srijeda, 14.03.2007.
Opasno je dirati kaktus, pogotovo ako si goloruk
dobra večer. ponovo se već šest tisuća osamsto sedamdeset i petnaesti put ispričavam zbog dugog nepisanja. znam da je to malo bljesavo, ali nema veze. što sam radio u proteklih mjesec dana i jedan dan? svašta. gdje sam bio? svugdje. kako je bilo? ludo i nezaboravno, seksi i zakon.
čuo sam nekoliko zanimljivih finta, na primjer: jedan profesor iz jedne škole u jednom gradu (neki lik iz TiOŠ-a u čakovcu) tvrdi da je riječ FAKAT prostota. ja tvrdim da je to glupost. ali pazite, ima smisla; fuck=jebati/jebanje/jebi, AT=na turskom narodnom jeziku KONJ, što tvori jednu sasvim smislenu sodomiziranu psovku: jebi konja/e! mislim fakat.
imam nekoliko ideja za pisanje nekakvih reportova kao što je moja dražesna černobilska snjeguljica iz prošlog posta, ali sad mi se trenutno veoma spava (idem spavati kao mačak, rekao bi joe), pa ću to staviti na blogach u sljedećem postu. fakat.
imam u svojoj sobi dva kaktusa. oni su moji savjetnici, punopravni državljani ujedinjenih arapskih emirata, ali trenutno služe samo kao skvoteri u mojoj sobi. oni imaju imena: prvi se zove Euzebije I Glavosjek, i za njega je zaslužan Tomi (kojeg ovom prilikom pozdravljam i izazivam na golemu petkovečernju cijelovečernju biljarsku parad-makljažu), a drugi se zove Karl Franz Imperius, i njega mi je kupila mama u betexu (betex, jedan od šest miljardi čakovečkih supermarketa).. nadam se da bude kaktusa još, ova dvojica su sami, žele društvo. fakat.
gledao sam malo blogove uokolo, nisam ih puno gledao, samo sam ih onako izdaleka promotrio. eh, zaključujem da puno ljudi ima blogove koji su njima samima totalni paradoks.. mislim, ja nemam ništa protiv da se ljudi pretvaraju, ili se ispucavaju, rješavaju problema, zajebavaju, zadovoljavaju, plaču, dosađuju, glume, psuju, drkaju ili propagiraju obožavanje egipatskih božanstava.. npr, cura koju poznajem je vesela, vedra, živahna i cool, a na blogu je padavičarka, depresivka, samoubilački nastrojena patetičarka.. u trendu je biti emo, u trendu je biti depresivac, klanjam se onima koji usprkos svim problemima uspiju ostati stabilni i prevladati tu emo maniju.. a takvih su, na sreću, još uvijek u množini. fakat. molim neka se nitko ne uvrijedi, post je pisan bez ikakvih predrasuda, samo izražavam svoje mišljenje, koje će ionako pročitati samo malobrojni..
evo jednda seksi slikica, to je nadvožnjak, relativno blizu moje ulice, to sam poslikao u utorak.
a evo vam i malo lyricsa. nisam napisao ime izvođača, da ljudi nebi neke stvari krivo shvatili. pjesma je fenomenalna, čak ni lyricsi nisu loši; ali iz opreza stavljam samo ime pjesme, izvodi ju bend koji i nema baš lijepi stav, tako da.. ma poslušajte ju obavezno, odlična je, laganica. pozdrav+be merry
THE SNOW FELL
He sat in a room
in a square of the color of blood.
He'd rule the whole world
if there was a way that he could.
He'd sit and he'd stare
at the minreds on top of the towers.
For he was a beast
as he hatched his new plans to gain power.
(chorus)
And the snow fell
covering the dreams and ideals.
And the snow fell
freezing the blood and the wheels.
And the snow fell
they had to keep up for survival.
And the snow fell
defeating the beast's only rival.
They took the old roads
that Napoleon had taken before.
They fought as a force as a light
against the darkness in a holy war.
One day they were looking around
and the sun was shining on the cold flowers.
The next day they were freezing to death
in the sleet and the ice cold showers.
(chorus)
Then came the deadly roads
back from the stairs of their retreat.
The cold racked their bodies
but worse was the pain of defeat.
Many people who had hailed them once
now turned and looked away.
These people now knew
that the beast was on it's way.
(chorus)
You finally came back
to the borders of your fatherland.
Now enemies came
traitors everywhere at hand.
Many people who had fought and died
knowing that they had to win.
It still sickens my heart
to see the picture of the red flag in Berlin.
(chorus)
