Countess Rahkiah de Báksuz

-čini mi se da noćas nema zvijezda...
šteta je to, inače bih sjedila na terasi,
kao kad sam bila klinka...
Volim noć... I zvijezde...
I miris neba prije oluje...
Tišinu noći...
..htjela bih jednom čuti apsolutnu tišinu..



-zašto ne mogu vratit vrijeme, pa onako,
izabrati nasumce neki trenutak, kliknut pauzu
i uživat u svakom,
i najmanjem detalju tog momenta?
Ne razumijem poantu vremena...
i prolaznosti... Prebrzo sve prolazi...



-a što ako ti kažem da mi se sviđaš?
I da te želim dotaknuti...?
Što ako te poljubim...iznenada?



-zašto je opet pregorila žarulja na lusteru?




Ispričavam se
vama, koji čitate moj blog(ako takovi postoje),
i vama, koji ste slučajno zalutali ovdje,
a i vama, koji nikad niste ni bili tu...
danas mi mozak radi prekovremeno...
ne znam što mu je... previše razmišljam....
to je ziher zato što sam prekjučer pala sa stolca... točnije, skup sa stolcem, sa terase... valjda sam udarila glavom


Dreams...are immortal...