tematix
ponedjeljak, 11.10.2004.
Što jedemo?
Našu dolinu zovu još i "hrvatskom Kalifornijom". Većina ljudi živi ili dopunjava svoj kućni proračun od poljoprivrede. Dosta puta sam čuo i o velikom broju oboljelih od raka u "Neretvi". Da li je to povezano sa poljoprivredom? Naši poljoprivrednici uveliko se koriste pesticidima. Zna se desiti da se danas povrće polije otrovom a sutradan se vozi na prodaju. Kao da taj otrov nije za ljude. Dosta njih tako pored toga što sade za prodaju, imaju i jedan dio za sebe. Što bi to trebalo značiti? Samo to da taj dio "za sebe" nije polijevan otrovima, jer nisu ludi sebe trovati. Da li su svjesni da time truju druge ljude? Ili misle da neće nikome biti ništa. Stvarno je ovaj naš svijet čudan. Ako ne žele sami jesti ono što proizvedu, kako to isto mogu davati drugima. To je svjesno trovanje drugih ljudi, i za mene nije ništa manje od ubojstva, samo na duže staze. Malo nas o tome razmišlja. Kanali i jendeci po poljima puni su odbačene ambalaže od otrova. Jednostavno se baci, kao da to i dalje neće trovati. Koliko se ljudi pridržavaju uopće uputa o primjeni ili se to radi onako, više "od oka", i to bez zaštitnih rukavica i opreme. Otrov ulazi u tijelo i preko kože, ne pomaže što ćemo poslije oprati ruke ako je otrov već ušao u tijelo. Više puta vidio sam kako se polijevaju voćke ili povrće po vjetrovitom vremenu. Na taj način raznese se otrov svugdje uokolo. Nadležne službe uopće ne provode nadzore tih prehrambenih artikala, navodno je skupo. Zar zdravlje ljudi nije na prvom mjestu? Koliko će tek skupo biti liječenje a lijeka nema. Bolje spriječiti nego liječiti. Doduše, nisu svi takvi.
I nije u pitanju samo voće i povrće. Kakve je uopće kvalitete hrana koju jedemo. Zarada je pak na prvom mjestu te se čine razne stvari da bi se zaradilo, nauštrb zdravlja drugih. Po trgovinama (posebno u susjednim BH mjestima) možete vidjeti jeftine sokove (voćne sirupe) a da na istima nema nikakvih oznaka o proizvodu. Samo malo ljepši tekst o "kvaliteti" soka. Tako danas razne punionice po garažama, uz pomoć vode, šećera, boje i malo arome naprave sok kakav želiš. Kad popijem takav sok imam čudan osjećaj u ustima i problema u želucu. Nažalost i tu nitko ne provodi kontrolu. Imali smo nedavno jedan primjer. Udruga potrošač uputila je primjedbu na med (PIP) koji u sebi nije imao peluda. Neznam što to točno znači ali predpostavljam da je to vjerojatno kakva patvorina. Nadležni inspektor je stao u obranu proizvođača tvrdeći da je med prošao kontrolu i da je kvalitetan. Nesumnjam, da mu je proizvođač dostavio med "specijalno za kontrolu", tako da bude vuk sit i ovce na broju kao i kakvu kovertu uz to. Kontrolu treba provoditi u trgovinama i to redovno. I, naravno, uvesti drakonske kazne. Siguran sam da bi se državni proračun dobro napunio, bar ispočetka. U tisku je nedavno bio primjer iz Engleske i Coca-coline "čiste izvorske vode", da bi se analizom utvrdilo da je to voda iz Temze, vrlo loše kvalitete. Nažalost poštenih inspektora je malo, laboratorija još manje a i analize su skupe. Koliko samo dodataka, tzv. laksativa ima u proizvodima, počev od kruha pa nadalje. To su razne boje, arome, konzervasni i drugo za što bolji i trajniji izgled proizvoda. A tako lijepo i primamljivo izgledaju na policama svi ti proizvodi. Pogledajte samo kod nas, koliko vrsta kruha imate u trgovinama. Pekara je u Metkoviću jedno pet-šest. Niti jedan kruh nije isti. Jedan je ljepljiv, drugi se mrvi, treći je kao spužva i tako dalje. I meso nije ništa bolje. Životinje se hrane raznim steroidima koji ih pumpaju, tako da što prije narestu i budu veći. Ne mirišu loše ni oni cipoli oko kanalizacijskih otvora na Neretvi. Treba malo razmisliti svaki put kad stavljamo zalogaj u usta. Reći će optimisti: jednom se živi, isto nam je umrijeti, prije ili kasnije. Što više otrova, brže ćemo u zemlju.
