Pretty woman, stop a while...

Čitav dan umirem od dosade. Bolesna sam i sve me boli, a ne mogu izdržati u krevetu čitav dan. I tako sam, između ostalog, pogledala Pretty woman po 1245. put.

Još uvijek mi nije jasno je li poanta filma to da moraš raditi kao prostitutka jer tako upoznaješ velik broj ljudi, pa će ti se kad-tad netko svidjeti ili je poanta u cjenkanju.

Došla sam do vrlo tužnog zaključka da sam ja nekoliko puta bila osoba koja nije dovoljno dobra po nečijoj procjeni. Kriva vjera (ili nevjera), kriva nacionalnost, krivo ime, boja kose... Zvuči neobično, ako uzmemo u obzir stoljeće u kojem živimo. Najbolja izjava koju sam ikad čula je 'nadam se da će naša djeca biti manje konzervativna od nas'. Moram priznati da se nikad u životu nisam uvrijedila. Jedno je biti konzervativna budala, ali drugo je i mene trpati u svoj konzervativni koš. Svašta.

Ako zanemarimo sve te sulude Turke s kojima sam se imala nesreću socijalizirati, jer oni su ipak posebne biljke, ispada da je moj najveći problem što se ja ne znam cjenkati. Mrzim cjenkanje. Uvijek mi je bila muka otići na bazar u Istanbulu i pokušavati nagovoriti prodavače da mi nešto prodaju. Po bilo kojoj cijeni, samo da me ne maltretiraju. Ja volim da mi se kaže cijena i onda mogu odlučiti vrijedi li to nešto toliko i uzeti ili ostaviti. Tako je i s muškim rodom. S tim da odmah izuzimam zrele primjerke te vrste koji su do tridesete makar okvirno znali što žele. Ja s takvima ionako nikad nisam imala posla.

Oni ponude najmanje što žele dati. Već unaprijed u glavi imaju spreman govor 'znaš, ja trenutno ne bih vezu, ja bih da budemo samo prijatelji, blablabla...'. I ako pristaneš na to, zašto bi se uopće trudili nuditi više? Ikada.
Nije uopće poanta u trpanju u ladice. Biti u vezi ne znači da postaješ nečije vlasništvo ili on tvoje i da odjednom polažete pravo kontrolirati se međusobno. Previše puta sam bila u poziciji da mi objašnjavaju da ne žele vezu. Sa mnom. Zato što ja ne vrijedim dovoljno da bi sa mnom htjeli biti u vezi. Ovo zadnje nitko nikada nije rekao, ali bilo je jako očito.

Mislim da se više nikad neću dovesti u situaciju da ne kažem odmah u početku što točno želim, a što ne želim. Ne mogu ja znati kako će se stvari razvijati, ali ako nešto unaprijed osudiš na propast, čemu uopće ulagati ikakav trud? Radi zabave? Ja nisam zabavna osoba. Da se razumijemo, ja ne tražim da me netko ženi, da mi obeća vjernost i ljubav u dobru i u zlo ili išta slično. Samo mi je bitno eliminirati one koji bi se nekoliko mjeseci samo zabavljali jer u meni vide samo potencijalnu kratkotrajnu zabavu.

Neki dan sam prijateljici na kavi vrlo bijesno objašnjavala da njen odnos s budalom od 35 godina koja ne zna što želi ne vodi nikuda i da bi ga trebala natjerati da se izjasni. Mogla sam isto tako na sva glas pričati da svoje muškarce držim okovane u podrumu i da im dva puta dnevno donesem vode u tanjuriću. Reakcije ljudi oko mene bi, vrlo vjerojatno, bile iste.

Što se samom filma tiče, kraj je vrlo nategnut. Ona se dobro cjenkala i uspjela je postići što je htjela, ali otkad imam svog vlastitog stalkera, grozim se ikakvih nenajavljenih dolazaka pred kuću. O tome nekom drugom prilikom. Bolesna sam i jadna.

Laku noć.