Countess Rahkiah de Báksuz

Nisam sigurna kako je to nastalo... pogledala sam kroz prozor, priroda je plesala svjetlucavim plesom... Kao zelena površina mora. Sunce, vjetrić, vlati trave prekrivene tankim nitima svilene paučine - mora da je to...
Još uvijek gledam i oči mi zahvaljuju što im dopuštam uživati u tom prizoru.
Lijepi novembarski dan, na um mi pada stih koji sam u srednjoj školi napisala. Ne sjećam je se cijele pjesme, osim melankoličnog tona, i zadnjeg stiha: Novembar me šutke gleda u oči...
I danas me Novembar gleda u oči, no ne šuti nego se smije, pjeva, veseli.
Danas ja promatram svjetlucavi ples Novembra, s osmjehom na licu :)