ponedjeljak, 20.03.2006.
<3<3<3<3 Zasljepljujuća svjetlost PRVE LJUBAVI <3<3<3<3
 Ramona,voli te Karlo!-dobacio je Hrvoje djevojci koja je zurila pored njih noseći knjige pod rukom. Nasmijesila se zbunjeno,pocrvenjevši u licu i jos ubrzala korak. A Karlo bi toga trena najradije nestao,zelio da ga zemlja proguta.... Zavrtjelo mu se u glavi,osto je gotovo bez daha,progutao knedlu u grlu,no onda ga je oblilo žestoko rumenilo.... Udario je Hrvoja ali to nista nije znacilo.... Bilo je kasno...prekasno za sve.... nista se vise nije dalo popraviti... Ramona voli te Karlo--------voli te Karlo......Ramona....-odzvanjalo je u njegovim usima.... Ramona ,Karlo te voli!!!!......... da Ramona ,Karlo te voli!!On te ljubi u svakoj svojoj misli,u svakom susretu...on samo tebe sanja...on trpi gotovo nepodnosljivu bol...ali i uziva u neopisivoj sreci koja ga je zadesila.. svaka mrvica te srece neprocjenijva je i neizreciva....neopisiva...awesome... i zato Hrvoje to nije smio samo tako izreci...i to tako jednostavno,na ulici....u prolazu.... Ramona voli te Karlo......ali to tako povrsno i lako reći....nitko to nije smio...da prosla je gotovo godina ili neznam ustvari otkad da racuna....no ugl prosla je godina dana otkako se to dogodilo,kako je njime ovladao taj osjecaj,ta silna snaga koja ga razdire izmedu neizdrzive boli i patnje i neogranicene srece.... vec gotovo godinu dana on ljubi svim svojim bicem tu djevojku velikih i uvjek zacudenih zelenih ociju...on ju ljubi iz dna duse,svakoga trena i svakoga sata zivota,nekad manje nekad vise no sve svoje misli i snove njoj je darovao........<3 ali pristupio joj nije! nikada joj pristupio nije,niti izrekao neku riječ... samo ju je volio i volio!  dani su prolazili i ona je bivala sve ljepsa i ljepsa u njegovim ocima i sve drazom i uzvisenijom a onda nedohvatljivom i daljom....._________ i tu je onda patnja ta i bol ta...ali i sreca... da joj je odmah ,kada ju je ugledao,kad se doselio.... da joj je tada nesto dobacio,zapoceo razgovor ,sve bi bilo drugacije! da je isla u njegovu skolu mozda bi bilo drugacije.... i bila je drugacija od svih drugih djevojaka.... i u istim haljinama izgledala je drugacije od svih.. ona je bila jedno svjetlo bljestavo i nedostizno-i on bi ostajao uvjek zatecen i ocaran... i vrijeme je promicalo....on nije mogao ni zamisliti tu grubost da joj pride i oslovi ju.... u njegov zivot su usli snovi i u tim snovima ona je bila uvijek uz njega..... ''nekad joj neki besprizornici na ulici ne daju mira.on ulijece i rastjera ih...prati ju do kuce.drze se cvrsto za ruke.njegovim bicem razlijeva se val neizmjerne srece.... ...ili jesen je...pada dosadna hladna kisa.ona ide iz skole pokisla i mokra.on ju sustize s kisobranom.uskoro idu priljubljeni jedno uz drugo-uzdrhtali od srece-prema njenoj kuci....'' bile su to neke daljine plave bile su to ceznje i snovi.kako to rjesiti nije mogao nikoga pitati za savjet.... ova iz hrvatskog znala je bacajuci na salu zapitkivati o ljubavnim nemirima i problemima... -to su ludi konji vase mladosti koji ce vas jednoga dana iznjeti u zrelost!-znala je zakljuciti... njemu od toga nije bivalo lakse... nije postajao nimalo pametniji... prolazio je i dalje svaki dan istom ulicom pun nemira... a kad bi ona naisla srce bi mu jace zalupalo,u glavu bi mu udarila vatra od koje bi se zacrvenio i samo bi ju gledao i gledao ocaran i opijen dok se nebi mimoisli. onda bi kod kuce zapisivao u svoj tajni dnevnik: netko je danas besumno prosao... danas je prosao jedan divlji cvjetak... imala je haljinu lila boje... da li me je to danas sreca pogledala....? boze nedaj da je i jedan dan nebude...! dan bez Ramone bio je nezamisliv.bojao se i pomisliti na takvu mogucnost.. a sada Hrvoje kome se lakomisleno bio povjerio,tako grubo i bez okolisanja-Ramona voli te Karlo! nije li time sve porusio?! nije li se time sve raspalo?! prevelika je njegova ljubav da bi to mogao izreci ovakvim necim ....te noci nije ni oka sklopio.... ona je trebala sazati ali od njega kako ce je sada pogledati.... kao se to sada moze rjesiti... ili zavrsiti pa eo ovako::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::: _______________sutradan su sve skole isle na izlet,ustvari na koncert u maksimiru...usao je u tramvaj..ponistio kartu i otisao u kut.stajala je i gledala ga netremice ocima njenim zelenim,velikim a on je ostao na mjestu opijen ne uzvracajuci pogled i ni sam nezna kako je izustio: -na koncert? -na koncert!-uzvratila je. gledali su se... gledali su se za sve one duge dane zataje i čežnje. gledali su se bez prestanka,tako da im se pojavila neka slana vodica u ocima. hoces li sa mnom u kino? hocu- odg je.... ne zna se kako i kada ali njegova ruka se nasla na njezinoj.. kroz njhova mlada bica strujala je toplina neizmjerne njeznosti.. nitko oko njih vise nije postojao...! a ni oni nisu postojali ovdje ni za koga! stajali su tako s rukom u ruci ozareni i sretni,opijeni bljestavilom prve mladenacke ljubavi... ili ovako:::::::: proci ce godine... kvart ce se promjeniti ...vec odavno ce nestati... sve blokovi modernih novogradnji stremit ce prema nebu. sve okovano asfaltom nigdje nekog parka ili starog dvorista sa tresnjom. karlo ce se sa suprugom i djecom zateci ispred velikog konzuma.. na sirokom ulazu morat ce se mimoici s jednom slicnom im obitelji.. vitka zena srednjih godina s nesto sjedih u kosi.... pogledi ce im se sasvim slucajno sresti. karla ce pogoditi val iznenadne topline.. bit ce to njezine oci... i ona ce njega prepoznati.. shvatit ce to po zbunjenosti na njenom licu i onom karateristicnom smjesku.. u velikoj zbunjenosti kimnut ce jedno drugome i mimoici se... cini mi se da je ovo prosla poznanica iz djetinjstva -reci ce supruzi... a iz dubine njegove duse nadolazi ce snazna plima sjecanja.. vratit ce se na trenutak zvuci nekad davno vec zaboravljenih melodija i mirisi rascvjetalih vocaka iz dvorista kojih vise nema... ali sjecat ce se tih dana kao sretnih dana djetinjstva kad je jos ljubav stajala pred njim i kad je sav zivot pred njim stajao... i sjecat ce se mastanja i snova, i sve ljubavi,duboke i bolne,djecaka koji upravo mora odrasti.. u njegov zivot svratit ce na trenutak ludi konji mladosti za cije se grive trebalo grcevito drzati.. svartit ce jedna davna blagost i toplina... i bljesnut ce jedno daleko i vec gotovo zaboravljeno svjetlo prve mladenacke ljubavi...<3 |
