|
|
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
------Koliko puta poželim da sam kamena hrid,i priče zalutalih brodova,samo pustim da------- ---------------------------------prođu kraj mene------------------------------- ......ovo stihovi cijeli dan kruze mojom glavicom.... .......promjenila sam se....... .......to je to...... danas je koncert u pz,a meni sasvim svejedno..... nisam raspoložena..."..dovoljno je samo reci pazin mrtvi grade......pazin grade bez nade....."žalosno,žalosno...... više nisam onako luda za koncertima kao što sam bila prije....pitanje je idem,ne idem..al naravno da idem... nema više onog straha od starci.......to mi fali......ono kad me 3 sata prije izlaska pere feeling idem ili neidem van......potajno milo doletin do starog i pitam :tata mogu van.....svi idu..=)....a long long time ago i can still remember..... tek danas shvatila sam kako mi to fali..... bio je gušt onako sjedit na krevetu kao na električnoj stolici slušat mjuzu i buljit u prazno te mislit.."jooo ako me ne puste van..."eh da...... ......Nekad je veče jako dosadno pa krenem da preturam po uspomenama Nekad je soba hladna pa se stisnem uz sebe i slike prošlosti prođu kroz mene... uglavnom.....u 8 i pol teturam na vlak......ako zakasnim.....ma ne .... ....Ja sam knjiga, od autora bez inspiracije, koji nezna šta bi sad, il' prepustio ljudima, da od mene naprave kraj...... Bas kad pomislis polagano sve ide prema boljem..paff... .".da zaista sam tek putnik,lutalica na ovoj zemlji...a zar ste vi nešto više?" Osjećam se kao noć bez dana, Kao san bez jave, Kao bijelo bez crnog, Kao slika koju crta pjesnik, Kao crna mrlja na papiru.... Vrištim....... |
Dnevnik.hr |
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
|
|
|||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||