Imao sam dosta vremena za razmišljanje s obzirom da postove sve rijeđe pišem...
Jedan od razloga je i taj što se nadam da bi mi moj frend hunter mogao uskoro
dovršiti dizajn za dnevni blog,ali ništa od toga...jednog dana kada ga vidite ako
ga vidite nadam se da će vam se sviđati...no dobro,vratimo se dobrim starim
"dubokim" postevima...kao što rekoh "mala smrt" je na redu da bude interpretirana...
Najbanalnije objašnjeno to je sreća u nesreći...Blink će poslužiti kao primijer...
Raspad te grupe je tom imenu dao novo značenje...nestala je brzo poput treptaja
oka...godine prijateljstva koje je uzdizano na pijedestal...obećanja da će trajati do
posljednjeg daha života...kako prijateljstvo tako i bend...i onda odjednom...tras...
Pljuska koja te vrati u surovu stvarnos,stvarnos u kojoj nije suđeno da sve ljudima
bude savršeno...Kako na to reagirati?...kada ti se doslovno preko noći sruši sve u
što si vjerovao,u što si uložio sebe,za što si živio...Trebamo li dopustiti da nam se
usta pune krvlju od pokušavanja da ne progovorimo...trebamo li trpiti...
To su trenuci kada se moramo otvoriti...shvatiti što smo zapravo...upoznati sebe,
poboljšati se,dati novo značenje našim životima...
Tada vam se oči širom otvore,shvatite da ste živijeli unutar granica koje ste si sami
postavili dok je svijet oko vas tako velik,prvi glas koji tada ispustite je poput plača
novorođenčeta,znak da ste živi,obasjani svjetlom novih mogućnosti...
I nije sve crno,dapače,iako je prošlost možda bila dan,a ovo noć,zasigurno je
prekrasna,bezbroj zvijezda,tako sjajan mjesec,to tamno plavo nebo,taj osjećaj da
vam nema kraja...slobodni ste...to ste vi...
Kako je samo lako preboljeti ono što je bilo kada vam budućnost donosi tako mnogo...
I kada se doima kao da ste izgubili dio sebe,zapravo ste dobili mjesto na koje možete
nadograditi nešto novo,nešto bolje...samo se trebate usuditi i vjerovati...jer smrt je
tek pravi kraj,kraj koji nažalost ne donosi nove mogućnosti,ali do tada...sve je samo
niz prilika...i uvijek se ima izbor...treba samo shvatiti...shvatiti da je to to...na
prekretnici ste...ali se ne dvoumite,samo slušajte srce...život čeka da započne...
Ponekad srce ipak prestane kucati...a tada sklopite oči i sanjajte...
Mislite da je gotovo...(+44) kaže No It Isn`t...ja im vjerujem...
|