Sve stvari koje trebate, želite, mislite. Sve što biste mi rado rekli, a komentari su vam glupasti. Sve što vam padne na pamet. Bolja sam s mailovima nego s komentarima. Mnogo, mnogo bolja.
Sluša se:
Andrew Bird
POP Depresija
Arcade Fire
!!!
Ella Fitzgerald
Angus & Julia Stone
Rebel Star
Čita se:
Alice Munro
Dario Džamonja
Tom Waits
Blog mi više nije ružan zaslugom Zrine koja je preuzela stvar u svoje ruke i odignorirala moju posvemašnju tulavost za pitanja HTML-a.
12.07.2010., ponedjeljak
Malo nisam.
Imam taj neki osjećaj kao... ne kamenčić, nego neki kartončić u cipeli, kao kad mi se, dok vozim, otirač podvuče pod pedale, kao kad naglo popiješ hladnu vodu i zagrcneš se, kao kad nešto nije kako bi trebalo biti.
I znam točno koji je osjećaj, i ne sviđa mi se ni najmanje.
Malo sam ljuta. Malo sam razočarana. Malo bih vikala. Malo ne bih ništa.
Malo jednostavno nisam.
Na popisu stvari koje želim učiniti. Ronjenje. Čitav život maštam o tome, ali uvijek se nešto našlo na pola puta - nedostatak novca, nedostatak vremena, oboje.
Danas mi se čini - nedostatak hrabrosti.
Zaronila sam jučer. S bocama i opremom i svime. I želim opet, odmah danas, sutra, čim prije.
Jedna divna priča više, jedno novo zaljubljivanje više, jedna nova avantura na pomolu.
Ne postoji riječ koja tako dobro, jednostavno i efektno sumira određen osjećaj kao odjebi.
Nema vrijeđanja.
Nema filozofiranja.
Nema natezanja i navlačenja oko gluposti.
Samo kratko i jasno - odjebi.
A nakon te riječi možeš dodati po volji: odjebi od mene. Odjebi s glupim forama. Odjebi s stalkerskim idiotarijama. Odjebi s provokacijama. Odjebi s glupošću. Odjebi sa samodopadnošću. Ili kraće: odjebi, točka.
To su, otprilike, sumirani moji osjećaji prema jednom nevjerojatnom obliku psihopatologije.
Odjebi.
Sad i zauvijek.
