nedjelja, 02.04.2006.
over?
 Jeste li ikada razmisljali o nekim humanitarnim stvarima? Jeste li ikada razmisljali o gladnima...... O zednima.... O zapostavljenima.... O bolesnima.... Jeste li ikada razmisljali koliko smo sretni? Jeste li ikada razmislajli kolko smo razmazeni.... Egocentricni.... Nezahvalni..... Umisljeni.... Jeste li se ikada pitali sto mozete napraviti da pomognete nekome/necemu.. To make him/it feel better?koliko bi to znacilo da od 6 milijardi ljudi netko ne baci papir na cestu?ne potegne dim?ili da od tih 6 milijardi od kojih je recimo 4 milijarde u mogucnosti izdvojiti kunu pazite samo kunu ili pola kune i ubaciti ju u veliku kasicu prasicu za one gore navedene?sto bi se tim postiglo?mislite li da ima smisla? Mislite li da ima smisla ugrozavati svoj zivot zbog drugoga?osjecate li se i vi sretni kad nekom pomognete kazete neku utjesnu rijec,bodrite ga,budete uz njega... Vjerujete li da je i sama pomisao na takve stvari vec uvelike pridonjela vasem moralu? Sve te gore navedene stvari dio su nase svakodnevnice... Nekada davno vjerujem ljudi su zivjeli u drugacijim uvjerenjima!! Zivjeli su u uvjerenjima da pripadaju privilegiranoj manjini svjetske populacije cija je egzistencija postedena takvih pošasti.... No jednog jutra se budimo i vidimo da se takve stvari ne dogadaju negdje daleko vec u nasem dvoristu!!! Vjerujete li i jeste li ikada osjetili svoju puninu pomazuci drugome? Gledala sam jedan film koji me jos vise potaknuo da napisem nesto o ovome iako to vec planiranom gro vremena.... Al i ti si me potaknuo...nisam mogla zaplakat zbog njih.....ah..no nvrmnd... Uglavnom film pod imenom beyond borders kojeg imam u spindlu sa ostatkom filmica,posudujem frendu da bi ubio ovo vrijeme koje je proveo bolestan doma... Petak navecer...javlja mi da mu cura ima nekih komplikacije te da ima savrseno isplaniranu vecer za drustvo...gase se svjetla film pocinje... Prvih pola sata filma je zastrasujuce... Film se nemre pogleat u jednom mahu.. Nakon svake dirnjujuce i srcedrapajuce, jednostavno EMO, scene stisnes pause..malo razmisljanje i diskusija na temu toga... perfect... Just perfect... Mozemo mi pricati o svemu tome koliko zelimo i ufuravati se no BOGATI NIKAD NECE RAZUMJETI SIROMASNE NITI ZDRAVI NIKAD NECE RAZUMJETI BOLESNE NITI NERAZUMNI NIKAD NECE RAZUMJETI RAZUMNE A dali cemo ja i ti ikada razumjeti jedno drugo?♥ Neznam vise...sve ostaje na nama samima.... Na ovom planetu boravimo malo i iako nam se pruza takva prilika da,birajuci zivot kakav cemo zivjeti,ostavimo ga boljim nego sto smo ga zatekli mnogi to ne urade... Je li sve u zivotnim zakonima – mislim sigurna sam da je to jedan od nacina.... Jedan pjesnik napisao je: '' Životi velikana cesto nas podsjecaju na to da i mi mozemo uzvisiti svoj zivot i na odlasku za sobom ostaviti tragove u pijesku vremena.'' Ako svaku neumoljivu minutu svoga zivota mozes ispuniti sa 60 sekundi izdrzljivosti,uvjek dajuci sve od sebe,tvoja je zemlja i svo njezino blago,i – stovise – postat ces covjekom,sine moj! Vjerujete li da postajemo ono sto mislimo? Vjerovali ili ne istina je.... Nase misli su odraz onoga sto smo napravili cemo napraviti ili onoga u cemu smo se upravo zatekli... UVJEK SE VRACAMO PATNJI::: Uvjek ce biti mjesta patnji gdjegod da bili i sto radili... Ovo nije pesimistican pothvat rijeci.. Ma sve zavisi s koje perspektive ga gledate...  Al zahvali..... Zahvali jednom za sve ono sto imas.... Makar to bile i samo mrvice kruha ostale na stolu, koje ti preostaju, nakon obilatog rucka neke gospodske obitelji, na samim granicama pustinje gdje su nepripadnost,glad,rat epidemije i prirodne katastrofe dio svakodnevnice.. no i u nasem dvoristu su... osvrni se...      |
