<body><div id="fb-root"></div><script type="text/javascript" src="//connect.facebook.net/hr_HR/all.js"></script><script type="text/javascript">FB.init({appId:'210555892318436',status:true,cookie:true,xfbml:true,oauth:true});</script>

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

* After all, U'r my wonderwall.

Image Hosted by ImageShack.us


Kaže stari da sam bahato derište.
Kaže stara da sam ljena, nemarna i neodgovorna.
Kaže mali buraz da sam najbolja na svjetu.
[kaj onda kaj sam ga natjerala da to kaže dok sam mu gurala glavu u snjeg :P]
Kaže stariji buraz da sam zakon.
Kaže Balerina da me oče i da sam ljep deko. I da če za mene spasit svjet.
Kaže Karlič da sam Velika i Mudra.
[xD]
Kaže On da zna da ču ga i u 90. voljet.
Kaže On da moram pustit šiške da narastu.

Možda i nisam neki biser
ali sam sama svoj režiser.






credits: duckdz. - x,x,x

30.01.2009.

Ništa više nije isto. (30)

Ovo je jednom bilo mjesto gdje sam mogla reći što sam htjela i sve bi bilo lakše.
Ovo je sada mjesto gdje je najopasnije reći što mislim i što mi se mota glavom.
Jer nije sve isto kao prije.
O, ne.

I nekoć su riječi same se slagale, činile rečenice, tekstove, pjesme. Jake i čvrste poput niti paučine što prekrivaju najskrivenije kuteve.
A sada.. Riječi fale.
Ako i ne fale, moraju ostati samo moje.
[znaš, ona sjećanja i razmišljanja.]

I nekoć me možda čak i opora bol činila sretnom.
Danas me čak niti pomisao da imam sve da bih bila sretna ne čini uvijek sretnom.
Samo na trenutke, na mahove, kako i bura puše.
A nakon nje, sve monotono i jadno kako je i bilo.

I sve se promijenilo.
I samo o promjenama pričam.
I ne znam više...
[gubim se u svemu tome.]
I strah me.
[ali i to moram zadržati za sebe i otjerati te misli.]
Progoni me. U stvarnosti, u snovima, u pričama drugih ljudi.
Neka ovo teži iz trideset u plus beskonačno.
Sve dok može.
[sve dok može.]
10:25 - Komentiraj ( 3 ) Print - On/Off
23.01.2009.

thinkin' of you.

Ovo je post na koji ne želim pitanja NI OD KOGA.
Imam potrebu misli pretvoriti u nešto, BILO ŠTO, i odlučila sam da to bude ovo.
Upravo iz razloga što da ovo sve kažem, bila bi potrebna objašnjenja.
I ne, nemam ih namjeru dati.

Dakle da započnem.

Koj bi vrag trebalo značiti da ti znaš di sam i s kim sam? Otkud, pobogu, i zašto mi prešućuješ od koga si to saznao i kako i prvenstveno, ZAŠTO? Ne znam kaj bi trebala mislit nakon kaj ti dvaput postavim pitanje a ti mi uz smješkić ne daš odgovor na njega.

I kaj očekuješ da ti kažem nakon kaj pročitam neke stvari? Znam da znaš da to ne odobravam. Pretpostavljam da te sada jednostavno ne mogu razumjeti i shvatiti to što pišeš. Ne, ne zbog osjećaja. Bar ne tvojih. Poznati su mi moji. I da, vjerojatno bi reagirala sa "aww kak sweet" da se radi o nekome drugome, nekome drugačijem, ali, oprosti, ne mogu. Jednostavno u svemu tome ne vidim smisao i ne mogu ti tu dati podršku.

I kak jednom normalnom prosječno inteligentnom čovjeku objasnit neke stvari?

Kako kretenuši iz razreda nakon tri i pol proklete godine objasniti damene jebeno NE ZANIMA kaj si čitala, di si čitala, o kome i zakaj. Nemaš život, BRIGA ME! Zadrži jebene podatke za sebe čitaš ih za sebe, ostavi ih u sebi.

I kak nekima objasnit da kae bilo da je bilo i da je gotovo? Da nema kavica, da nema onog "joj Isusek tak se dugo nismo vidjeli mogli bi na kavu da proprilčamo"? Ne da mi se faking popričavat , ne da mi se slušat mutave ulete.

I ne, ne da mi se ružno i izravno odjebavat ljude jer se osjećam ko govno. Da se bar oni osjećaju tak kad su naporni. Al ne, moj bi život bio jednostavniji da se njima ne popričava, pijucka kavica i štošta drugo ili da jednom, samo jedan jedini jebeni dan u životu šute i prave se kao da ih nema.

I daj mi ti, idiote, objasni zakaj svaki prokleti put moraš lagat u vezi te mutave škole? Pa Kriste Isuse dragi jednostavno potroši mutavih sat vremena, nauči bar za prokletu trojku i daj se makni iz mrtve točke. I NAUČI MARKIRAT. Kad već moraš.

I ne, mislim da neću moć nikad shvatit one kaj nisu u stanju radit dovoljno da prođu bez padanja, kaj se moraju sa starcima svađat oko ocjena.
I mislim da nikad neću shvatit zakaj tu djecu starci i dalje puste van i toleriraju im sve kaj rade i dopuštaju da rade sve kaj oće. Jer gle, možeš ti meni reć da ne svi, al daj pogle oko sebe. Ne prolaze svi, al svi i dalje idu van.

Joj, gle. Život je khuja. Čagica.

I da. Pasmater kompu koji uporno želi formatirat svaku eksternu memoriju ali nikada ne formatira do kraja iz čega sljedi da niš ne mogu stavit na komp - ni uesbe ni mobitel ni niš. Iz toga sljedi da sam jako živčana kad navečer moram prek faking emesena u istom stanu na drugi komp slat domaću zadaću.

Mislim da mrzim ovaj dan.
18:48 - Komentiraj ( 3 ) Print - On/Off
20.01.2009.

Hodam poput kornjače.

Kad biste samo shvatili kako vrijeme brzo prolazi i kako se puno toga upravo u ovom trenutku događa, cijenili biste ga.
Kad biste samo shvatili da se olako igrate riječima „volim te“, pazili biste kada ih, kome i kako izgovarate.
Kad biste samo shvatili kako sve lijepo tako brzo prolazi, možda biste više cijenili trenutak.
Kad biste samo shvatili kako nije sve u riječima, kako je više toga u djelima i kako su riječi samo šareni papir u koji umatate sve što drugome servirate, pazili biste što radite a ne što govorite.
Kad biste samo shvatili kako se nakon nekog vremena godine čine kao tek jedan trenutak, povratka nema a slijedi novi trenutak, ne biste se tako olako igrali svakim novim danom.

Kad biste shvatili, istinski shvatili ove riječi, ove napisane i onih mnogo koje lebde nenapisane ali nimalo manje stvarne, vaš život više ne bi mogao biti isti.

Znate, ja nisam sigurna da shvaćam sve to što sam napisala. Ne vidim zašto bih vas poprijeko gledala ako vi ne shvaćate. Znam, jednom ću shvatiti svoje vlastite riječi s nadom da nije prošlo previše vremena, previše ljudi, previše prilika. Znate.. Da ne bi bilo previše uzaludnog žaljenja.
22:41 - Komentiraj ( 5 ) Print - On/Off
14.01.2009.

Ja sam pozitivno negativan lik.


Nevjerojatno kako me uspije šokirati količina ljudske gluposti, svaki dan iznova, iako sam njome konstantno okružena. No dobro, to je valjda njena čar. I zanimljivo je kako ono "Pamtniji si dok šutiš" stvarno ispadne točno. Zapravo, žalosno, ali eto. Ako se kuglica dosad tako okretala, valjda će se i dalje.


Neki su rođeni za maske,
neki statiraju do daske.


I gledam oko sebe. I teško mi zapažanja stanu u riječi. Zapravo, ne stanu. Nikad ih nema dovoljno, a kad ih i pronađem, zar je zaista bitno to izreći? Nisu ni ostali ni slijepi ni gluhi. Sve je isto, iz dana u dan. A koliko god bilo isto..

Sve se menja i sve teče..
Čoveče.


I gle, možda nije toliko loše što se nešto promijenilo. Možda bismo svi trebali naći svoj svilenkasti oblak, leći, zatvoriti oči i pohranjivati taj miris u sjećanje. Bez obzira što će jednom vjerojatno boljeti. Jer isplati se.

Uzeću te u naručje
da te čuvam usred zime.
Grijaće te moje tijelo
zagrli me, zagrli me.


I dodaj svetu malo boje, čudo moje. (:

Jer jednom kad boje nestane, jednom kad netko ode, možeš jedino žaliti. Žaliti, a onda stisnuti zube i hrabro dalje, kroz hladnoću i samoću.

A sad gruba pameti,
stižu mi strašni saveti.
Al' ja bi da poživim na svoj način.

I budem.
Jer trenutak je tako teško dočekati, a tako lako propustiti.
09:08 - Komentiraj ( 11 ) Print - On/Off