i don't know...

Kol'ko puta na dan postavim to pitanje...a sigurno nisam jedina...minute nekad znaju trajati cijelu vjecnost i to uvijek kad nam je najgore. Na primjer kad profa pita povijest, ti i još par ljudi je «zalizano» u imeniku, a ne smiješ dobit' jedan jer inače ništa od trojke na kraju godine. Ako nema trojke i još jedna ocijena padne ništa od prosjeka za pet, a to znaci matura!
Al tiješim se da ako sam prošla prve dvije mogu i ovu. I uglavnom ruga se meni i frendici lik koji je između nas u imeniku kak' će nas otvorit, a ja onak bezveze: sad ceš vidjet kad tebe otvori, i koga «strefi»?!? njega! To se zove pravda!
I tak sam ja super volje, zadnja dva sata igram s frendicom potapljanje brodova, vješala i neku igru za koju ne znam kak se zove: svaka napiše na papir jedno ime, papirice zamijenimo, al' ne pogledaš kaj piše i onda pogadaš. Npr. Imaš li smedu kosu... nije baš nešto zanimljivo, al' kad je petak, popodne si u školi i dosadno ti je...
Napokon vikend! Sutra je subota, a to znaci da duže spavam, pospremam sobu, a ostatak dana smišljam kaj da obucem za van