo malobrojni, ali s dugim stažom na tribinama, mi nismo i ne želimo biti ko druge grupe, kao neke koje npr, čim se novo formiraju, odmah otvaraju svoj klub navijača, internet stranicu, šest puta godišnje izbacuju nove šalove, majice, kape ko da su navijački Mc donalds, mišljenja smo da je to obična šminka za mase koja nema previše veze sa istinskom vjernošću prema svome klubu. Mi i dalje djelujemo kao s kraja osamdesetih, gotovo bez ičega što prati današnju organizaciju u navijača, i tako će zasad u nas to i ostati do nekih sljedećih vremena Ako uzmemo sve činjenice što su se dogodile u našem klubu i u grupi, možemo zakljućiti da je pravo čudo što smo se uspjeli održati na navijačkoj sceni i uspješno biti uz klub. Činjenica je da se u ovom slučaju radi o velikom fanatizmu naspram sušačkog Orijenta. Evo i ove godine sa do 15 ljudi na strani bili smo prisutni s klubom u Lokvama (prijateljska Risnjak-Orijent), Vinodolu, Grobniku, Krku, Poreču, Vodnjanu, Žminju, Crikvenici, Labinu, Rovinju, Puli, Moščeničkoj Dragi, i ostalim utakmicama .Domaće utakmice su popračene paklenom atmosferom uz povremeno korištenje pirotehnike, tako da smo bakljadu napravili na Orijent-Jedinstvo Omladinac Kapra, a posvetili smo je našem mladom članu pokojnom Ivanu Pađenu-Šefu koji nas je prerano napustio u tragičnoj prometnoj nesreći vikend prije, a sudbina je htjela da pogine tik do našeg stadiona odnosno odmah iza naše tribine na kojoj je proživljavao svoju mladost. Također na istoj utakmici sjetili smo se i još dvoje naših članova koji više nisu sa nama, a to su Hrvoje Mikuličić-Miha, bivši frontmen punk grupe « Protest « koja je bila među prvima stvoriteljima punka kako u bivšoj jugi tako i u gradu Rijeci te sjetili smo se i našeg Marjana Tomljanovića-Manjo bivšeg pripadnika HOS-a. Tako da smo na toj tekmi napravili nekoliko prigodnih transparenata i sa minutom šutnje prije početka utakmice zapalili baklje i tri svijeće na zatvorenom sjeveru. Također baklje smo palili i na gostovanjima u Žminju, po velikom nevremenu dimne i baklje na Grobniku, te po jednu baklju na Krku i u Vodnjanu, te na domaćoj tekmi s Jadran Porećom. Iz ove sezone teško je izdvojiti na kojoj je tekmi bilo najbolje navijanje jer je na svakoj bilo urlanje od prve do zadnje minute, možda bi izdvojili infarktnu utakmicu Orijent-Grobničan u zadnjem kolu u kojem smo izborili ostanak u novo formiranoj 3HNL-i (središte-zapad) kada je nas 40 uz pjesmu, trake i dobru bakljadu napravilo atmosferu dostojnu nekih stadiona 1HNL-e. Zanimljivo je to da se više toliko ne opijamo kao u 1 i 2 HNL-i kada je ritual bio doći na prvo pivo ili bambus kad se dućan u kvartu otvori u 6:30h ujutro, a tekma je u 15:30h ili u 17h, Bože mili na šta je to ličilo na tekmi. Ove sezone smo dobar dio utakmica proveli na bocama vode, samo da grlo izdrži, jebiga svi više-manje nešto radimo, mučimo se, a tekme su rano i to subotom, pa se ne stigne na zagrijavanje od jutra. Što se tiče reprezentacije, nismo baš grupno aktivni kao druge grupe. Ode se pojedinačno, okrenuti smo samo klupskom nogometu odnosno našem Orijentu i Sušaku, a znalo se pokazati u prošlim sezonama što nam klub lošije stoji mi smo luđi baš zato što smo malobrojni nemamo onaj sindrom velikih grupa da na malim tekmama je aktivnost manja ili nikakva a na velikim je ludnica. Kod nas je uvijek skoro isto bez obzira na ime protivnika. Što se tiče prijateljstva s nekim drugim navijačima, toga jednostavno nema, također sa niti jednom grupom nismo u kontaktu kao ostale grupe međusobno. Što se tiče neprijatelja, iako se više ili manje svi poznajemo s momcima iz Armade danas je taj antagonizam daleko od onog šta je nekad bio, vjerovatno jer smo mi u situaciji kakvoj jesmo (3HNL), a i druge generacije dolaze tako da se poštujemo, svatko drži do svoga i to je to, ništa više od toga. Lošija situacija je s Demonima s kojima je bilo povremenih sukoba tokom godina tako da niti njima nije bilo lako na Krimeji u nekoliko navrata s nama (organiziran doček) niti nama s njima u Puli, tako da gledajući oboje smo u istim govnima, klubovi su nam loši, jebemo se godinama u još lošijoj i neatraktivnoj ligi, a odnosi su nikakvi odnosno povuci-potegni, s laganom prevagom na njihovoj strani, što se tiče pizdarija (posijali smo par transparenata kod njih, najviše zahvaljujući našoj lošoj organizaciji) ali sigurno ne i kvaliteti navijanja i vjernosti klubu. S ostalima ništa. Htjeli bi napomenuti da gotovo već 10 godina od boravljenja u prvoj ligi u sezoni 1996/97, pa sve do danas na Krimeji nisu bili skoro niti jedni gostujući navijaći, a niti smo ikog vidjeli na gostovanjima. Jedino u manjem broju dođu pulski Demoni ( jednu sezonu nisu niti oni stigli, a niti mi u Pulu), te su samo jedanput došli BBB Remiza na prijateljsku utakmicu, a u prvenstvu po jedanput neidentificirana grupica navijača H. Dragovoljca i Vukovara 91, te desetak pripadnika skupine koja se kasnije ugasila Green Army-Buje što nam s jedne strane govorilo da smo u drugoj ligi bili jedini uz Puležane koji su aktivno navijali i pratili svoje klubove kod kuće i na gostovanjima, dok drugi ne postoje, možda Vinske Mušice Novalja, ali oni su povremeno aktivni kod kuće, dok Tornado se ispadanjem Zadra okrenuo iskljućivo košarci, a Funcuti košarci i vaterpolu, sve do drugog djela ove sezone jer se vraćaju u 1HNL-u su opet prisutni na Šubićevcu i na strani, što samo po sebi govori koliko je nogomet u 2 i 3 HNL-i atraktivan i bijedno popraćen kako od svih sportskih struktura, sportskih medija i ljudi koji su željni zdravo ulagati u niže kvalificirane klubove, a tako i samih navijaća. . Za kraj htjeli bi reći da je ovaj tekst napravljen iz razloga što se na internetu u raznim navijačkim forumima (forum Torcide, Kohorte...) javljaju netočne i lažne informacije, od ljudi koji svih ovih najtežih godina provedenih uz naš Orijent nisu bili niti blizu grupe, niti su točno informirani, a uporno nam se krpaju kao neki navijači Orijenta. To su ljudi koji su drugačije klupsko-navijački opredjeljeni te naše ime i sve pripadnike uporno zajedno trpaju s Torcidašima, Boysima, Armadašima, što je stvarno jadno i bijedno, a kao takvi poručujemo da odjebu od nas jer nisu i niti će biti dobrodošli na Krimeji, jer bez obzira što među nama ima nekoliko starijih članova koji simpatiziraju par drugih klubova iz 1HNL-e, (to nas kao grupa uopće ne smeta, niti nas je sramota, jer smo mi dobrim djelom ekipa iz kvarta koja se okupila oko Orijenta, uostalom toga ima i u svim ostalim skupinama, što naravno u ostalim grupama to neće nitko da prizna, a još kad bi sad načeli temu o nastanku ostalih HR grupa, mnogi bi se našli zatečeni i uvrijeđeni, ali o tome drugi put...), ali nisu članovi nikakvih drugih navijačkih skupina i već su davno prije dokazali privrženost Orijentu i u najtežim trenucimat i kada su svi veliki kvazi Orijentaši koji se sada javljaju na internetu digli ruke i nestali sa Krimeje čim je klub zaronio u 2 a na kraju u 3 HNL-u, ti naši stariji momci su ostali dio Red Fuckersa i na tome im svaka čast. Na kraju krajeva dovoljno je za reći mi smo Red Fuckers i naš je klub samo Orijent, što smo već i dokazali, ako nikome drugome onda sami sebi, što nam je dosta jer za mišljenje drugih nas nije ni briga. S Orijentom i u 8 ligu Red Fuckers-Orijent Sušak |
- 17:28 - Komentari (25) - Isprintaj - #
Dnevnik.hr |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
Opis bloga
navijačka zbivanja oko nogometnog kluba Orijent i osobna razmišljanja,praćenje i stavovi o mojem klubu |
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||