LupusREBEL (DUDLI Robert)

ponedjeljak, 18.07.2011.

Ima jedna zemlja blagosranja i sreće

Ima jedna zemlja blagosranja i sreće,
tamo se narod u stadima kreće.
Nalazi se na samom zapadu Balkana,
neki je i zovu država-banana.

Ljudi su tamo obične ovce,
prodaju guzicu za male novce.
To je zemlja kriminalaca i tajkuna
tamo obraz košta samo 500 kuna.

Sve neki veliki vjernici i domoljubi,
a brat brata za komad zemlje ubi.
Tamo nema moralnih vrijednosti
Al' ide se u crkvu pa Bog oprosti.

Jako su hrabri i ničeg' se ne boje,
a drugi ih jebu i sudbinu im kroje.
S ponosom kažu da se zovu Hrvati
veliko stado - ovca ovcu prati.

Na čelu tog' stada jedna je kokoš,
glavna joj briga koji da stavi broš.
Što su ljudi gladni nju dupe boli,
kaže nek' jedu govna s malo soli.

Nažalost i ja sam dio tog stada,
puna mi je glava robijanja i jada.
Za crkavicu radiš po cijele dane,
dok neki grade vile i apartmane.

Svašta je pričao pokojni Franja,
mnogo nebuloza i teških sranja.
Al' jedna mu izjava ne bi luda:
"Hrvati su stoka sitnog zuba"

Kako je počeo rat na mom...

...ma, ne, ne otoku...
...u mojoj glavi...
...vrlo jednostavni bi bio naslov, ali ne želim živjet s jednostavnim naslovima već jednostavnim pričama. Naime davnih godina nisam imao pojma, ma, ustvari nije me interesiralo, razlike između pravovjerja, sve dok me neki klinac (a i ja sam tad bio klinac) nije pitao dali sam pravoslavac, ostao sam zatečen. Što je to?
-Nemoraš se sramiti ako si pravoslavac i ja sam i uopće me nije sram!-brzo je nadodao hodajući uz mene pazeći da neupadne u potok uz kojeg smo koračali. Uz taj potok smo se dogovorili da se sretnemo s dvije djevojčice Sandrom i Snježanom, već smo se kao pravi drugovi dogovorili da će on biti Snježanin udvarač a ja Sandrin. Sandra mi se jako sviđala, bila ja mala buntovnica, s svojim ispadima i izjavama znala nas je se iznenanditi, iako nismo još kužili da ustvari ona je ta koja vodi riječ u svemu i navodi vodu na svoj mlin pa makar nas nagovorila da mlin premjestimo prema boljoj vodi. Dok Snješka, ta mala plavokosa djevojčica, povučena i tiha neki put i plaha, bila je samo sjena Sandri. Iako po ljepoti nisu se razlikovali. A mi, mi fakini, završili smo po domomovima sudskim odlukama za odgoj u trajanju od 6 mjeseci do 3 godine iako bi kazna trajala dok neki nebi završili kakvu takvu školu.
-Ne, nisam pravoslavac iako niti ne kužim kaj je to...-odgovorio mu na brzinu.
-Pa koji Božić slaviš?-uzvrati na pitanje
-Pa kako koji? Pa kao svi, onaj pri kraju godine-nikako da se tad sjetim kad je točno Božić.
-Onda si katolik?-pitanje koje je izrekao bilo je pomalo s gnušanjem
-Ma, kakve veze ima Božić i katolizam s tim pravoslavcima?
-Pa, ima, mi vjerujemo u Isusa i Boga!
-Pa vjerujem i ja, iako me to neinteresira...
-...mora te interesirat-prekine me grubo-moraš znat u kojeg Boga vjeruješ, pravoslavnog ili katoličkog!
Mislim ja tako u svojoj glavi, šuteći, koji Bog hoće on od mene, Bog je Bog, bio taj njegov pravoslavni ili ovaj katolički, u čem je razlika, znam da mi je pokojni djed, pokoj mu duši, pričao da smo grkokatolici, pokojna baka, pokoj joj duši, učila krunicu na nekom ruskom jeziku ali sam bio previše mali da bih shvatio te njezine molitve. U mom malom mjestu postojalo je par crkava, jedna katolička koju smo klinci zvali mađarska jer je bila žuto obojana a mađari su kuće bojali u žuto, pravoslavna, i još neke koje nisam ni kužio čemu služe ali nisam se ni zamarao, bilo mi je bitniji moj poni bicikl nego te tvorevine. No kako objasnit tom dječaku da ja nekužim o čem priča.
Srećom u svoj toj nedumici iz siulete mraka pojavila se moja Sandra i Borina Snježana. Odmah se bacilo na mladenački flert. Onako, stidljivo se gledali, pričali o filmovima koji će biti u kinu, naime kino je tad bilo jedno od popularnijih mjesta za nas mlade. Srećom (ili njegoom nesrećom) stari mi bio u Lepici na "preodgoju" u kaznenoj ustanovi, kako su to tad zvali, pa je "nedostatak" svoje ljubavi prema sinu pokazivao pozamašnim džeparcem koje sam ja u to doba nemilice trošio na sebe.
Iako sam siguran da moj otac ionako nije znao pokazivati svoju ljubav sem prema alkoholnim derivatima u svakom obliku. No, vratimo se na pontu priče. Nakon očijukanja krenuli smo u park, park se nalazio iza crkve i nekadašnje SDK-a a u pokrajnom djelu doma zdralja "Ivanec", bilo je savršeno mjesto za ljubavne parove jer nije bilo osvjetljeno a pri kraju je imao nekakv atrij na kojem smo mi "Pahinčani" visjeli s razlogom ili bez razloga.
No, tu su mi se nekako stvari učinile malo komplicirane, moj navodno pravoslavni prijatelj počeo se "ufuravat" mojoj "budućoj" djevojci, što mi se nekako uopće nije svidjelo. Počelo su smiljujit, odvojili su se od Snježane i mene, pričat samostalno. Sandra, iako je pokazivala zanimanje za mene okrenula je ploču. No, mlad i naivan sve sam prihvaćao to neozbiljno jer "prijatelj" i ja imali smo dogovor, Snježana njemu a Sandra meni. No polako je ispadalo da Sandra njemu a Snježana nikom i ja nikom.
Poslje kraćeg vremena odlučio sam to prekinut i otišli smo na piće. Kafić se zvao "mlječni, bio je okej, podjeljen na tri djela, naprijed je bio šank i oni klasični stoj stolovi, drugi dio je bio separei gdje se moglo smjestit i fino sjedit a treći je bio više kao restoran, stolovi i stolice.
No, tu je vrag odnio šalu, pred menom su se primili za ruke, očijukali, smješkali a nas dvoje nisu ni primećivali. Nije mi baš smetalo iako me iritiralo, moj pravoslavni prijatelj me iznevjerio u dogovoru.
-Snježana, hoćemo do kina?
Snješka stidljivo kimne i krenusmo, koraćajući polako između nas tišina je parala bubnjiče. Što reć kad ništa se nema za izustit. Prošli smo pola Ivanca i smjestili u kafić "Afrika" i naručili piće.
-Kako se osjećaš?-prvi put mi se Snježana obratiala
-O'kej-uzvratih joj kulerski, jer uvjek moraš biti hladan izvana iako kipi u tebi-zašto me pitaš?
-Pa, Sandra mi je rekla da joj se sviđaš i danas da će te profurat...
-E, pa nije ispalo tako-prekinoh je-..ma ustvari ta mala darkerica mi se uopće nesviđe.-što je bila sočna laž, ludio sam za njom, obletao sam oko nje skoro dva mjeseca smo da se upoznamo, i sad moj pravoslavni prijatelj me zezne, mogao sam nekog drugog pozvat, pa preko sto dečki je bilo u domu, bilo koji bi htio poć zamnom da lovimo ženske. Nakon pića otišli smo do obližnjeg spomenika gdje se vidi cijeli centar Ivanca.

Tu smo dugo sjedili, iz "Mlječnog" su izišli Sandra i Boro, zagrljeni.
Sad znam što znači pravoslavac...

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje.

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv