< | prosinac, 2007 | > | ||||
P | U | S | Č | P | S | N |
1 | 2 | |||||
3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
31 |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
A ŠTO ĆU JA
NIJE VAŽNO TKO JE KRIV
KAD GUBIMO SVE
A TAKO NIJE HTIO BOG,
DA SE IZGUBE BOJE,
JEDNO POSTANE DVOJE,
DA SVE U TRENU BEZ SMISLA BUDE.
A ZNAM
TVOJE POSLJEDNJE ZBOGOM NIJE ZAUVIJEK,
NJU NEĆEŠ VOLJET' VIŠE,
U DLANU TI NE PIŠE...
AL' MOME SRCU UZALUD.
A ŠTO ĆU JA BEZ TEBE,
KAD LJUBAV PROLAZI,
S TOBOM ODLAZI.
KOME JA PRIPADAM
KAD ŽIVOT MOJ VIŠE NIJE ŽIVOT TVOJ.
DA MI BUDEŠ PRIJATELJ – TU UTJEHE NEMA
JER BOL OSTAVLJA TRAG.
LAKO SRCE PRAŠTA
KAD VOLI I MAŠTA
DA SVE ĆE S TOBOM KAO NEKAD BITI.
Kad sam počela s ovim blogom, bila sam tužna...ali jedna meni jako bitna osoba ne zaslužuje da sad kažem kako je malo sretnih trenutaka u mom životu pa ću promijenit onaj opis bloga od ranije...
it seems like love is the sence of life...
Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr
BLOGOVI KOJE REDOVITO POSJEĆUJEM:
xellent blog-posjetite ga!!!
Ivana Radovniković-blog
Ivana Kindl-blog
Lana Jurčević
MY SIS'
Plavuša
Koliko vas je bilo do sad...
...ja ti donosim smijeh na napuklim usnama
dug sam prešao put da ga dijelimo napola
pa se spuštam na pod kraj tvojega jastuka
a ti mi želju pokaži da ustat ćeš k'o nekada
samo ozdravi mi ti
to je sve što sam od neba tražio
i svaki korak tvoj što ga napraviš
ja bih usnama nagradio
samo ozdravi mi ti
to je sve što sam od neba tražio
i svaki osmijeh tvoj što mi pokloniš
kao zastavu bih razvio
samo ozdravi mi ti
ja ti donosim smijeh na napuklim usnama
da te zagrnem s njim u prohladnim noćima
pa se spuštam na pod kraj tvojega jastuka
a ti mi želju pokaži da ustat ćeš k'o nekada
k'o nekada
ja ću čekati na tebe kada ustaneš i kada kreneš
želim vidjeti tvoj smijeh
i želim da se ponosim sa tobom
i želim se pomoliti sa tobom
kad prepoznaš pobjedu u sebi i pobjedu u meni
i kada ozdraviš mi ti...
Ana*
ZOVEM SE ANA...
ROĐENA 7.8.1989...U SPLITU...
OD TOG DANA VJERJEM DA JE SVIJET SAVRŠEN...
DA SU LJUDI SAVRŠENI...
....od tog dana...razočarala sam se milijun puta...
...ali i dalje...VJERUJEM!!!
..jer ipak...postoje ljudi koji zaslužuju da vjerujem u gore navedeno...
...u moru života što vječito kipi,
što vječito hlapi,
stvaraju se opet, sastaju se opet
možda iste kapi.
i kad prođe vječnost zvjezdanim putem,
jedna vječnost pusta,
mogla bi se u poljupcu naći
neka ista usta...
T. Ujević
Evo danas zadnji dan prvog polugodišta...napokon...ili ne...ma ustvari da...ovi praznici su svima dobro došli...pa i meni...iako su ocjene na kraju krajeva lošije nego li su trebale bit...al dobro sad...šta je, tu je...
Ispričavam se svima koji su vjerno čitali moj blog šta me nije bilo...al u takvoj sam gužvi ovih mjesec dana bila da je to nevjerojatno...
moram se pohvalit da sam ostvarila jedan svoj san....pjevala sam u jednom kafiću, vrlo popularnom u mom mjestu...s jednim super bendom i možda postanem njihova stalna pjevačica...ne znam točno kad...ali do ljeta se nadam da ću imat stalni posao...tu večer mi je bilo super...na pozornici se ja jednostavno osjećam najbolje...i to je ono šta bi htjela radit u životu...Trebala bih počet radit na radiju...i tako...ima puno stvari koje su me u zadnje vrijeme razveseljavale da sam nešto, a to je bio ovaj blog, morala zapustit...
Jučer sam dobila 5 iz zadaće...i morala je čitat pred cijelim razredom...bilo je treme...da je to za ne vjerovat. a s njima sam svima već toliko godina u razredu, al ta moja trema pred njima je veća nego pred bilo kim drugim...zašto je to tako, ne znam...al toga bi se definitivno htjela riješit jer ako ni na nastupima nemam tremu, zašto imam pred njima...eto toliko od mene zasad...
napisat ću idući put zadaće da vi procijenite jeam zaslužila peticu, heheh....
pusa svima!