Countess Rahkiah de Báksuz

Noć je moj dan...
Dan je moja noć...
No ništa nije moje,
ja nemam ništa osim riječi kojima se igram
pod vedrim nebom
pod milijun zvijezda....

Vide li i one mene,
svojim zlatnim vatrenim očima?

Jesam li samo trag,
samo sjena što se stapa s mrakom
i nestaje...

Čemu sve to,
čemu voljeti...
željeti...
sanjati...
ako sve na kraju izblijedi,
nestane,
kao da nikad nije ni postojalo...

Tko će, za 100 godina znati moje ime,
Tko će poznavati moj tragični lik u komediji života?

Ne,
Nije to depresija
To su tek nekoć nepovezane misli
sada povezane tankom niti slutnje
da je sve beznačajno...

Ili je ipak značaj svega
ljepota trenutka
ljepota osjećaja
sreće u očima onih koje volimo?

Ne, nisam high...
Samo sam... čudnija...