ponedjeljak, 17.01.2005.
Lokalna priča 17.1.
Napisat ću vam jednu našu domaću istinitu pričicu. Jedna sasvim prosječna tročlana obitelj, stariji suprug oko 50 godina i oko 10 godina mlađa supruga. Imaju jedno dijete, s malim zdravstvenim poteškoćama. Podstanari su. Suprug je jedini hranitelj obitelji, sa jednom prosječnom plaćicom. Nimalo ružičasta situacija. Ušteđevine nema a do mirovine nije dugo. Jednog dana čovjek dobije poslovnu ponudu od jednog drugog gospodarstvenika da prijeđe raditi kod njega. Ujedno bi na taj način mogao riješiti i stambeno pitanje jer bi kod novog poslodavca otplaćivao svoj budući stan. Gdje može biti bolje nego imati radno mjesto nekoliko metara od kuće ili stana. Ali ženska glava kuće se nije složila s tim. Naime, daleko joj je centar grada. Sada trenutno žive, ne baš u centru grada ali bliže a i radno mjesto je oko 1 km dalje, nije puno ali bez automobila i po nevremenu nije lako. I dakako ponuda je odbijena. Treba slušati glavu kuće. Pa sad se sami zamislimo u toj situaciji. Do mirovine nije ostalo mnogo, manje od 15 godina, na kredit ne možemo ni pomisliti, jedva se i ovako živi. Mirovina će biti otprilike 2000 kn, ako ne bude i manje. Taman za podstanarstvo i režije i još će faliti. Što dalje? Ili prihvatiti taj posao, i do mirovine riješiti svoj krov nad glavom. Pa makar bio i van grada. Komentar prepuštam vama. Svatko normalan bi sjeo i razmislio, zbrojio dva i dva. I vidio kako dalje. Treba gledati malo i u budućnost i vidjeti kako najbolje proći. Ima još. Gospođa je tražila od muža da joj kupi mobitel. Jer njene prijateljice ga imaju a ona da nema, ne može to tako. Želi i ona da im bude ravna. Pa makar nemali u kući grijanje, važniji je mobitel. U tom njenom društvu ima i imućnijih gospođa kojoj nije neki trošak uzeti mobitel od nekoliko tisuća kunica. Gospođa je čak imala priliku raditi jedan manji poslić, kao čistačica. Max 2-3 ure posla, koliko god dobije, dobro dođe za popuniti kućni budžet, posebno u takvoj situaciji. Dakako ponuda je glatko odbijena, a još je posrednik dobro "ispeglan" riječima. Gdje bi ona to radila, to je ispod njenog renomea. Samo se pitam ima li uopće srednju školu. To je jedan primjer naše sredine. Možda nisam točno opisao, ali nisam mnogo ni promašio.
17.01.2005. u 23:06 •
0 Komentara •
Print •
#
