O Travama I Kuhanom Zecu

subota, 14.06.2008.

Još jedan od mojih postova buđenja:)

nemojte me pitati zašto tek sada sviće novi post, jer ni sam ne znam odgovor na to pitanje. očito je pojava ekstremno dugog nepisanja za mene postala svojevrsna konstanta.. ovaj put se sve to skupa kvalitetno odužilo; prošlo je više od pola godine, već sam zaboravio na blog i imao ga namjeru napustiti, no evo ipak sam mu odlučio dati daljnji dašak života u obliku ponekog posta.

kao i svake prethodne godine, Damoklov mač mi je ponovno visio nad glavom, i umalo sam detroniziran od strane osnovnog matematičkog aparata i crne mašinerije nepobjedive gimnazijske fizike.. samo što se ove godine u meni pojavilo nešto čega je prije bilo samo u obliku sitne neostvarive utopije u kutevima mozga: volja. učio sam. oprostite mi, moji dragi demoni lijenosti i nepokolebljive dosade, ali zaista sam učio! shvatio sam (iako teško) da se od samog razmišljanja ne može živjeti, već da nešto moram pretočiti i u nekreativne oblike rada.:) uvelike mi je pomogla i djevojčica u crvenom, zbog koje u smislu svojih paradigma i razmišljanja više nisam daltonist.. volim te dušo.

kako su moji postovi uvijek bili pisani isključivo pod utjecajem trenutne inspiracije, tako i ovaj put pišem post u jednom dahu, bez ikakvoga osvrtanja na prijašnje ideje ili inspirativne trenutke.. ovaj puta ne pada mi na pamet nikakva priča ili prispodoba, već samo jedno od onih svevremenskih razmišljanja koje ne vode nikamo pa nema smisla ulaziti u daljnju diskusiju po tom pitanju. želim samo reći da je ovaj post (ponovna) prekretnica u funkcioniranju bloga, jer se obvezujem na pisanje. ali ovaj put stvarno. barem 1-2 posta na mjesec. ali stvarno. nemojte me molim vas osuđivati zbog nepisanja, odužit ću vam se.. :) bit će priče. pusam vas sve (iako vas je vjerojatno malo koji me čitate, ako vas uopće ima:)), pozdrav + be merry!