ponedjeljak, 30.03.2009.

Sklopljene ruke. Usamljene i sklopljene na dalekoj gori u samotnoj večeri, mole za mene, krvavim znojem su oblivene. Mole za mene.
Ruke koje grle. Grle sve oko sebe, liječe i oslobađaju i one koje na njih mač potežu i one koje ih izdaju i one koje ih u teške lance bacaju, sve ih grle i sve im opraštaju.

Popljuvane ruke. Popljuvane, ne podižu se da se zaklone, da se obrane, ne dižu se i dalje su mirne, postojane i spuštene. Radi mene to podnose.

Izbičevane ruke. Izbičevane, izudarane, gube snagu, popuštaju, padaju, hvataju se za stup i ponovno podižu,teški okovi ih stežu, a oštri udarci sa svih strana sijevaju, duboke rane na njima nastaju. Za mene te udarce primaju.

Nose težak križ. Nose ga, čvrsto ga drže, krvave su i umorne, nose težak križ, nose ga i ne ispuštaju, pod njime tri puta padaju, ali ga i dalje nose i nositi ga ne prestaju. Radi mene ga nose, radi mene ga ne puštaju, radi mene pod njime tri puta padaju i opet se podižu .
Razapete ruke. Poputno predane, čavlima za drvo pribijene, sve su za me učinile, sve su za me podnjele, moje grjehe na križ odnjele, moje prljave ruke u svojoj krvi oprale. Sve su za me pretrpile.

Raširene ruke. Raširene ruke, zovu me, vrati se, vrati se..... Širom otvorene ruke, dozivaju me imenom,_____ vrati se, vrati se....... Šta još mogu za me učiniti, a da to nisu već učinile?
- 21:37 - Komentari (2) - Isprintaj - #

utorak, 24.03.2009.


Od jutra kada oči protrljam i kroz prozor pogledam, od jutra kada iz kreveta ustanem i protežem se rukama i nogama, pa do večeri kada svijetlo u sobi ugasim, dekom i poplunom se pokrijem, oči na jastuku zaklopim i u sebi misli poput zrnca prebirem. Neka sve bude poput jedne molitve! Sve što se toga dana događa, od izlazka sunca, skroz do zalazka! Neka sve bude kao jedna molitva! Iz trenutka u trenutak, sati su previše, minute su predugačke, neka sekunde budu riječi moje molitve. Neka cijeli dan bude poput molitve, od onih trenutaka kada mi se mrači pred očima, pa do onih kada vidim svijelost kako me sa visina obasjava, neka sve bude jedna molitva!
Neka cijeli ovaj tjedan bude poput jedne molitve! Od ponedjeljka, pa skroz do Nedjelje navečer, kada se kući sa Mise vraćam i dok hodam osluškujem svoje korake. Do Nedjelje navečer kada se tjedan gasi polako poput svijeće kojoj voska ponestaje, neka ovaj tjedan tako polako uvene, poput svijetla svijeće koja je svijetlila drugima, koja se pod naletima vjetra nije ugasila, koja je svoju vatru unatoč svemu očuvala. Neka cijeli tjedan bude jedna molitva! Od Ponedjeljka pa skroz do Nedjelje, neka svi ti dani budu poput jedne dugačke misli, riječi, želje, uzdaha, čežnje, molitve! Neka svi Ti dani i sve što u sebi sadrže i sve što sa sobom donose, neka budu poput jedne molitve, u kojoj ću osluškivati Tvoje šapate, osjetiti Tvoje nježne dodire, prepoznati Tvoju volju za mene, nositi u tišini svoje križeve. Neka svi ti dani budu poput jedne tihe i nježne molitve, a njene riječi neka budu 'NEKA MI BUDE .... .'

- 09:10 - Komentari (2) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>