27.10.2006., petak
...Why have you forsaken me...?!
|
Isti ljudi, ista lica... Ista ja Svakim danom sve isto... Depresija pere... nitko ne može biti sretan... do kada? Do kada će svi sve mrziti?! Na zemlju se spustio gusti oblak.. prekrio pola grada... Ljudi ne vide druge... vide samo svoj odraz u ogledalu Udaraju glavom o zidove i uglove ulica Ne zaobilaze druge ljude,sudaraju se s njima Nastaje gužva... kaos... Tako se moje misli sudaraju jedna s drugom ...nemogu se pronaći više... Izgubljena među gomilom Progutao me taj gusti oblak...  Nitko ne primjećuje da me nema... nitko pa ni Ti... Da me nema,da odem sada... nastavili bi se samo sudarati jedni s drugima, Šetati ulicama spuštenom glavom... Kao i prije... kao da sam tu... (...ali mene nema više...) Misli su mi se oslobodile, nisu više nabijene jedna na drugu Slobodna sam... napokon... Osjećam se kao da lebdim na oblaku ...da na onom istom koji me progutao... Promatram vas kako živite tuđim životom ...Iz dana u dan... (da Seko...strvinari) Hrane se Vama ,Vi slabite...Pogledajte se... ne možete protiv njih ...i dalje nitko ne zamjećuje da mene nema... Ja vas samo promatram... i smijem se... ...smijem se,a plače mi se...  Ne nemogu više plakati... sada kada sam došla na mjesto gdje nema boli... gdje srce nikog ne voli... Sama bez ikog, sjedim na oblaku dima... opet je prekrio grad... ja se opet smijem želim se smijati... zauvijek ostati ovdje sama... Još ovo malo mene što je ostalo neka počiva u miru, neka napokon pronađe mir koji traži već dugi niz godina... Ništa me ne može usrećiti više od toga... pa ni Ti...  Vratimo se sada u stvarnost...znamo da je ono bila samo iluzija... (prokleta iluzija) Strvinari napadaju... svojim moćnim oružjem... Zar sam opet meta?! Zar si Ti opet meta? Ne, ne može biti... mislila sam da je gotovo... Ali zabrijala sam neki drugi film... vrtila u glavi ono što želim da bude ...nešto nemoguće... I sada sva slomljena želim pronaći svoj mir Ali nema ni jedan slobodni kutak za sakrit se... (dopusti mi da se sakrijem s tobom) Buše zidove, stvaraju prašinu... pokušavaju nas naći... Uvući se u nas i manipulirati Nama i Našim životom... Hoćemo im dopustiti?! Ili se boriti do kraja? Imaš li snage za kraj? (reci mi da si sačuvala nešto,molim te)  Svojim riječima dokaži da si snažna, da hrpa malenih ljudi koji žele povrijediti Tvoje osjećaje jesu zapravo maleni i ništavi... Treba ih zgaziti.. Pokaži im da Ti ne mogu ništa... Ništa!! Dat ću Ti snage... svu svoju energiju... Dati život za Tebe... samo, pobjedi ih Anđele... Pobjedi ih za sebe, za mene... za sve ljude kojima su nanjeli bol... Budi sretna bez mene... sad kad me nema... Jer dat ću sebe u zamjenu za tvoju sreću... hoću Ljubavi...spremna sam na to... Živi novi život za mene...a ja ću Te gledati iz kuta oblaka dima... ...smijat ću se... neka ljubav pobijedi |
17.10.2006., utorak
Mrtvi Anđeo
|
Vratila sam se u stvarnost. Lijepa ružičasta boja i neodoljiva toplina nestale su u trenu. Otvorila sam svoje plave oči. Teška,velika suza otkotrljala mi se niz lice. Bila je topla i ostavljala je trag boli na mojem užarenom licu. Pomislila sam „Zašto da ustanem? Čemu da posvetim ovaj dan? Ničemu, Nema ničeg...“ Ostala sam ležati u krevetu i umrtvljeno piljiti u krv na svom rukavu. Suze su se nastavile kotrljati niz moje obraze,a ja ih nisam imala snage zaustaviti. Nešto me naglo prenulo iz stanja hipnotiziranosti. To je bila msn poruka od Mrtvog Anđela. “Moja Seka!“ veselo sam pomislila. Nije mi ona prava sestra,niti smo u bilo kakvom krvnom srodstvu,ali ona jedina razumije kako mi je i to je čini jedinom osobom kojoj se doista veselim. To je čini mojom sekom. Jedino ona u moj život unosi tračak radosti,suosjećanja i nade u bolje sutra. Samo ona zna kako mi je i jedino njoj je stalo.Ona je moj Medeni Anđeo... Ustala sam s kreveta i polako počela čitati njenu poruku. Obuzeo me očaj. Zašto joj se to događa?! Zašto se to nama događa??! Ova bol...ne mogu je više podnijeti. Ove rane nikako da zacijele. Ova duša ne može pronaći mir. Otrčala sam do kupaonice,prekopala svaki kutak dok ga nisam našla. Podigla sam ga i snažno zasjekla kožu. Bol je polako nestajala dok je krv tekla iz rane u obliku Mrtvog Anđela... Ružičasta boja se polako vraćala. Toplina me ponovo obuzela. To je bio moj spas-moj Mrtvi Anđeo...  Volim te Mrtvi Anđele... |
13.10.2006., petak
...dopusti da te prekrižim i krenem dalje...
|
Zar još nije gotovo? Ne, još nije došlo Tvoje vrijeme... nikad ni neće... Ti si propali slučaj... totalni luzer... Ništa ne vrijediš... izbrisana... ostavljena u Prošlosti... Izbljeđena slika iz novčanika... Da... to sam ja... gledaš me... ne vjeruješ?! Da... jesam... zar me ne prepoznaješ? Na što si navikla...? Na veselu osobu, koja je često s tobom pričala kroz smijeh...? Koja ti je vani ubijala vrijeme...? Koja je često provaljivala neke nebuloze...? Ili na pravu mene...? slomljenu... jadnu... bespomoćnu...? Želiš li me? Ne želim glumit pred tobom... Kao što Ti glumiš predamnom... To uopće nije lijepo... ali koga briga dali je lijepo ili ne? Kada svi tjerate po svome... u ovoj igri nema pravila... Hajde izvlači sve iz mene... saznaj još nešto... Mislim da znaš moju slabu točku... možda je to psiha... da... ...tolko ste me izmučili da se to odrazilo na psihu... Ne, varaš se... nisam još luda... Imam stvarnu sliku svijeta pred očima... stvarnu sliku Tebe... Sada te čitam kao knjigu... uz malu pomoć Njega... Hajde... ubaci još ponešto u svoj čarobni napitak... ...otruj nas zajedno... Riješi nas se...ali razmisli prvo... Dali je to pravi potez...?! Jer koga ćeš onda vući za nos? Ko će ti biti oslonac u teškim danima...? Kome ćeš onda moći lagati i glumiti...? ...razmisli... Žao mi je što prije nisam vidjela kakva si... dvolična... kao većina ljudi... Neznaju šta bi sa svojim životom... koji je jadan... I sastoji se od tisuće drugih života... i slomljenih duša... To je Vaša hrana... hajde, uzmi zalogaj mene... Sada... kada sam mislila krenuti naprijed... Ti me sputavaš... ja si to dopuštam... da tonem zbog Tebe... opet i opet... Ne zaobilazim Te... nego namjerno idem putem na kojem si Ti... Suočavam ti se.. Oči u Oči... ...samo Ti i Ja... Hajde reci što imaš... upotrijebi sve protiv mene... ...ovo je Naš rat... Vidjet ćemo tko će stati na moju stranu... ...neka samo tiho šapne... Znaš... bojim se da nemam odgovor na pitanje koji će mnogi postaviti... Zašto se ja zapravo živciram i dozvoljavam si da budem u depresiji radi osobe kao što si Ti? Radi osobe koja nema svoj život... kopa okolo po tuđim životima kao beskućnik po kanti punoj smeća... Preživljavaš... hajde sada... snađi se... Sada, kada mi nije stalo do Tvog mišljenja... Sada kada ću Te pokušati zaobići... Većina će stati uz mene... dat će mi snage... Da te zgazim... učinim tako malenom... ...ništavom... Bit će mi drago... Samo ću osmjehom krenuti dalje... ...probaj me stići... |
10.10.2006., utorak
...pretvori me u fosila i lagano ugasi moju ljubav...
|
Znaš li da boli kada me tako gledaš? Okrutno, očima punim mržnje i prezira... znaš li? Nije mi svejedno... jer s Tobom sam provela lijepe dane... S Tobom sam lutala noćima... Ti si me nježno ljubio i grlio... Tebe sam gledala onako samozatajno iz prikrajka... Sjećaš se onih ljubavnih ugriza? Da, kada si stavljao puder... pa smo se opet zajedno smijali... Kada smo zagrljeni hodali kroz grad... Kada si me svaku večer grijao... Kako si me samo volio...bilo ti je stalo do mene... Brinuo si za sve moje postupke... Jer sam svaku jebenu sitnicu rješavala na krivi način... Ti si me pokušao odvući Dragi... Ali opet govorim o (u) Prošlosti... ja živim za Prošlost... to je očito tako... sve me veže za Nju... Sada već propala prijateljstva, nekad kao iz bajke... velika neostvarena ljubav i tisuće isplakanih suza koje mi je Ona brisala s lica... sve je to Prošlost... zašto sada tako ne može biti...? Ti si dio te prošlosti... Mi smo dio te prošlosti... Naša velika ljubav... Nekada mi je bilo lijepo s Tobom, osjećala sam se sigurnom, zaštićenom... Sada, samo je ostalo sjećanje... koje polako gubi sjaj... ...sada... sada ti je ispod časti i pozdraviti me... samo okreći glavu... jer i JA to mogu... Voljela sam Te... ali zašto se sve to pretvorilo u mržnju? Da,mržnja s Tvoje strane... ja Tebe nikada neću mrziti... jer ako si nekog volio ne možeš ga mrziti... Ti si iznimka? Ali opet ispada da sam ja kriva... Ja, Ja ,Ja... samo mene možete okrivljavati... da, opet sam ja nebitna u cjeloj priči, iako se cijela stvar vrti oko Tebe, mene... oko Nas... Zar ne vidiš da te sve to zasljepljuje? Slijepo vjeruješ Njihovim pričama... dopuštaš da me gaze... pridružuješ im se... pomažeš im da me uspiju dokrajčiti, oduzeti ono što imam... Da, trebaju osobu koju sam voljela, ili još uvijek volim da bi više boljelo... vidiš kako paze na svaku sitnicu...isto tako su mi oduzeli Nju... Hrane se Tobom... vode Te u propast... a sa sobom povlačiš mene... rado ću s Tobom otići bilo gdje... ali ne pod Njihovim utjecajem... da, Ti si Njihov sluga... Hajde smij se zajedno s Njima... smij se glasno... smijeh liječi sve... barem tako kažu... ...zaboravi na Nas... da smo jednom uopće postojali... jer ništa nije bitno... nije vrijedno spomena... Ja uvijek nestanem, padnem u zaborav... Lako je tebi Dragi... pod Njihovim si utjecajem, hrane ti dušu, zatrpavaju te lažima... a ti im to dopuštaš... opet naglašavam (...slijepo vjeruješ...) Baš kao ja što sam slijepo vjerovala jednom lažnom prijateljstvu... Ti to sve znaš... i onda dopustiš da budale upravljaju Tvojim životom,Tvojim mislima i postupcima... Nisam to očekivala od Tebe, Dragi.... ...iznevjerio si me... Bolna je ta spoznaja... znaš... puno ih se okrenulo protiv mene... ne želim ispast žrtva ali svi dobro znaju da je tako... ali zašto ja ne znam razlog? Hajde, dajte neki glup izgovor... pokušajte me uvjeriti da ste na mojoj strani... da ste uvijek bili... možda Vam opet povjerujem... ...opet... ...jer dobri ste glumci... ...ja padam na to... ...onda me samo dokrajčite... ...samo treba zabiti nož u srce... ...jedan potez i sve je gotovo... (hajde učinite to...neću vas mrziti...) |
08.10.2006., nedjelja
...All of my hate cannot be found...
|
Vidjela sam Te... da... primjetila sam Te među svim tim ljudima... Baš Tebe sam primjetila kako si prolazila trgom u zagrljaju dragog... Ovaj put je netko drugi... ja ne znam za njega... da, jer ti Anđele mi nisi pričala o njemu... nisi ...već pola godine se nismo čule... A mene zanima kako si... šta radiš... dali si sretna... ovim susretom sam to mogla zaključiti... Prišla si mi onim istim osmjehom... kao Anđeo... lijepa ko uvijek... Vesela ko uvijek... poklonila si mi osmjeh... I bilo mi je drago... ali zašto? Zašto opet? Opet mi je drago što Te vidim... opet osjećam ono nešto... nemoj krivo shvatit Anđele... samo sam se podsjetila svega što smo prošle... ...da u onih 5 minuta razgovora... Vidim... primjetila si promjene... pa Anđele... Ti si me primjetila! Spazila si kako mi je kosa narasla... kako sam promijenila stil odjevanja... da Anđele... puno toga još ne znaš... nisi se jedino Ti promijenila... ako do sada nisi primjetila... postoje ljudi... da...okružena si ljudima...mi smo ljudi... ne vrti se sve oko Tebe... Možda Ti dopustim da otkriješ to... možda ću Ti opet otvoriti srce... Ali, nekako mi se čini da bi to bila najveća pogreška... slažeš se samnom? ...priznaj da nisi ko prije... priznaj neću nikom reći... ...Šapni mi tiho... (da nitko ne čuje) Možda Ti jednom oprostim... možda... Previše boli kada te netko iznevjeri... kada sve daš a ona te tako ostavi... ...da truneš... sama... bez ikoga i bez ičega... ...da Anđele to si mi učinila... Nisi ni svjesna... niti neznaš koliko to boli... Jer ja ti to nisam nikada napravila... nikada nebi mogla... ...ne ja nisam takva... Ali zašto? Zašto si me Ti ostavila? Ti, kojoj sam dala sve... ...99% vremena provela s tobom... Tolko se pravila glupa i ne slušala druge kad su mi govorili „Ona nije Anđeo“ Ja sam ih ignorirala... branila Te svaki put... A Ti si me samo ostavila... bez riječi... bez jebenog objašnjenja... bez pozdrava... Što sam skrivila?! Hajde reci mi... želim znati... barem da ne povrijedim svoju *Ljubav*... Da Njoj ne napravim ono što si Ti meni... (...reci mi tiho...) Hajde saslušat ću Te... svaku Tvoju riječ... pomozi mi sad... ...pomozi mi kad Te molim to... ...pruži mi ruku prijateljsva... bit će Ti oprošteno... Ali nikad,nikad Anđele neće biti kao prije... Naše vrijeme je prošlo... samo ne želim da ovako sve završi... Karte su na stolu... Ti si na potezu... daj sve od sebe... ...iznenadi me... Učini me sretnom... barem zadnji put... Učini to kad nitko drugi ne može... Daj mi savjet kao nekad... zagrli me kao nekad... dopusti da se uz tebe osjećam sigurno... Kao nekad... Tvoje lijepe oči uvijek su blistale... uvijek si me sa smješkom očekivala... ...taj sjaj je nestao... Mi smo nestale... izgubile se... Žao mi je... nemogu reći da nije... Ali kako sam Te upoznala, tako sam Te izgubila... stranci smo... ...sada... Sudbina je okrenula karte... ovaj put sve je na mojoj strani... Ti ostaješ bez ičega... ja ovaj put dobivam... Sretna što imam svog *Anđela*.. da... Ona je moja... nikom ju nedam... Ona mi daje snage... daje mi život... Sretna što mi je stala na put... što mi nije dopustila da samo prođem pored Nje... Onako neprimjetno... kako bi Ti učinila... (opet kao da smo stranci) Ne želim reći da te Ona zamjenila... to su malo ružne riječi... nikad neće biti kao Ti... Ovo može zvučati loše i dobro... Ja mislim u smislu..valjda dobrom... ...nikad me neće povrijediti kao ti (nadam se) ...nikad me neće ostavit bez objašnjenja (nadam se) ...nikad neće dopustiti da ostanem sama (nadam se) ...nikad neće biti kao Ti! Ne, nemože tako dobra osoba biti kao Ti, Anđele... sjećaš se...Ti si posebna... A Ona ne želi biti posebna...Ona želi biti svoja... ne povodljiva kao Ti... Samo ću reći da je popunila mjesto u mom srcu... mjesto kojim si prije Ti vladala... Znaš... sretna sam... budi bar malo sretna zbog mene... pokaži da ti je stalo... ...bar malo... Nije da tražim puno... ali s jedne strane želim da i Nju poštuješ... Kao što ja još uvijek poštujem Tebe... Hajde... nemoj biti još jedna lutka iz izloga... ...bezosjećajna...blijeda...istrošena... Jebemu zašto ne pokažeš da Ti je stalo?! Jer nekad je tako bilo... nekad... kada je sve bilo drugačije... Ja sam bila druga ja,Ti si bila druga Ti... Ostavimo blistavu prošlost... Okrenimo se sadašnjosti... tj budućnosti... Ali zašto? Zašto te sve to molim? Opet padam nisko... opet sam pod Tvojim utjecajem... Opet želim biti Tvoj rob... da, zato što mi je jebeno stalo do Tebe... Ali ne želim to...želim da se osjećaji promijene... Ne želm da moj *Anđeo* ovo krivo shvati... Želim samo dati do znanja da nisam bezosjećajna kuja... Da znam i mogu voljeti... pa čak i one koje bi trebala mrziti... ...ali... (uvijek postoji jedan "ALI") Ne želim ponovo prolazit kroz sve ono... Ne želim više biti Tvoj rob... suviše je bolno... Molim te... samo okreni leđa, i tiho nestani u noći...  |
04.10.2006., srijeda
Skini masku i razodjeni me
|
Da Ljubavi,pokaži svoje pravo lice...Kakva ustvari jesi,hajde pokaži se... Nemožeš više glumiti,tvoje vrijeme je prošlo...Otkrila sam Te i ne možeš pobjeći,Ljubavi Reci kako sam svake večeri krvarila,kako je hladni,oštri predmet probijao moju kožu... Kako sam plakala...Hajde reci im... Ja ću pokriti uši...zažmiriti...okrenut ću se i plakati...praviti se da ne čujem...samo im reci... Možda ću opet proliti krv,Ljubavi...Sve zbog Tebe... Tvoje ljubomore...zavisti...očaja...zbog Tvoje oholosti... Da Ljubavi,to je tvoje pravo lice...Hajde šapni joj...podigni mi rukav... Pokaži svaki ožiljak...jer Ti sve znaš... Ti si dio svega toga...Da Ljubavi...jesi... Reci mi ono što će boljeti...što će jako boljeti... Tvoje grube riječi...Da,govori mi...jer danas je Tvoj dan...TVOJ DAN... I zato pričaj što hoćeš...vrijeđaj... radi što hoćeš...pljuj... Jer tvoj je dan...Sve misli su uprte u Tebe...u centru pažnje si... Iskoristi to...Reci im,neboj se...Povrijedi me ponovo...ponovo... Jebemu samo RECI!! Možda me neće boljeti...možda ću ovaj put izdržati...samo ovaj put... I možda se usudim reći sve što mi je na duši... Sve što trpim najmanje 3 godine... Da...3 godine me bacaš u očaj... Povrijediš me iz dana u dan...Ljubavi... Jesi li svjesna? Jesi? Možda nisi...Nesvjesno,kažeš? Ne možeš mi više lagati...hajde sad...reci mi da se odem rezati...da me to smiruje... Hajde čekam te riječi...samo ih reci dovraga! Ionako to već znam...ali želim to čuti od Tebe,ljepše zvuči... Tvoj slatki glasić,svi bi ga htjeli čuti... No,jesi im rekla? Dali im je stalo uopće? Dali se brinu? Ma očito si Ti jedina kojoj je stalo,Ljubavi... Možda Te nisu čuli,mislim da trebaš malo glasnije reći ovaj put...stavi na oglasnu ploču,bolje je...tako će SVI vidjeti...zaljepi usput i moju sliku...koju imaš... Katkad kao da to i činiš... Nek svi znaju,nek svi misle da sam bolesna. O Tebi se ne radi,pa koga briga? Nek svi u mene gledaju...u moje ruke,noge...nek mi se svi rugaju...nek se cinično smijulje iz prikrajka... Da...jer ja sam freak...čudovište...i moji osjećaji nisu važni,pa čak ni tada. Samo me spusti Ljubavi...to mi treba...da ojačam... Da osjetim da živim...samo mi nanosi bol,kad znaš da ja Tebi neću...Ljubavi... (...pobjedila si...) |
03.10.2006., utorak
Dobro sažvači...a zatim me ispljuni...
|
Mislila sam da mi je život lijep...kao u bajci koju mi je mama čitala kad sam bila mala.Kraljevna na zrnu graška,Snjeguljica,Trnoružica...ali ni život iz bajke nije savršen...Sjetite se Pepeljuge...nije joj bilo lako...bar ne na početku... Moj život...mislim da je obrnuto...znate onaj osjećaj kad mislite da je sve super,savršeno...no nije...nikad nije ni bilo...Djetinjstvo...kažu najljepše doba...nekima da nekima ne...Meni je bilo onak...srednje...Iskreno,htjela bih se vratiti u te godine kada dani ni sati nisu bili važni...kad sam bila prepuštena ulici...ulica me odgojila...te dječje igre...smicalice,sklonke,skakanje s garaže,svađe,vrištanja...zaželim se toga...kada sam bila bezbrižno,bezobrazno derište...taj „bezobrazni dio“ fali u meni...koda je nestao s godinama...sada kad mi treba.Sa malo godina sam već prošla puno stvari...puno groznih stvari...no,još sam tu...nekad mi je stvarno žao...Jer nemogu gledat kako mi se život ruši...kako godine lete,sjećanja izblijede,nitko ne mari za ništa...Ljudi ne pokazuju dovoljno ljubav...misle da je to tek onako...jedan osjećaj...“zna ona da ja nju volim“...ovo sam se sjetila jer mi je danas jedna frendica rekla kako joj je lijepo čut da ju netko voli...Meni je rekla kako sam dobra jer sam joj rekla da ju volim.Sumljam da joj fali ljubavi u životu,ali očito joj netko to ne pokazuje dovoljno.Znam to i iz vlastitog iskustva.I sad mi riječi „volim te“ nisu onako isprazne...imaju mi neko značenje...veliko značenje...Nemogu samo tako nekom reći da ga volim. U djetinjstvu meni nije falilo ljubavi...al sad mi fali...bezbrižno djetinjstvo i osnovna škola...sad je ovo nešto drugačije...onak...Svako misli na svoju guzicu,a pritom povrijede i ostale...Hm...možda je to nekima ljubav...sat vidim kolko me jedna osoba „voljela“.Sada kada je kasno,prekasno.I onak...koda me neko vreba...samo čeka negdje da me može zaskočiti...ali lukava igra...prvo mi se približe kolko got je moguće...zadobe moje povjerenje,a ja naivna glupača svakom vjerujem...i onda samo u pravom trenutku zaskoče...i igra je gotova...krv je prolivena...takve osobe...ima ih puno...a najčešće je to osoba od koje bi to najmanje očekivao/la...I onda...svako na svoj način razmišlja ili djeluje...ja na svoj,opće poznati način...I što onda reći o ljudima?O svijetu u kojem živimo?!Mislim ono,da je život lijep,nebi plakali kad se rodimo.Ali da tako može biti grozno...kome vjerovati?Kome plakati na ramenu?Kome se povjeriti kada nam je teško?!Možda zidu,ili jastuku?!Nee,neće nam biti lakše...jer s druge strane očekujemo nekakav odgovor,lijepi glasić koji će nas uputit kamo treba ići...Toga je sve manje...prava prijateljstva su sve rijeđa...Meni prijatelji u životu previše znače...za njih bi dala sve...ali naravno samo za one koji to zaslužuju na neki način...Jer,meni je više dosta davanja svega što imam i svega što jesam a ne primati ništa...Dugo sam tako živjela...i sad je gotovo...Nemogu više...Šta je previše,previše je...Mislim da zavrjeđujem bar malo ljubavi...onoliko koliko će me usrećiti...i mislim da ne tražim previše...svatko treba ljubav,pa tako i ja...Ako nema ljudi koju su spremni davati ljubav...nek sve onda ode u kurac... Pozdrav  |
