Historija Crvene Armije
Kad covjek pomisli na Mostar, prvo cega ce se sjetiti je Stari Most, a zatim Velez. Ovim tekstom cemo se vratiti 15-tak godina unazad i podsjetiti se sta su navijaci Veleza znacili na tadasnjoj YU-TIFO sceni.

Fudbalski klub Velez je od svog nastanka 1922. godine, imao svoje vjerne navijace. Medjutim, prva organizovana navijacka grupa nastala je 1981. god., pod imenom Crveni Sejtani. Povod za njeno osnivanje bilo je ucestvovanje i pobjeda Veleza u Kupu Marsala Tita protiv sarajevskog Zeljeznicara...
Tada nije bilo puno stalnih clanova. Zatim je nastupilo neko zatisje, mada se i dalje islo na utakmice, cak i na gostovanja, medjutim momci su starili i lagano se povlacili. Tada je doslo i do smjene generacija. Za tifoze Veleza prelomna godina bila je 1986. Opet je povod bio jak - jos jedno finale Kupa, ovog puta sa Dinamom. U Beograd je stiglo desetak hiljada Mostaraca. Poslije tog finala odluceno je da grupa ponese naziv RED ARMY.

Neki su se i protivili, ali je ime ipak ostalo. U okviru Red Army-a djelovao je prilican broj malih grupa, a najbitnije medju njima su bile: Zealots, Eagles, Chicago, Furia, Carina i dr. Cvrsto jezgro Armije sastojalo se stotinjak ljudi, a racunajuci na sve, bilo je oko 1000 stalnih clanova. Svoju podgrupu Red Army su imali i u Sarajevu (Red Platon - Crveni Vod), a u pocetku je bilo navijaca koji su dolazili iz Konjica, Capljine, Travnika, Doboja, Tuzle, Dubrovnika itd. Kasnije se sve svelo uglavnom na Mostar. Red Army su bili brojni, ako ne i najbrojniji s obzirom na velicinu grada. Engleze su uvijek imali kao uzore, a taj ostrvski nacin navijanja Velezovim tifozima je uvijek bio i najdrazi. Red Army su oduvijek najvece rivalstvo imali sa Splicanima, odnosno Torcidom. Pamti se i pamtice se kada je u sezoni '86 iz Mostara, tada grada sa 100 000 stanovnika, na prvenstvenu utakmicu u Split otislo 8000 Velezovih navijaca i kada im nista nisu mogli ni cuvena Torcida, a ni splitska murija. Takodje ce se pamtiti kada je u istoj sezoni, u Mostaru, demolirano 40-tak splitskih auta.
Jedan od prvih incidenata na stadionima bivse domovine, koji je u medijima dobio veliki publicitet i cak nazivan Yugo-Hejselom, vezan je za Red Army i dogodio se 1987. godine u Tuzli, na utakmici Sloboda - Velez. To je bilo zadnje kolo koje je sve odlucivalo. Velezu je pobjeda trebala za titulu, a Slobodi za opstanak u drustvu najboljih. Cak 3 - 4000 pripadnika Red Army je otislo u Tuzlu. Kada je na utakmici Velez poveo, nastala je prava ludnica. Ograda se tresla, a ljudi su letjeli preko nje. Nesto kasnije, ocigledno dobro placeni sudija iz Klisa je izmislio dva penala za Slobodu i ona je povela sa 2:1. Velez je bio sampion samo 13 minuta!!! Tada su navijaci Veleza poceli gadjati pomocnog sudiju, a uprava Slobode je pozvala specijalce u akciju. Poceli su preskakati ogradu i udarati. Stadion u Tuzli je imao vrlo usku kapiju. Tri hiljade navijaca je tada krenulo kroz nju, a drotovi su i dalje tukli bez milosti. Nisu gledali ni koga ni gdje udaraju. Pocela je opsta tuca i Red Army su bili izbaceni sa stadiona. To je bio ujedno i kraj utakmice, a tek pocetak haosa po gradu. Velezovi tifozi su tada rusili sve pred sobom. Razvalili su robnu kucu i usput sve lomili, a stradali su i obicni gradjani. Bilo je puno povrijedjenih. Ovi dogadjaji imali su i dugorocne posljedice na uspon i kvalitet Red Armya. Navijaci su od kluba trazili zastitu, ali je nisu dobili. Tada su vidjeli da nisu potrebni Velezu i tada se mnogo pravih navijaca totalno razocaralo jer im je klub okrenuo ledja.

Medjutim, bez obzira na ove nemile dogadjaje, i u 90im Red Army su nastavili sa navijanjem i gostovanjima, doduse u nesto blijedjem izdanju u odnosu na osamdesete. Red Army su bili zestoki protivnici nacionalizma koji je nekako u to vrijeme poceo da dolazi do izrazaja kod mnogih navijackih grupa. Sa politikom Red Army nije imao nikakve veze, a ruku na srce, uvijek smo, cak i vise nego ostale BH grupe, sa ponosom isticali da smo Jugosloveni. Pamtice se i veliko gostovanje Red Armya na SP u Italiji 1990.

1992. godine nastaje doba koje nikom sa zdravim razumom nece ostati u lijepom sjecanju. Uglavnom se odlazi svak na "svoju" stranu. Crvenu Velezovu zastavu zamjenila su nacionalna obiljezja, a "nacionalni interesi" bacili su sjenu na zajednistvo i ljubav prema Velezu. Cinilo se da je stih "sve nas ista ljubav spaja", za nekog bio samo farsa. Od pojedinih igraca i navijaca mogle su se cuti izjave "kajanja" sto su ikad igrali i navijali za "crveni" Velez.
Sredinom devedesetih pocinje BH Liga, a Velez svoje domace utakmice igra na stadionu u Vrapcicima pod najgorim uslovima. Lose igre i losa organizacija, zivot na ivici materijalne egzistencije, te stadion bez tribina, samo su neki od razloga blijedog izdanja Red Army-a u tom periodu. Medjutim, i dalje se islo na utakmice, cak i na neka gostovanja. Svoju renesansu Red Army dozivljava u sezoni 1998/1999. Napravljeno je mnostvo novih transparenata, vecih i manjih zastava, izradjene nove majice i salovi, te izgradjena tribina za Red Army. Prateci Velez, Red Army su obisli sve prvoligaske stadione u BiH. Medjutim, od poslijeratnih gostovanja, izdvajamo ona u Sarajevu protiv Zeljeznicara (sezona 1997/1998), Sarajeva (1998/1999), Bihacu protiv Jedinstva (1998/1999), u Bihacu kao podrska Jedinstvu u Intertoto Kupu (1998/1999), te u Sarajevu protiv Zrinjskog (1999/2000). Takodje ce ostati upamcen prvi gradski derbi odigran pod Bijelim Brijegom, gdje se okupio veliki broj najvatrenijih Velezovih navijaca.

FC Velež & Red Army - Mostar

petak, 11.08.2006.

Šešlija: Svaki tim respektujemo, nikog se nebojimo !

Osmorica fudbalera, predvođeni šefom struke Milomirom Šešlijom, predstavili su se novinarima na jučerašnjoj konferenciji u mostarskom Veležu. Naravno, radi se o pridošlicama, pa su se tako sa sedmom silom po prvi put "družili" Emir Hadziđulbić, Marko Nikolić, Goran Stokić te povratnici
u Velež, Admir Kajtaz, Igor Remetić, Arnel Škaljić, Mustafa Kodro i Nedžad Serdarević.
Svi su gotovo uglas ponovili kako u klubu vlada sjajna atmosfera, kako su uslovi za rad u odnosu na prijašnje godine umnogome poboljšani, te kako se nadaju da će već u ovoj sezoni pokazati da su dovoljno kvalitetni za gornji dio tablice. Ipak, novinare je najviše zanimala predstojeća utakmica, jer već u subotu na redu je Posušje.

"Nema sumnje da je Posušje dobra i kvalitetna ekipa, u prelaznom roku su se pojačali, ali mi spremno dočekujemo drugo kolo i debi pred svojim navijačima. Svi igrači su spremni i igraćemo u najboljem sastavu, nadamo se u atmosferi kakva je vladala u posljednjih nekoliko utakmica u Prvoj ligi", kazao je Milomir Šešlija, trener FK Velež.

Pozitivnim rezultatom u Orašju (1:1) Velež je iznenadio sportsku javnost u BiH, ali prema Šešlijinim riječima, ova ekipa može i bolje. "Prvenstvo je tek počelo, i treba ostati realan. Bod je iznenađenje za one koji nisu pratili pripreme, ali ne i za nas, jer znamo da imamo kvalitet i da se možemo nositi sa svima. Respektujemo svakog protivnika, ali nikoga se ne bojimo, i tako će biti do kraja prvenstva. Ipak, naš imperativ je jedank onome prije početka sezone, a to je da osiguramo opstanak u Premijer ligi. Treba ići korak po korak, i to i radimo, postepeno gradimo ekipu i klub za više domete", zaključio je Šešlija.

- 21:56 - Komentari (0) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

  kolovoz, 2006  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Istorija Veleža
Na inicijativu grupe građana, mahom radnika i đaka Učiteljske škole, u Mostaru je 26. juna 1922. godine osnovan fudbalski klub Velež, i to sa predznakom RŠK (radnički šport klub). Ime je, nakon nekoliko prijedloga (Radnici, Napredak, Sloga, Jedinstvo,...) dobio po obližnjoj planini.

Prvi predsjednik Veleža bio je Anđelko Vlaho, a nakon što su tadašnje vlasti, nakon dva mjeseca provjeravanja „podobnosti“ članova uprave, odobrile rad kluba, krenulo se sa odigravanjem prvih utakmica, a rivali su bile mahalske ekipe. Nakon sticanja iskustva, ukrstila su se koplja i sa mjesnim rivalima (JSK- Jugoslovenski sportski klub; HŠK Zrinjski i SK Vardar), i većinom su te utakmice završavale visokim porazima.

U dvadesetim i tridesetim godinama prošlog vijeka kalio se tim, koji je igrao po regionalnim ligama, i većinom sa protivnicima iz regije. S iskustvom su došle i prve pobjede, a Velež je bio rado viđen gost, pogotovo kada su radnički klubovi u pitanju.

Upravo zbog toga, tadašnjoj vlasti je smetao rad kluba, pa su igrači i simpatizeri bili pod stalnom torturom policije, a vrhunac je stigao 1940 godine, kada je zabranjen rad kluba.

Naime, 1.septembra 1940. u Mostaru su prijateljsku utakmicu odigrali Velež i podgorička Crna Gora, a poslije utakmice, fudbaleri oba tima, zajedno sa svim prisutnim na utakmici, krenuli su ulicama Mostara demonstrirajući protiv tadašnjeg režima. Tada je policija na demonstracije odgovorila oružjem, pala je i prva krv, a dva dana kasnije službeno je zabranjen rad FK Velež.

I pored toga, u ilegali je djelovao FK Velež, a 22. decembra 1940. odigrana je i posljednja utakmica pred rat, i to protiv također zabranjenog Splita, u ovom gradu na jadranskoj obali.

Nakon toga uslijedio je Drugi svjetski rat, a gotovo svi članovi i simpatizeri crvenog kluba od prvog dana su se uključili u borbu protiv okupatora i njegovih domaćih pomagača, a kraj rata nije dočekalo njih 77, koji su položili život za slobodu domovine.

Ipak, to nije pokolebalo 'rođene', koji odmah po završetku rata, obnavljaju rad kluba i kreću sa takmičenjem. Naravno, krenulo se iz Republičke lige, a već 1952. po prvi put Velež je član Prve savezne lige Jugoslavije, a nakon što se u sezoni 1955/56 osiguralo po drugi put mjesto u eliti, do raspadanja Jugoslavije naš klub bio je član društva najboljih.

Mnogo je odličnih generacija prošlo kroz crveni dres u nepunih 38 godina, a najuspješnije sezone bile su 1972/73, 1973/74 i 1987/88, kada su rođeni bili nadomak titule (vicešampioni), a tri puta je osvajao treće mjesto u šampionatu. U Kupu Maršala Tita postignuti su i najveći uspjesi, a Velež je najdraži pehar dizao dva puta – 1981. i 1986. godine. (Željezničar 3-2, i Dinamo Zagreb 3-1)

U ovom periodu Velež je i šest puta učestvovao u UEFA-inim kupovima. Prvi nastup bio je u sezoni 1972/73 , ali okončan već u prvom kolu porazom od rumunskom Tatrana.

Već iduće sezone, sjajna generacija 'rođenih' se dokazala i u Evropi, kada su dohvatili četvrtfinale Kupa UEFA. Do ispadanja od holandskog Twentea, pred crvenom ekipom su pali Spartak Moskva, Rapid Beč i Derby County.

U trećem sudjelovanju u UEFA kupu (1986/87), nakon što su izbacili švicarski Sion, rođeni su poklekli pred Borussiom Dortmund, a posljednji nastup, u sezoni 89/90 okončan je u osmini finala, kada su nakon preskočnih Apoela i Belenensesa, bolji bili predstavnici Škotske, Hearts iz Edinburgha.

U Kupu pobjednika kupova Velež je nastupio dva puta, ali oba puta se sapleo već na drugoj prepreci.

Još za vrijeme ratnih dejstava, 1994. godine, entuzijasti u napola okupiranom Mostaru uspjeli su reorganizovati rad kluba, koji je za vrijeme rata protjeran iz svojih prostorija i sa stadiona. Odigravane su prijateljske utakmice, a 1995. krenulo se sa odigravanjem Prve lige Bosne i Hercegovine. Nažalost, 2002. godine Velež je napustio Premijer ligu, i već tri godine takmiči se u Prvoj ligi Federacije, gdje u dosadašnja dva nastupa oba puta zauzeo drugu poziciju i ostao na korak do plasmanau društvo najboljih.
Velež-Raspored sezone 2006/2007 premier lige
1. Orašje - Velež 05.08 1:1
2. Velež - Posušje
3. Željeznicar - Velež
4. Jedinstvo - Velež
5. Velež - Modriča
6. Slavija - Velež
7. Velež - Široki
8. Leotar - Velež
9. Velež - Radnik
10. Sarajevo - Velež
11. Velež - Zrinjski
12. Žepce - Velež
13. Velež - Sloboda
14. Celik - Velež
15. Velež - Borac


16. Velež - Orašje
17. Posušje - Velež
18. Velež - Željeznicar
19. Velež - Jedinstvo
20. Modriča - Velež
21. Velež - Slavija
22. Široki - Velež
23. Velež - Leotar
24. Radnik - Velež
25. Velež - Sarajevo
26. Zrinjski - Velež
27. Velež - Žepce
28. Sloboda - Velež
29. Velež - Celik
30. Borac - Velež
Free Site Counter
Free Site Counter