Countess Rahkiah de Báksuz

I tako, svane još jedan dan, dan kao san u kom sunce lijepše sja, a ja sam se otrijeznila...
omg čak i rime ponovno hićem,
vidim, oporavak je blizu...
a snjeguljica i sedam patuljaka gledaju crtiće...

ajmo se malo uozbiljit?
da?
ne?
ne...

al ipak...
možda na sekundu...
samo da kažem,
osjećam se dobro,
osjećam se bolje...
i na tome moram zahvalit jednom nadasve simpatičnom momku čiji su me jednostavnost, iskrenost i direktnost, razveselili i oraspoložili...
Pa, momče mladi, otkriješ li ikad moj blog, ja se zahvaljujem

a sad nazad na gluparanje, dužnost obavih.
al zapravo ne znam što da pišem, što da radim, idem leć u vrt... ili ne...
al kava je uvijet... bez nje ne ide...
god bless KAVA!!!