tematix
ponedjeljak, 25.10.2004.
Narkomani(ja)
Nemogu nikako razumijeti narkomane. Truju sami sebe na jednom putu bez povratka. Pitam se, prije nego li se počmu drogirati, vide li kakav je život drugih narkomana. Oni bogatiji koji imaju novca na bacanje pa i za drogu, ali ovi "obični" da li su svjesni koliko je zapravo to "skup sport". Crna kronika često je puna takvih koji će učiniti sve u očajničkom pokušaju da se domogne (najčešće) kakve sitne love za jedan šut. I tako svaki dan. Razmišlja li itko od njih prije nego se počne bosti što će dobiti. Može se reći da je i alkohol sličan drogi, stvara ovisnost, pa ipak ga sve više mladih konzumira. Oni "stalni" lako mogu uzeti i najjeftiniju brlju, droga je pak skuplja. Svaki dan treba svoju dozu, a rizik od bolesti je velik. Plus što uništava potomstvo jer, ako planira obitelj, konzumacija droge sigurno će ostaviti i posljedica na djecu. Znam neke, još prije nego li su postali narkići, a danas su kao živi kosturi. Mislim da se sa drogiranjem započme na nagovor "prijatelja" iz ekipe. Zašto im se ne mogu oduprijeti? Kakav mu je to kolega koji ga poziva na trovanje. Znam dvojicu koji su bili prijatelji i jedan je postao narkoman a drugi se tome odupro, izabrao je drugi put i odbio je takvo društvo. Treba biti svoj i radije se odreći takvih "prijatelja" i ekipe nego upropastiti svoj život. Mogu li ti mladi vidjeti kakvo je to zlo, i šta ih čeka? Kao što sam napisao na početku, jesu li svjesni koliko novaca trebaju za to. Pogotovo što su većinom nezaposleni. Poslije će se morati "ubijati" proseći koju kintu za jedan piz, ili će krasti ili prodavati ako imaju išta vrijedno u kući. Ako im je to "bijeg" iz okrutne stvarnosti, zar na taj način ne idu u lažni nepostojeći svijet koji kratko traje, a onda se mora naći nova doza i tako u jedan začarani krug…
