..::Yeah, I love them soo much!::..

Poznato joj se lice nasmiješilo, ali je u očima još uvijek razabirala hladnoću koju je nekad tako voljela... –Š..š..šta on ovdje radi?!- izderala se Rea. Samantha ju je zabrinuto pogledala –Tko?- -Oon!- povikne Rea i pokaže prstom na Ryana koji je sjedio ne tako daleko od njihovog stola. Četiri prijatelja pogledali su u smjeru njenog prsta i vidjeli svog davno izgubljenog prijatelja.. Hm, nekima on to nije bio, Samuel i on jednom su se potukli i odonda nisu izmijenili ni jednu jedinu riječ. Ryan je ustao i zamolio Reu da izađu vani nakratko, sami. Prije nego je izašla, Rea je prijateljima uputila tako molećiv, tužan pogled, da se curama sledila krv u žilama. –Hej, a da i mi izađemo? Mislim, strah me da joj nešto ne napravi!- zabrinuto je rekla Michelle –Ma daj, pa poznaš Ryana! Koliko ju je volio, a možda je i još voli, siguran sam da joj ne bi napravio ništa nažao!- odgovorio je Niki. Samantha i Samuel šutke su se gledali, pokušavajući dokučiti što misli onaj drugi. Sa strepnjom su iščekivali Rein povratak.
-Ryane, kamo me to vodiš?- upitala je Rea hodajući za svojom neprežaljenom ljubavi. –Vidjet ćeš, ne brini se, siguran sam da će ti se mjesto svidjeti!- odvratio joj je on. Nakon kratkog pješačenja, stigli su na obalu malog jezera i ondje sjeli. Ryan joj je sjeo tako blizu da je ponovo osjetila one lagane trnce, ali je zaustavila samu sebe. –Glupačo! Prekinuo je s tobom još prošle godine, nije moguće da ga još nisi preboljela!- -I?- upitala je –Zašto si me doveo ovamo?- -Pa... Ovaj.. Htio sam ti reći da te nisam uspio zaboraviti iako živim daleko.. Ti si jedina cura koju sam zapravo volio, i s koliko god njih bio uvijek si mi bila u srcu. Preslična si mi da bih te mogao tako pustiti!- -A zaboravio si tko je s kime prekinuo kad si se odselio?!- upitala ga je Rea hladno –Nisam, dobro se sjećam toga dana. Bio je to najtužniji dan u mojem životu, ali jednostavno, mislio sam da je tako najbolje za oboje...- pognuo je tužno glavu –Mislio..Tvoj je problem da si oduvijek previše mislio! A nisi možda pomislio kako sam se ja osjećala, šta je meni značio tvoj odlazak, ostavio si me samu među novim svijetom!?- naljutila se Rea, iako je u dubini srca bila spremna zaboraviti na sve i dati mu drugu šansu, ali ponos joj to nije dopuštao. –Znam.. I stvarno oprosti zbog toga. Ali sad sam tu na neko vrijeme.. Starci su nešto spominjali i naš povratak u Houston. Ako se vratimo, ništa nam više ne stoji na putu da nastavimo tamo gdje smo stali!- veselo je rekao Ryan. –Ne znam Ryan, ne znam... Previše se toga promijenilo, ja sam se promijenila, da bih sve to mogla tako lako zaboraviti. A sad, ako nemaš ništa protiv, htjela bih se vratiti u „Rider“ jer su moji sigurno zabrinuti!- -Da, naravno... Krenimo onda...- uzvratio je Ryan.
Šutke su hodali istim putem natrag dok se nije spotaknula na nešto što je bilo na podu. Rea se sagnula, proučila stvar, podigla je i pažljivo spremila u džep. –Heh, vidim da se nisi puno promijenila!- nasmiješio joj se Ryan. –I dalje ih skupljaš? Kladim se da ti je podrum zatrpan njima?- -Nego!- odgovorila je Rea nasmiješivši se –Učila sam od majstora!- -Tako treba, mala moja! Ali pazi da ostanu tamo...- rekao je Ryan i zagrlio je. Nije se opirala...