Ovo je moj najdrazi instrument i nadam se da cu uskoro dovoljno zashparat da si ga priushtim!
Za ritam i bubnjanje se kaže da su “materinji jezik” čovjeka. Od početka ljudske povijesti, kod svih drevnih civilizacija, ples i bubnjanje bili su ono što je povezivalo pojedinca sa zajednicom, suštinski element slavlja i okupljanja koje je stoljećima nadahnjivalo kreativnost, produktivnost i duh zajednice. Oni su bili neizostavni dio bilo kojeg važnog događaja zajednice - rođenja i smrti, slavljenja mladenaštva i zrelog doba, ženidbe i udaje, predaka, duhovnih rituala i iscjeljivanja.
Djembe (djembé, yembé, yimbaru) je kralj afričkih bubnjeva, simbol radosti i slavlja. U Zapadnoj Africi svira se na gotovo svim svetkovinama i prigodama. Zbog svoje moći da pokreće ljude, afrički majstori nazivaju ga “Magični Bubanj”, a zbog svoje duge povijesti kao osnovno sredstvo u afričkoj iscjeliteljskoj tradiciji, nazivaju ga i “Iscjeljujući Bubanj." Izvor te snage je u samoj njegovoj strukturi. On je spoj dviju životnih sila - životinjske kože i tvrdog bjelogoričnog drveta. U mnogim afričkim tradicijama smatra se da drvo u sebi nosi sve znanje univerzuma. Njegovo korijenje prodire duboko u zemlju, dok mu grane dotiču nebo, te je na taj način u stalnom doticaju sa silama koje su skrivene za oko čovjeka. Ako pomislimo na organsko znanje koje je drvo apsorbiralo, počinjemo uviđati da se u bubnju nalazi ogromna snaga i da je živ.
Djembe bubanj potiče iz Malija i Guineje, od naroda Malinka i Susu. Zemlja Malinka naziva se Mande, a riječ Mali je deformacija riječi Mande. Termin Susu (ili Soso) odnosi se na bliske rođake Malinka koji potiču sa sjevera Malija i koji su emigrirali u Guineju. Iz Malija i Guineje djembe se rasprostranio u Senegal, Obalu Slonovače, Ghanu, Burkinu Fasso i druge zapadno-afričke zemlje. Tradicionalno ga izrađuju i sviraju kovači. Međutim, nitko ne može točno reći koliko je djembe star. Neki smatraju da datira čak od 500. godine o.e. Koliko god star bio, vjerojatno je nastao od velikih mužara koji su se koristili za drobljenje prosa.
Djembe danas preuzima svijet poput oluje i uz conge je postigao status najpopularnijeg perkusionističkog instrumenta - instrumenta s najvećom snagom i najširim spektrom zvukova. Izvan Zapadne Afrike prvi put je predstavljen pedesetih godina prošlog stoljeća u Americi, zahvaljujući Fodeba Keiti i Les Ballets Africans iz Guineje, ali je tijekom narednih dvadesetak godina poznat bio samo malenom broju glazbenika i zaljubljenika u afričku glazbu i ples. Zahvaljujući velikoj ekspanziji World (ethno) glazbe u svijetu osamdesetih godina, i brojnim afričkim glazbenicima koji su sve više počeli nastupati izvan Afrike, djembe doživljava veliku popularnost i u Europi i u drugim dijelovima svijeta. Velikoj popularnosti djembea doprinjeo je i Mamady Keita, još jedan veliki afrički majstor. Zahvaljujući njemu, ljudi su sve više počeli uviđati da djembe nije bilo kakav instrument, već da ima jednaku vrijednost kao i klavir, violina ili flauta.
Afrički djembe bubnjari koji žive i podučavaju na zapadu daju sve od sebe da stranim učenicima prikažu i izraze dubinu ovog instrumenta, ali se javlja klasični problem interpretiranja strane kulture i jezika. Engleski je često tek četvrti ili peti jezik kojim se služe djembe bubnjari, a za afričke ritmičke koncepte ne postoje ekvivalenti u europskim jezicima i vrlo ih je teško objasniti. Pogotovo je teško prenijeti zapadnjacima iskustvo i značaj sviranja točno određenih ritmova na tradicionalnim događanjima. Takav jedan tradicionalni bubnjarski događaj u Africi traje satima, a bubnjari i plesači koncentriraju se na jedan ili nekoliko plesnih ritmova. Plesači obično prilaze bubnjarima pojedinačno ili u grupama po dvoje ili troje i zaigrano ih izazivaju, postupno stvarajući sve ekstatičniji ples i ritam.
Iako se na zapadu može naći uistinu puno albuma sa djembe ritmovima, u Africi oni gotovo i ne postoje. Može se tamo naći stotine CD-ova i kazeta sa tradicionalnom i modernom glazbom, ali ne i albuma sa djembe ritmovima. Afrikanci će reći da bubnjanje nije za slušanje nego za plesanje. Ples uz djembe je društveni događaj kojii zahtijeva "prave, žive" bubnjare.
Postoje i neke zbunjujuće činjenice s kojima se susrećemo kada proučavamo tradiciju Zapadne Afrike. Za istu etničku skupinu možemo naći više različitih naziva. Na primjer, Konya je isto što i Konyaka, Koniagni, Konianke i Manian.
test napisao: Krešimir Oreški
|
