Eto me nakon dugo vremena.

Nisam pisao jer nisam znao o čemu bih pisao, a kada sam znao o čemu da pišem, nisam želio o tome pisati, pa eto odlučio sam uopće ne pisati, ali sada pišem :)

Naime stvar je ovakva... Moj život se u zadnjih mjesec dana jako promijenio! U njega su ušetale neke nove osobe, nova okolina, nove navike... Nemogu reći da mi nije drago, nemogu reći da nisam sretan...da, sretan sam! Nakon dugo vremena, opet sam sretan!

Na bolje su se promijenile i stvari za koje nikada nisam mislio da će se promijeniti. Moj život je poprimio sasvim drugi, novi smisao. Usuđujem se reći da sam "progledao" i da je ta novo-stečena providnost koju uživam uvjetovana jednim (ne)sretnim događajem, neželim aplicirati kojim točno no jasno je i bez riječi! Usuđujem se reći da opet "dišem punim plučima" i da opet živim život, da se opet budim s osmijehom na licu...

Ali, kao u Jing-yang teoriji, pojavi se dan kao današnji! Dan koji osvane, dan koji završi, dan u kojem je sve išlo po planu i bez incidenata. Dan kao i svaki drugi proteklih tjedana...no... nešto nije u redu, barem imam takav osjećaj! Znate onaj osjećaj tjeskobe, kao da nešto morate napraviti ili da ste nešto morali napraviti...a niste! Neznam. Pokušavao sam dokučiti zašto, nisam mogao, još nemogu.

S druge strane... ustajem za 3 sata, odaaaavno sam već trebao spavati no nemogu, ustao sam u 3 i 15 popodne. Da... još jedna burna subota! Vani je čak i bilo dobro, zabavno... Nemogu se požaliti. U zadnje vrijeme živim za subote! Cijeli tjedan radim, loše spavam i puno jedem, onda u subotu sve frustracije iskalim i sve se vrati u normalu! Subota navečer je jedini način da se opustim, jedino tad mogu pustiti mozak napašu, otvoriti ventil i zabaviti se ne razmišljajući što moram obaviti sutra na poslu i sve ostalo!

O određenim stvarima se prisiljavam ne razmišljati, dobro, nemam baš ni vremena za to, stalno nekud žurim, nešto radim. U stan dolazim oko 9-10 navečer jer s posla uvijek ostanem na kavama, ili s jednom osobom ispred zgrade hehe ;)

Trenutno i neam baš nekih ambicija za skoru budućnost osim napravit raciju na frižider i sačekušu na krevet, pa eto, idem polako, moram još na wc i nemate pojima koliko sam sretan zbog toga. No dobro, ako je probava jedini problem što u životu muči čovjeka, onda mora da je sretan! Pozz