četvrtak, 26.04.2007.
Keksi
Teta Ana ima okus gađenja na licu. Oduvijek. I zauvijek. Bila sam kod nje sa mamom koja se mrzi družiti sa svim tim usputnim ljudima, ali nas je teta Ana presrela na vratima svog novog stana u novoj zgradi u pripizdini. Neznam gdje je ta pripizdina, ali meni se sviđa kako su nove kuće usred šume i di nema asfalta, nego je sve puno bagera, kamenja i pijeska u kojem se svi mogu igrati jer ga ima jako puno. Ipak, nitko se ne igra u tom pjesku. Kaže da je čula dječje glasove i pogledala kroz špijunku i brzo otvorila vrata. Moja mama i teta Tereza su pogledale novi stan, a ja sam mamu glasno upitala zašto kažu da je novi kad je unutra samo stari smeđi namještaj. Ona mi je rekla da će mi objasniti poslije i da to nije pristojno pitati. Moja mama voli biti konvencionalna i prosječna kada je sa ljudima. A ustvari najviše voli piti, pušiti i drogirati se. Sjele smo za stol koji je imao plastični stolnjak sa slikama voća, prevelikog i pretamnog. Nikad nisam vidila tako crne jagode. Gledala sam teti Ani u ruke i lice. Koža na rukama joj je jako tanka i vide se žile koje su škuro plave. Pitala sam mamu zašto su žile plave kad je krv crvena. Teta Ana je imala na stolu limenu kutiju sa nacrtanim keksima. Iz Italije. Ona tamo radi svaki mjesec 15 dana. Otvorila ju je, a ja sam brzo počela jesti kekse jer nisam htjela da joj keksi smekšaju od suza koje plače jer joj nema tko pojesti kekse koji su za goste, kao u onoj priči koju mi je mama čitala prije spavanja. Priča o svom cvijeću koje pokazuje mami i teti Terezi na balkonu i po cijeloj kući. Ja ne razumijem o kojem one to cvijeću pričaju jer je ionako to sve samo lišće koje je posađeno u različite pitare. Kada priča, teta Ana ima usta na dole. i glas koji uspavljuje jer sve priča u istom tonalitetu. Mama kaže da je takva jer joj je se mlađa kćer drogirala i jer je prošla svašta u životu. To nije rekla meni nego teti Terezi, još dok smo bile u autu i dok su mislile da ja samo gledam u lizaljku iz svoje visoke sjedalice iz koje mogu vidjeti i cestu i ljude po cesti, a ne samo drveće i krovove, kao kad sjedim u autu bez sjedalice. Teta Tereza je pričala o tome kako je posijala neko novo cvijeće koje se penje uza zid, a teta Ana je rekla da joj treba još cvijeća. Ja sam gledala u njene ruke sa zlatnim prstenom koji živi na njenom prstu jer ga sigurno ne može više nikad skinuti, gledala u mamu koja je s dosadom gledala u zid i razmišljala kako će kad umre, sa tetom Anom umrijeti i taj prsten i kako može puno cvijeća u kući odvratiti razmišljanje o tome da njena unuka svaki dan mora dobiti inekciju inzulina zato jer se njena mama drogirala dok je bila mlada. Pojela sam četiri keksa, malo sam izmrvila ispred sebe, mama se igrala sa mojim mrvicama, a teta Ana je rekla da uzmem još sa sobom za po putu. Ja sam rekla kako ja nisam ni Ivica ni Marica, i kako imam mamu i tetu Terezu koja će me odvesti do kuće i da mi ne trebaju keksi da nađem put do kuće, a onda je teta Ana rekla da sam mala mudrica i da bi mogla ostaviti trag za mamu i tetu Terezu da znaju doći i drugi put i da dođu češće.
- 14:49 -
