petak, 12.05.2006.

Ovo triba svako pročitat....yes

Goran Babić-Prva priča o čovjeku bez lica

Probudio se i vidio da više nema lica. A dobro se
sjećao da je sinoć usnuo s borama, sjenama, ranama,
sa svime što inače čini jedno lice. I bio je siguran da
je san kriv za to, ali ne mogaše razabrati koji od
mnoštva što ih je usnio te noći.

Stoga se uputi svijetom, vavijek kroza san, vazda
blizak kradljivcu i smiren u potrazi.

I ne htijući i ne znajući sve je više išao u prošlost.
Sve do samih početaka u kojima se počelo stvarati
njegovo lice.

Napokon je pokušao od bezbroj sitnih, nevažnih
dojmova, grčeva, pokreta, sačiniti nanovo onaj stari
osmijeh, ali mu to nikako nije uspijevalo. Nije se mogao
sjetiti sna.


- 19:14 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>