Samu sebe fasciniram kako uvijek uspijem nać nešto što je bitnije, hitnije i potrebnije za napravit, samo da ne bih učila.
Danas sam all by myself namontirala policu koju sam jučer dobila, i, iako me sad dlanovi bole, i znam da ću dobit žuljeve (ah, bar ću izgledat ko prava zagorska puca), ipak sam ponosna na sebe...
...a osim toga, kreativnost mi danas izlazi na svaku poru...
kra-sno.
No, malo manje krasno je to što mi je krepala linija...
Slušala sam Rammstein i baš sam se zaželjela promijene i ubacila u liniju Death... kad ono... - crklo... dead!
Strahota...
ne znam što ću sad, ne mogu ja u tišini funkcionirat.
Okrutno je oduzet mi glazbu.
...
all you need is love...
nemojte me s time...
...još nisam preboljela S...
Kiša ispire tvoje ime
kredom ispisano na asfaltu,
Oblaci upijaju moje misli,
dok ponovno trunem
utopljena u krvi svojih želja.