O Travama I Kuhanom Zecu

petak, 03.07.2009.

Rodu O Jeziku

nakon duge šutnje progovaram o prastarom, primordijalnom, zaboravljenom "Hrv" jeziku, točnije, o njegovu nastanku, općim karakteristikama i nestanku (izumiranju). nadam se da nakon uvodne rečenice niste pomislili da je riječ o našem dragom hrvatskom jeziku, jer da ste ipak to kojim slučajem pomislili, bili biste gadno u krivu. riječ je o jeziku koji se jednostavno zvao jezik "Hrv". on je između ostalog, korijenska osnova današnjeg standardnog hrvatskog jezika (i prije njega staroslavenskog jezika) kojeg učimo u školama, a u neku ruku i hrvatskog naroda, koji nekim slučajem također potječe od osnova "Hrv" jezika. danas ga se možđe naći tek eventualno u prašnjavim zakutcima propadajućih antikvarijata (u koje ste krenuli da kupite svoje babić-ham-moguš pravopise), u zaboravljenim podzemnim knjižnicama, ili u davnim, blijedim sjećanjima najstarijih (višetisućljetnih) dinarskih vračara.

1. o nastanku
"Hrv" jezik je nastao kao posljedica božje ljutnje. gradnjom babilonske kule heretična masa pokušala je doprijeti do vratnica stvoritelja, da posudi od njega šaku riže ili šećera, što je dotičnog uzrujalo do te mjere da ih je počastio ne samo rušenjem groteskne "zgrade" i višestrukim prijelomima, već i groznom kaznom u obliku brisanja dotadašnje jedinstvenosti jednog jedinog iskonskog roktavo-slinavo-njušećeg jezika. novostvoreni jezici doveli su do rasula i nemogućnosti sporazumijevanja među pripadnicima različitih jezičnih skupina, pa je tako, postepeno, došlo do stvaranja odvojenih grupacija (danas znanih kao narodi) koje su udruživale da bi istrijebile grupacije drugih jezičnih karakteristika (čitaj "narode"), i preuzele njihovu poziciju kraj izvora, crnicom bogatog pašnjaka, ili spilje. tada je sa lica zemlje nestalo mnogo civiliziranih grupacija i njihovih lijepih i zanimljivih jezika, no "Hrv" jezik je opstao, ostao u upotrebi, i izblijedio tek nešto kasnije.

2. o općim karakteristikama
"Hrv" jezik se, kroz godine rasta narodnog intelekta i željom za mogućnost širenja spektra razmišljanja, pokazao kao izrazito nepraktičan jezik. imao je jedan padež, znan kao "Nom", jedan rod znan kao "Sve" i jedan broj znan kao "Svi". riječi su bile raspoređene u slične kategorije kao i danas (imenice, glagoli, pridjevi, prilozi, čestice, veznici, zamjenice). sve riječi bile su nepromjenjive, s iznimkom glagola biti i nekih zamjenica (posvojne, osobne), koje su poslužile kao dobar predložak stvaranju današnjeg hrvatskog jezika. uglavnom, da vam dočaram svu raskoš tog zaboravljenog jezika, moram istaknuti njegovu glavnu i najvažniju karakteristiku: "Hrv" jezik bio je identičan današnjem govorenom jeziku, samo morate zamisliti da se svaka riječ i u pisanoj i govorenoj varijanti sastojala od najviše tri (3) slova. vjerujem da vam je sada prilično lako dokučiti zašto je većina riječi bila nepromjenjiva. npr. pisano i govoreno na "Hrv" jeziku "Žel mij nek kra iz svo naj sta i svo tri kće za tvo plo ora" prevedeno na hrvatski značilo bi "Želim mijenjati nekoliko krava iz svojeg najboljeg stada i svoje tri kćeri za tvoju plodnu oranicu."

3. o nestanku
"Hrv" jezik je, kako sam već spomenuo", nestao zbog svoje nepraktičnosti i neusustavljenosti. tako su, primjerice, hrvatska plemena prilikom dolaska s karpata već koristila neku krnju redakciju sltaroslavenskog jezika, koji je kasnije iznjedrio današnji hrvatski jezik. nepraktičnost "Hrv" jezika može se dočarati vrlo jednostavnim primjerima: rečenica "Kra su tvo ned uzg pla pap!" (Krasne su tvoje nedavno uzgojene platinaste paprike) mogla se vrlo lako interpretirati kao "Krastavi su tvoji nedovoljno uzglancani plašljivi papci!". I zbog toga su često izbijali unutarplemenski nemiri, tučnjave, makljaže i ubojstva: koliko god bi se netko trudio nekome objasniti da je doista htio pohvaliti njegove paprike, nije mogao, jer nije imao potrebne riječi. a ovaj razljućeni bi uvijek sve shvaćao kao uvrede i psovke, jer mu opskurna barbarska psiha nije dopuštala odvajanje od njegovih ustaljenih barbarskih okvira. i tada se ubijalo toljagom.

ukratko: jezik se mijenja, ali barbarin je i dalje barbarin.