|
Mislim da četvrti.
Brza sam, nema što, prošlo je samo točno godinu dana od mog povratka. Točnije, godinu dana i šest sati, ako ćemo cjepidlačit. Mislim da je vrijeme da se pokrenem s pisanjem, da baš priču ne ostavim nedovršenu prije nego počnem novu. Ah, da, zaboravih spomenuti da sam se prekjučer vratila s jednomjesečne turneje Balkanom. Da, i o tome ću pisati.
Daklem.
Nakon Efeza i Selčuka na red je došla Bergama. Milo moje, milo mame svoje upoznaše tijekom prijašnjeg izleta u Bergamu neko mlado simpatično i prijateljski nastrojeno momče, te nas momče pozva da budemo njegovi gosti u Bergami. Eh. Mlado nam momče nije spomenulo da živi u stanu s bakom, da s istom nije u dobrim odnosima, te da ista pojma nema o našem dolasku. Obzirom da je Bergama realno gledano pripizdina, da je bilo 11 navečer kad nam je on to priopćio, nije nam preostalo drugo nego prihvatiti nastalu situaciju. I nadati se da nas baba neće skužiti. Uzaludno.
U svakom slučaju zajeb - vruća kolovoška noć, mi okupani u znoju bez prilike za tuširanjem, s mogućnošću korištenja wc-a gdje se nismo pretjerano borili tko će prije, tj, dapače, od istoga bježali jer su turci domoljubi. Pa su im i wc-i domoljubni. Drugim riječima, rupa u podu. Yummie!
Početna je ideja bila provesti u Bergami 2 dana, no vrlo brzo smo promijenili plan i odlučili se vratiti u Izmir odmah sutradan, nakon što posjetimo Asklepion i Pergam.
Vodeni tunel u Bergami
Jedan od lijepih bergamskih mostova
Pogled na Pergam
Bergamske uličice
Nakon prospavane noći uz ugodnu neizmirsku klimu i finog turskog doručka, krenusmo u razgledavanje. Prvo u Asklepion, tj u ostatke lječilišnog centra. Imala sam najbolju namjeru zapamtiti baš sve što mi je dragi ispričao, ali nisam, pa neka se zainteresirani obrate mom dragom prijatelju guglu za pomoć, on će sigurno znati o Asklepionu reći više od mene.
Uobičajeni prizor
Prilaz lječilištu
Detaljčić
Ostaci lječilišta
Iznutra
Izvor pitke vode (rijetko viđeno u Turskoj)
Teatar. Da, u sklopu lječilišta
Nakon dobrog pročešljavanja Asklepiona po podnevnom suncu, krenusmo prema Pergamu, i to kroz ciganski geto, usred kojeg se nalaze ostaci amfiteatra, a sudeći prema brizi o njima, ubrzo neće biti čak niti ostataka.
Inače, područje Pergama koje je prilično veliko, ograđeno je žičanom ogradom. Ako i postoji više od jednog ulaza, osim tog glavnog, ostali baš i nisu prometni. Glavni je ulaz dosta visoko na brdu i vrlo je blizu nalazištu Zeusova oltara (koji se danas nalazi u Berlinskom muzeju, neš ti logike), ostacima Trajanova hrama i teatru. Drugim riječima, turistići dođu, plate upad 10 eura, pogledaju te tri stvari, malo se naslikavaju i izađu van. S druge strane, kao što rekoh, Pergam je prilično velik, ima se što za vidjeti i u samom podnožju brda, ali to nikog ne jebe ni pol posto. Ipak, za one znatiželjne, u podnožju postoji i jedan malo drugačiji ulaz u kompleks, rupa u ogradi velika dovoljno da se istovremeno kroz nju može provući barem četvero ljudi, i to bez muke. Jesu li zaštitari svjesni postojanja ovog neuobičajenog ulaza, ne znamo, al eto, nama je dobro došao. 10 eura više u džepu i lijepa višesatna šetnjica ostacima Pergama, samo nas dvoje, kamenje i trava.
Jako, jako stara cesta
Netko za antički Scrabble?
Pogled na Bergamu
Teatar
Ostaci Trajanovog hrama
Bezglavi Trajan
Dvoje umornih i prašnjavih zagrepčana u hramu 
Nakon kratkog odmora na vrhu uslijedio je povratak istim putem, trčanje na bus do kipućeg, ljepljivog Izmira i moj prvi susret s turskom birokracijom.
Al o tome, i još svačemu nečemu, neki drugi put. Uskoro, nadam se!
|
