Ušao je tiho, neprimjetno. Nisam bila spremna na sve što je donio. Pokazao mi je svijet u nekim novim bojama, veselijim nijansama; pobio je svaku sumnju koja je neutemeljena živjela u meni.Vrijedan poštovanja, ljubavi, truda, povjerenja…
..u posljednje vrijeme svi su razočarani u ljubav...svima nedostaje ljubavi,pažnje,nježnosti..večina je izgubila voljenu osobu ili uzalud trošila vrijeme na krivu osobu,a neki su pak samo jednostavno nesretno zaljubljeni..
..i tome pridaju pozornost..
..oko toga se vrti naš mali dio svemira,mada to ne želimo priznati..
..ljubav nas ispunjava,ispunjava taj naš mali dio svemira..
..možemo biti sami i sretni,ali kad jednom osjetimo *to nešto,zauvjek težimo tome,ili bar dok to ponovo ne osjetimo..
..nisu sve ljubavi iste..
..one prave su nesretne..
..s godinama prolazimo sve faze(prve,lažne,neuzvračene..) ljubavi,neki osjete prije,neki kasnije ''ono nešto'',vrijedno poštovanja, ljubavi, truda, povjerenja..fazu zrele ljubav..kada iz ljubavi napuštaš voljenu osobu iz samo sebi poznatih razloga,ili kad iz ljubavi opraštaš stvari koje ni sam sebi nebi oprostio,kada nekog voliš više od sebe i ne razmišljaš da bi je trebao voljeti manje,barem na onoj razini koliko voliš sebe,nego voliš bezuvjetno i beskonačno ne zbog nečega,več usprkos tome..
..
Ima nešto u onome: „Postoji tajna vještina,biti jedno za drugo“, samo treba znati prepoznati...
..želim da svi to osjetite i prepoznate..
..onako od srca..
..jer vrijedno je,bez obzira kako završi..
..u ljubavi se često vračamo na stare adrese..
..tako da nemožete pogriješiti..
..svaka prilika je prilika..
..iz prilika se rađa ljubav..
eto toliko..mislim da sam sve rekla..bar onoliko koliko znam..pozdrav i puse..
*..nemože me povrijediti još jedno neispunjeno obećanje,već neiskorištena prilika..nisi prvi s kojim želim da traje,ali si prvi s kojim ne želim da prestane..v.t..*
*...Ljubav je dovoljno strpljiva da izdrži mane koje ne možemo izlječiti...*
Istina..
..ne naviru mi misli..nikakve..tako da ču napisati nešto drugi put,ili jednostavno kad budem imala o čem pisati..
Inaće,kod mene sve po starom..pomalo buran vikend..
..nizgled potresan..
..ali nedam se ja..
Neke rijeci ostaju
da se nikad ne kazu,
vise kaze šutnja..
Morala sam to napisati,tekst me imprensionirao..
eto..dragi..
pozdravljam Vas...
sve...
Nikome neču dopustiti da mi umanjuje dušu,tjerajući me da ga mrzim...
Jedan od životnih zakona..
...umjesto posta,rađe pišem ovako,jer smatram da se nikog ne tiče moja intima,osim u slućaju kad sam tužna ili imam problema pa je to jedino o čemu mogu pisati..
..neki misle da meni ovaj blog služi za promoviranje sebe,mislim da je moj odg.suvišan..i da se nemam razloga promovirati..
..ali nije bitno..
..poštujem mišljenja..
..e,da ovo mi je već 3.blog,ali za pretodne nije znao nitko,osim ljudi koji me osobno ne poznaju..
i baš sam sad svratila do jednog svog starog bloga i pronašla ovo:
*život mi i dalje puno daje i puno oduzima,još uvjek nisam doživjela svoje prave sretne trenutke u životu,još uvjek mi Bog nije podario ljubav,još uvjek sam ona ja pozitivna,optimistična,svako se jutro budim sa željom da mi se nešto ljepo dogodi,i još uvjek svako večer liježem u krevet ne razočarana nego s vjerom u bolje sutra.
Gladna sreće,ljubavi,topline..još uvjek iskorištavam svaku priliku u životu,koja naravno u potrazi za srečom završi tragedijom,otupjela od boli,tako da i kad mi se dogodi nešto loše ne boli toliko koliko je nekad znalo boljeti,štoviše ne boli nimalo..
još sam uvjek ona ja koja je uvjek zauzeta s pogrešnim tipom,u nadi da je onaj pravi,uvjek imam nekog tko je samnom,ali ne i tko je uz mene,..i ne,nisam tužna samo flegmatična,ali zadovoljna,jer znam da je to sada tako ne mora značit da če uvjek biti tako..na neki način i sretna,ako je to sreća..
Iskreno sreću poznam samo po sjećanju..*(27.11.06)
..i razmišljam..uvjek sam bila optimistična pa i sad..mada više nisam zauzeta s pogrešnim tipom,sada sam zauzeta s pravim..i imam nekoga tko je uz mene i ne samo samnom,imam njega..ali i dalje sam flegmatična,ali sretna i istinski ispunjena..
..hmm...čudno je to...
..kako ti se život brzo preokrene..
..nekad na bolje,nekad na gore..
..na nama je da to prihvatimo..
...i nosimo se s tim najbolje što možemo...
..pozdrav od mene...puseee
..poseban mom dečku:))...
Istina...
istina...
istina...
Stalno sanjam isti san
kao bol je uporan..
Nista nije slucajno
sresti cemo se namjerno
da grijemo dlanove
i pravimo planove..
Svejedno je sto s drugim sam bila
i to nisam krila, svejedno je..
svejedno je sto s drugom si bio
i to nisi krio, svejedno je..
Stalno imam osjecaj
da je dan za oprostaj..
Na moja vrata dosao
i da si vec posao
da grijemo dlanove
i pravimo planove
Izmedju nas sad je cisto sve
duse nam mirisu, nisu prljave
jer nisam vise s njim
ti nisi vise s njom
jer shvatili smo da
tudja kuca nije dom...
za *kraljice..:
p.s.ja se ne moram promovirati svojim blogom,niti svojom intimom,pišem za sebe a ne kako bi osobe poput tebe mogle komentirati i o nečem pričati,ja sam dovoljno promovirana na puno drugih načina,ja i ti ne proživljavamo isto,to je ono prvo i osnovno,moj život nije sjeban i jadan,niti me je odjebao dečko koji ne liči na ništa,niti bilo koji drugi,nije mene nitko odjebao..ja imam dečka,ali tebe se to ne tiče..a čuj,to što je tebe netko odjebao mene apsolutno nije briga,valjda si zaslužila..pozdrav
***
Istinska sreća često nam se pojavljuje u obliku boli,gubitaka i razočaranja; no imajmo strpljnja u i ubrzo čemo je ugledati u istinskom obliku...Dopustite ljubavi neka unese strpljivost u svaku situaciju,jer time unosi mir u naše živote..ona je najljepša i najdublja emocija koju možemo iskusiti..
ako ne pronalazimo način da je zadržimo,nečemo pronači način ni da je vratimo..
pusa mom starom novom dečku..v.t.
***
.
..
...
....
..::Gdje je jedna ljubav tamo drugoj nema mjesta...::
....
...
..
.
Lagala bih kad bi rekla da žalim za nečim,da želim vratiti vrijeme kako bi popravila stvari koje možda nisu bile ispavne,nisam idealna,i nemogu reći da nisam griješila,ali stojim iza svakog svog postupka,svake svoje rijeći i svakog djela,neželim vratiti osobu koja je moj život ispunjavala srećom,ne..ne više..okrenila sam se važnijim stvarima u životu i shvatila da koliko god da mi je bilo dobro uvijek može biti bolje..U zadnjih mjesec dana u meni se isprepletalo niz osjećaja,ali samo jedan je ostao,osjećaj ljubavi,ne ljubavi prema određenoj osobi već osjećaj ljubavi koji nas tjera da praštamo drugima koji su nas povrjedili,da našim srcem ne zavlada mržnja ili gorčina,jer ako ne nađemo načina da oprostimo drugima,ne pronalazimo način da oprostimo sebi,a to je kao da rušimo most preko kojeg trebamo prijeći..Možda sam nesretna kao djevojka kao žena,ali ispunjena sam kao osoba.I to je ono najbitnije.U početku u meni se stvarao nekakav osjećaj ljutnje,koji me naveo da se u nekom obliku osvećujem osobama koje su me povrijedile,jer time su povrijedile moj osobni ego,ali on ne vlada mojim srcem ni mojim umom,njima vlada moj univerzalni ego,osoba koja se krije ispod moje vanjštinje,koja je čvrsta i močna,tempreamentna i karakterna,ali to me nije učinilo ispunjenom,svojim postupcima nisam htjela vratiti tu osobu,več zadovoljiti ego.Ali on nije bio zadovoljen,sada sam istinski zadovoljna jer sam oprostila,i to je zapravo ono čemu sam težila.Više nisam ni tuža ni ljuta,svejedno je..osjećam da sam iz svega toga izašla kao puna bolja osoba,bogatija za jedno iskustvo koje če mi uvelike pomoći u mom životu,u novoj ljubavi koja me čeka..
I tako puna optimizma krečem dalje,i kao što sam jednom nekome rekla,sreća me neće prepoznati budem li koračala prema njoj okrenutih leđa,puštam te,jer pustio si ti mene,s razlogom si dio moje prošlosti,želim da tu i ostaneš..
