utorak, 22.01.2008.

...oni su znali, šta je to sreća, bili su mladi i deca cveća, Matori ćuti, ko se još seća hippy vremena i dece cveća...

jebena stvar (Riblja Čorba)...

mislim da bi za ovaj post bio dovoljan samo naslov...ali kao što svi znate da ja volim da stvar bude čista eto...

neki se nisu slagali sa zadnjim postom, kada sam rekal da ceca ili britni neće uspijet na glazbenom tržišu kao stari rock....ja iskreno ništa nemam protiv narodnjaka i ne serem po njima kao neki ljudi koje znam, nisu mi baš dragi, i iskreno nebi ih mogla slušat 24h dnevno, ali eto, tko voli-nek izvoli...priznajem ima 2, 3 dobre stvari, barem što se teksta tiče, ali ostalo...ugl. bit je u tome što sam ja iznjela svoje mišljenje, i naravno da se netko s njim neće slagat, pa di bismo bili da se svi sa svime slažemo!!!

ma nisam ja htijela o tome pisat...

Evo našao se jedan "čitač" mog bloga (mate, velika očekivanja) kojemu sam zahvalna do neba šta se tiče prijevoda, jer ih stvarno tražim pun kurac, ali ih nema nigdje. Ali ako slučajno volite doorse ili morrisona preporučila bih vam "Riders on the storm, moj život s Jimom Morrisonom i grupom The Doors" Johna Densmorea (bivši bubnjar doorsa) u knjizi su prekrasni citati i stihovi koje je morrison napisao, na eng. i na hrv. ili ako volite poeziju Divljina-izgubljeni spisi to je poezija Jima Morrisona, također na eng. i hrv.
ugl. eto thnx čovjeku koji mi svakodnevno pušta prijevode (SAMO NASTAVI nemam niš protiv) hehe...

u jednom je komentaru napisao da žali što se nije rodio u 60-im, 70-im ili 80-im godinama, i moram priznat da je i meni pomalo žao...btw. moj stari je bio oduševljen svim prijevodima Doorsa...a pogotowo L. A. women...ono...ta mu je stvar od 1 do 5, 10!!! Kada čuje da iz moje elektronske kutije trešti onaj stari, surovi a opet glas pun spokoja, Morrisonski glas...kad zagrmi :
L.a. woman, l.a. woman
L.a. woman sunday afternoon
Drive through your suburbs
Into your blues, into your blues, yeah
stari mi skoči u sobu i počinje mi pričati o vremenu kada je on bio mlad...kada nije bilo kompjutora, kada nije bilo CD-ova i kada je bio samo onaj stari surovi ROCK! Opuštali su se uz stari gramofon, sa pločama koje i dan danas ponosno stoje na mojim policama...i nitko im ništa nije mogao, nitko im nije mogao zabraniti da uživaju!!! pušili su (i ne samo cigare), pili i pjevali...šta bi dala...a mi, mi ni vani ne smijemo biti ako nemamo osobnu...izlazimo u kafiće u kojima će ti pustiti dobru i kvalitetnu stvar, samo ako dođeš na red kraj juke boxa. Nemamo slobode, nemamo onu slogu koju su Oni imali, nemamo gramofone (igla mi se pokvarila ali stari mi obećao, čim nađemo...hehe...) nemamo ono nešto što su Oni imali, a to je duh glazbe i R.E.S.P.E.C.T prema rocku...nemamo onaj stari, oronuli jeans i stari prašnjavi auto. Nemamo bocu whiskeya u ruci!
a sad se postavlja ono drugo pitanje. a što onda imamo?
hmmmmmmmm.....NIŠTA....imamo tehnologiju!!! imamo hrpu kafića, a ni jedan nam ne odgovara, imamo "kurvine sinove" koji nas, ako nismo u 11 doma, odmah strpaju u maricu i pravac-postaja! imamo starce koji nikako da se slože oko tebe, ako si dobra onda si mamina curica, a čim si nešto loše napravila onda te mama odmah prišije starom, optužujući te da si ista on! DUDE! gdje je nestala solidarnost? gdje je nestalo ono doba? zašto se ne možemo vratiti? gdje je nestao izvorni rock?
NEMA GA VIŠE!!!! ti koji ovo čitaš! ti si nada, za opstanak....o bože...postajem očajna!

i tako mi stari priča istu priču već 100-ti put...i valjda je već moj mačak johhny zna na pamet...ali pustimo sad to...Stari ima pravo... kad ćemo mi biti tako slobodni? nikad!!!
i nije stvar samo u doorsima već općenito o svemu....o glazbi, o vremenu, o životu!!!

htjela bi se opet vratit u one godine...u godine sreće...mira...Rocka...gramofona...ploča...jeansa...prljavih cipela...litre whiskeya...druženja...U VRIJEME SLOBODE...

htjela bi ove stihove isprobati...pa bar na kratko...
"jer mi smo svi jeans generacija
mi smo sad najveća nacija
mi smo i istok i zapad i jug
mi smo ta mladež, mister i drug"
(neki to vole vruće- jeans generacija)

ROCK'N'ROLL ZA KUĆNI SAVET - RIBLJA ČORBA

Kada slusam dobre stvari
meni se u triku skace
za komsije ko jos mari ja radio pustam jace
Kucni savet me proganja svi me mrze iz dna duse
Kazu dosta im je Sranja i zidovi da se ruse

Komsije ce da me biju zbog preglasnog rock n rolla
pominju mi familiju, teraju me do djavola (2x)

A ja pustam sve jos jace
i naravno i oni cuju
i odmicu osigurace i iskljucuju mi struju

Al imaju jos problema kako samnom da se bore
Protiv mene leka nema...Ja imam tranzistore

Znam
Komsije ce da me biju zbog preglasnog rock n rolla
pominju mi familiju, teraju me do djavola

Komsije ce da me biju zbog preglasnog rock n rolla
pominju mi familiju, teraju me do djavola

voli vas: kiaRa

petak, 18.01.2008.

I am the lizard king, I can do anything!!!

Pjesnik... Shaman... Rock idol... Sex simbol... Vizionar... Mitski Lizard King”... Sve to, a vjerojatno i puno više, bio je ili raznim ljudima znači – Jim Morrison. Morrison je mogao sve, samo ne živjeti duže od svoje dvadesetisedme. Od njegove je smrti prošlo 37 godina, ali pjevač i legendarni vođa Doors-a ostaje jedna od najtrajnijih enigmi našeg vremena.

Rođen 1943, u mjestu Melbourne, u Floridi, Jim Morrison, pravim imenom James Douglas Morrison, često je, kao dijete, s obitelji selio, jer otac mu je bio admiral američke ratne mornarice, pa je Morrison tako srednju školu završio u Alexandriji, u Virginiji, a onda se obreo i u Kaliforniji. Započinje studij kinematografije, zajedno s Francisom Fordom Coppolom i Georgeom Lucasom, ali i s jednim mladim hippijem, Rayjom Manzarekom, s kim će kasnije osnovati najpoznatiji rock bend. Morrison useljava u jednu napuštenu zgradu u Venice Beachu, gdje piše pjesme i eksperimentira s drogom – da vidi koliko dugo može biti “high” na LSD-iju.

Manzarek, klasično obrazovani klavijaturist, dovodi bubnjara Johna Densmorea i gitarista Robbyja Kriegera, također glazbeno obrazovane i talentirane momke, usput – velike ljubitelje jazza, i rađa se bend kojemu Morrison, 1966. godine, daje ime Doors, prema eseju britanskog pisca Aldousa Huxleyja, iz 1954. godine – Doors of Perception, Vrata percepcije. Esej je bio posljedica Huxleyjevih eksperimenata s halucinogenom meskalinom. Ona sam poslužio se, pak, Blakeovom poezijom u naslovu svog eseja - “Kad bi vrata percepcije bila očišćena, čovjeku bi se sve prikazalo onakvim kakvo jest – beskrajnim, bez granica.”

Prvi nastupi Doors-a u popularnom su klubu Los Angelesa – Whisky a Go Go. Tu i razvijaju svoj osebujni zvuk i stvaraju glazbu koja je spoj bluesa, jazza, rocka, s primjesom psihodeličnoga, pjesme koje su bile odraz onog vremena – avangardne umjetnosti, antiratnog pokreta, kulture droga....

Osim onog prvog albuma – The Doors – koji mnogi smatraju njihovim najboljim i jednim od najboljih albuma u povijesti rocka – na njemu su, uz Alabama Song, Back Door Man i The End, i Twentieth Century Fox i Light My Fire - Doorsi snimaju jos dva vrlo zamijećena albuma – Morrison Hotel i L.A. Woman. Nakon incidenta u Miamiju, Morrison odlazi u Pariz, drugima govori “Vratit ću se potpuno drugačiji,” ali tone sve dublje u alkohol i drogu, stranice bilježnice puni riječima “Bože, pomozi mi,” trećeg srpnja 1971. njegov život završava.

“Crni anđeo” rock ‘n’rolla nađen je mrtav 3. srpnja 1971, u kadi, u svom stanu u Parizu, kamo je preselio samo nekoliko mjeseci ranije, u nadi da će srediti život i da će se moći koncentrirati na pisanje. Mrtvozornik je kao uzrok smrti naveo srčani udar. Srce je i izdalo Morrisona, u očajničkoj utrci sa smrću, utrci koju je droga žestoko pothranjivala. Tužan i bijedan kraj jednoj kratkoj karijeri koja je imala svijetlih i mračnih trenutaka, uspona i padova, ali koja je nosila i obećanja, i ne samo ona koja su bila lažna, rezultat drogiranja

Nije bio veliki pjevač, ali njegova tehnička strana nije ni bila razlog uspjehu benda. Morrison je glazbeno dobro potkovanim članovima Doorsa donio dva druga kvaliteta, to su bile karizmatičnost i mračna poezija. Morrison i Doorsi gurnuli su rock u smjelo i mračno novo doba. Morrison je jednom i rekao: “Više nas sve zanima mračna strana života, pokvarenost, zloba, noćno doba.”

“Ako svojom poezijom mogu išta postići,” rekao je jednom, “onda je to - osloboditi ljude stega unutar kojih vide i razmišljaju.” Morrison i Doorsi su u tome uspjeli – pustili su nas, pa makar i na kratko, da vidimo kako je na drugoj strani. Otvorili su vrata percepcije koja više nitko nije mogao zatvoriti

***možda se nekima ovaj post neće sviđati, jer primjerice slušaju narodnjake ili nešto drugo, ali zapamtite: stari će rock uvijek i zauvjek živjeti! a vi koji u to ne vjerujete, postavite si samo jedno pitanje: dali će jedna ceca ili linkin park još uvijek biti toliko poznati kao što i dan danas doorsi žive u svima nama nakon 37 godina? neće...zato što kvalitetna muzika nikada ne umire, nikada se neće zaboraviti onaj poznati zvuk eaglesa, pinka floyda, led zeppelina, Doorsa, deep purplea. Iako je Morrson mrtav već 37 godina, njihova glazba postaje sve poznatija!

< ipak on je "kralj guštera i on može sve>


The Doors Break on Through Lyrics
You know the day destroys the night
Night divides the day
Tried to run
Tried to hide
Break on through to the other side
Break on through to the other side
Break on through to the other side
Chased our plea here
Dug our trea there
Still recall
Time we cried
Break on through to the other side
Break on through to the other side
Break on through, yeah!

Wow!
Wow!

Everybody loves my baby
Everybody loves my baby
She get
She get
She get
She get high

She get high. She get high.
She get high. She get high.
The woman get high. The woman get high.
She get high. Baby, get high.
She get high. She get high.
The woman get high. She get high.
She get high. Baby, so high.
She get high. She get high.
The woman get high. She get high.
Wow!
She get high. She get high.

I found an island in your arms
Country in your eyes
Arms that chain us
Eyes that lie
Break on through to the other side
Break on through to the other side
Break on through, yeah!
All right!

Yeah, made the scene
Week to week
Day to day
Hour to hour
The gate is straight
Deep and wide

Break on through to the other side
Break on through to the other side
Break on through
Break on through
Break on through
Break on through
Yeah, yeah, yeah, yeah
Yeah, yeah, yeah, yeah
Yeah, yeah, yeah, yeah
Yeah, yeah, yeah, yeah, yeah


MY WILD LOVE

My wild love went riding,
She rode all the day,
She wrote to the Devil,
And asked him to pay.
The Devil was wiser,
It's time to repent.
He asked her to give back
The money she spent.

My wild love went riding,
She rode to the sea,
She gathered together
Some shells for her hair.
She rode and she rode on,
She rode for a while,
Then stopped for an evening
And laid her head down.

She rode on to Christmas,
She rode to the farm,
She rode to Japan,
And re-entered a town.
By this time the weather
Had changed one degree,
She asked for the people
To let her go free.

My wild love is crazy,
She screams like a bird,
She moans like a cat
When she wants to be heard. (Yeah!)
My wild love went riding,
She rode for an hour,
She rode and she rested
And then she rode on.
Right! C'mon!

Ah, ah, ah, ah, ah, ah


***molim vas da poslušate ovu stvar nalazi se na albumu "waithing for the sun"

voli vas kiaRa

srijeda, 09.01.2008.

...želim osjećati da negdje pripadam...

...noć...i opet prolazim kroz staru bol koja, čini mi se, nikad neće prestati. zašto su ljudi rođeni da griješe? zašto nismo svi perfektni? Zašto ljudi čine toliko grešaka kad neke, na žalost ne mogu ispraviti!? da bar ova noćna mora prestane, da se bar mogu probut iz ovog prokletog sna, koji me čini, jebeno ogorčenom!
Možda je sada prekasno za kajanje. Možda suze više nisu potrebne. Možda se greške ne mogu ispraviti, a prošlost se ne može vratiti. Ljudi su rođeni da griješe, ali na greškama se uči, a ja sam svoju lekciju itekako naučila.
Ali što će mi sad sve to? Što? sada je prekasno!
Vrijeme lječi sve, hmmmmm....sranje...
Najtragičnija je pomisao na to, da samo jedan pogled na sms poruku vraća staru nadu, koju sam već izgubila, ili je pokušavam izgubit. Nada...tako, smiješna riječ, pomalo poluistinita. možda je istinita ona: nada umire posljednja, ali ne u ovoj priči...i opet to radim,. Opet pokušavam nadu zatajit u srce, kao da ne postoji, ali, istinu govoreći, još se uvijek nadam da ću ga sresti, još uvijek želim vidjeti taj osmijeh, još uvijek želim gledati tog čovjeka. I da! teško je čekati taj prokleti dan! i svako mi jutro počinje sa lošim sjećanjima. Svaku večer zaspim uz dozu strah, što će biti sutra. i pokušavam samu sebe natjerati da te zaboravim i da se pokušam posvetiti drugim stvarima. Vjeruj mi! pokušavam, ali mi ne uspijeva. Bilo je tu neuspjelih pokušaja.
Možda i dalje želim osjećati mržnju prema sebi. Nije lako samu sebe mrziti. želim samo...nestati...zaspati i jednoga se dana probuditi, kao da ništa nije bilo, kao da nikada nismo postojali. Kao da te nikada nisam poznavala. I kao da te nikad nisam jebeno voljela. Želim samo jednu prokletu večer usnuti u san od kojeg ću se probuditi za nekih 30 godina...u nekom drugom gradu...u nekom drugom vremenu...na nekoj drugoj predstavi...u nekom drugom cirkusuželim ponovno biti sretna...želim ponovno osjećati DA NEGDJE PRIPADAM...

Uspomene

Noć.
Sama sam!!!
Nema nikog da
vidi
Oblak boli
Što nadamnom već
Danima stoji.
Nema nikoga da
Zaviri u dušu moju
Koja je već odavno prazna….
Sjećanja se vraćaju...
Nitko ne može iz moga srca
Izbrisati te slike,
Slike stare sreće,
I život bi sada dala
Da se prošlost vratiti može.
I teško je svaki se dan
Miriti sa sudbinom
koja me te uzela!!!
Boli kada nekog
Uzalud voliš!!!
Boli kada znaš
Da će svaki dan težak biti
I svaki dan
Oblak boli postajati će veći!!!

Uspomene
Su najgore!
Ne mogu se izbrisati…
One su kao ožiljak u srcu
I ostaju zauvijek….
I nitko ih nikada neće dirati…
One će zauvijek biti u srcu mom…
I kada
Dođe posljednji dan
Mog ovozemaljskog hoda,
One će samnom u zemlju ići
I nikada ih neću vratiti!!!


Zašto?
by: tajna veza

Zašto se bol za bolom vraća?
zašto se ljubav suzama plaće?
zašto pati onaj koji voli?
zašto suze na rastanku bole...
Zašto ljubav voditi, kad je ljubav bol,
Zašto suze ronit zbog te riječi ON?!
zašto neki ljudi ne mogu da shvate
da oni šta se smiju najviše pate!


voli vas: kiaRa