Moj život s Nikom
Sjećam se prvog razreda,prvog dana,kad sam ju vidjela prvi put u životu.Svi smo se okupili u crtaoni i one šeme sve kak to ide prvi dan,još smo bili kikići,izgubljeni i zbunjeni. Ona je kasnila,došla je zadnja i sjela na pod blizu mene. Bila je čudna,isticala se,što mi se odmah svidjelo.Cura s kosim očima,prekrasnim plavim očima...
Upoznala sam pravu Niku,veselu i nasmijanu curu,pozitivnu i društvenu osobu kojoj su svi uvijek bili ispred nje,ali i Niku koja sanja...sanja o svom 18.om rođendanu,kada će biti punoljetna i moći pobjeći od onoga što ju sputava. Moći će biti samostalna,polaziti fakultet primjenjenih umjetnosti u Rijeci...Zajedno smo sanjale o njemu :)
Na naše zbližavanje utjecali su neki događaji i promjene u društvu,ali i odabir i upis na isti odjel. Iako je ona sanjala arhitekturu,sjecham se kako je plakala,jer nije upala,na kraju je bila presretna jer smo se zbližile,pohađele isti odjel i isti razred...Postale smo gotovo jeda osoba na 4 noge :)
U drugom razredu jako smo se zbližile...sve smo dijelile,sendvich,jabuke njene bake :) gumicu za brisanje,zbog koje smo se znale i posvađat :D
Sjecham se jednog sata crtanja...Ja sam bila živchana iz nekog razloga,ona nije imala gumicu i stalno je uzimala moju. U jednom trenutku sam se izderala zbog toga na nju i istog trenutka požalila. No kasnije je sve opet bilo ok. I danas mi je žao zbog toga,nisam sigurna dal sam joj se isprichala...no sigurna sam da zna da nisam mislila ništa loše...
Što se sendvicha tiche,nedavno mi je Danijel prichao da ih u pochetku nije htjela dijeliti samnom pa se skrivala xD Kasnije joj je bilo žao,a bilo joj je bed rechi mi to :)
Iako su ju jako muchile neke stvari i chesto se zbog njih bedirala,bila je jako vesela i bez obzira na sve uvijek se smijala...Uvijek bi dan uchinila ljepšim...
Jedan dan krenule smo zajedno prema glavnom i na stanici ispred škole ušle u tramvaj kad su tri crnca prošla kraj nas i nasmijali nam se...a kakve smo,lude bile...ona pogotovo-Primila me za ruku i vukući me počela trčat za njima...pratile smo ih do trga i blesirale se,kad smo im presjekle put i upoznale se s njima. Dečki su bili jako simpatični i odveli nas na sladoled u Vincek i šetnju gradom...predobar dan :)
Sjecham se prijemnog na kraju drugog razreda...ona je uzela pod A izbor arhitekturu,a pod B aranžerstvo...ja sam uzela pod A izbor aranžerstvo,a pod B grafiku :D
Naravno,na prijemnom za aranžerstvo bile smo zajedno...odmah,jedna kraj druge modelirale smo ruke...sjecham se kak je njoj na kraju kad smo ih trebali predat sluchajno ispala ruka na pod...i frka panika :D Na kraju ju je popravila malo,kolko je mogla i stigla i ipak je prošla :D
Na arhitekturi nije uspjela,a to si je zapravo željela...pa je briznula u plach i bilo joj je jako žao...ali na kraju kad je pocheo drugi razred...tolko smo se zbližile i tolko nam je super to bilo,da smo zajedno u razredu i da nam je super,da smo si skroz bile super :D
Smiješan je bio tai cijeli drugi razred,s osmjehom smo dolazile u školu,a trudile se i odlazit...
Svako jutro redovito bi pala jutarnja kavica na automatu,a nekad,kad bi uspjele iskombinirat vrijeme i skupit koju kunu više pile bi jutarnje kavice u 'Zvuku' :) Bili su to jako lijepi dani...
Utorkom,ako se ne varam,al nemojte me držat za rijech,obichno nismo imale prvi sat...pa bi se lijepo oko pola 8 našle i kafenisale do nekih pola 9 i onda lijepo lagano u školu :)
A one pizze na modeliranju su isto bile legendarne...ta cura,kolko god da je bila sitna i mršava uvijek je mogla jest i uvijek je mogla pojest pošteno onak :D tu smo se isto našle :)
Borile se za komade pizze i dijelile svaki komadich hrane...
Nikad nechu zaboravit onu njezinu facu i ono :"A daj meni maalooo..." :D
Sad chu uch skroz u sitnice...vech se vidim :D
Na odjelu smo chesto radili sa stiroporom...brusili ga,ljepili ga...onih mrvica od brušenja stiropora,svi smo imali posvuda :D
Kolko nas je sve znala nasmijavat... :)
Jednom je obje šake namaljala crvenom bojom i tak paradirala po odjelu :D
Imala je jednu kremu i bilo je još malo u tubici i odrezala ju je da može sve izvadit jer je mislila da je ima skroz malo,na kraju je bilo previše...pa samo se i ona i ja cijele namazale s kremom...ruke,noge,facu :D
Stvarno je bio gušt izvađat takve gluposti i uživat u onome šta radimo na odjelu...zajedno s njom...
U drugom razredu skoro svaki veliki odmor provele bi u dpc-u...i svaki put nazad iz dpc-a bilo je trchanje,jer smo kasnile,anamarijin luđachki primi-te-za-ruku-i-vuche-te i viche kasnimo!Kasnimo!...Nikin mali židov i smijeh,smijeh iz dubine onaj najslađi...
I onda modeliranje kod Imrovicha,imaginacija i po nekoj izabranoj temi...a kašnjenje se opravdavalo 505 bombonima s chrtom :)
A borbe s povijesti umjetnosti? :)
Cijeli razred,a i nas dvije među njima,navlačenje za dvojke...
Odgovaranje hrvatskog :) ...sjedile smo u drugoj klupi odma blizuprofe...u prvoj bi se odgovaralo i uvijek bi jedna drugoj šaptale...ona se borila za chetvorke i petice,chitala lektire i uvijek se borila za tu 5 da joj podigne prosjek...jednom nešt nije uspjela,mislim da je povijest umjetnosti bila u pitanju...užasno je bila u bedu,plakala jadna...na kraju je uspjela chak navuch trojku,ako se dobro sjechem...
|
