petak, 23.02.2007.
fale mi...
fale mi zagrljaji...opicenito mi fale...
nekad prie sam se puno grlila s ljudima, s prijateljima i obitelji...
svaki put kad sam htjela podijeliti svoju radost, svoju tugu, zagrlila bi ih...
ponajvise mi fale zagrljaji nakon hebenih zakljucaka o sebi, o drugima, nakon razgovora...
kao zakljucak jel...
kad sam u svojim drustvenim fazama, narafno imam i nedrustvenih, grlila bi ljude jako...
najvise iz zahvalnosti, sto su takvi kakvi jesu, sto su uz mene, jer ih volim :)
i posebno je tesko kad se radi o muskoj osobi, prijatelju, jos teze ako taj ima djevojku, sta ce si on mislit, jao sta ce si ona mislit! a ja samo zelim izrazit svoju zahvalnost jednim iskrenim zagrljajem.
bez ikakvih primisli i pretenzija.
jednostavno sam osoba koja voli tjelesni kontakt.
i to je to :)
s napomenom; kad mi pase ;)) zato rekoh u svojim drustvenim fazama, u onim nedrustvenima prste k sebi! jer grizem i ujedam 
zena macka stash ;)
nda. i maza sam. bobo. fali mi da me neko pomazi, pa si vi sad to protumacite kako god hocete...;)
- 18:53 -
gukni golube (4) - nesh valjda unishtavat shume - #
