Prevodim tekst objavljen na portalu naturalnews.com uz neke moje dorade. Priča je američka, kod nas bi bilo nešto blaže u smislu policije i vojske, odnosno instrumenti prisile su drugačiji, ali osnova je ista.
Kako znamo da živimo u medicinskoj policijskoj državi
1. Ispred kuće vam je postavljen šerif koji pazi da ne pobjegnete s liječenja.
To je naredba suca u slučaju Daniela Hausera. U Hrvatskoj se nađete u postupku nadzora Centra za socijalni rad jer vas je prijavio liječnik službe hitne pomoći da niste cijepili dijete. Umjesto uobičajene izjave i kazne koju plaćate, Centar za socijalni rad stavit će vas i vašu obitelj (troje djece) u obradu jer "djeca ne idu u vrtić" (mama je s njima), "djeca žive na selu", "djeca nemaju televiziju". Nadzor je divna stvar: uključuje njihovo upadanje u vaš dom (morate ih pustiti), uključuje psihološka vještačenja i testiranja, uključuje njihovo upadanje na vaš posao.
2. Liječniku ste rekli da "ne želite da vaše dijete dobiva taj otrov" (kemoterapiju i zračenje) i to ga je nagnalo da pozove Centar za socijalni rad. U Hrvatskoj se isto događa ako se ne odazovete pozivima s Goljaka, recimo.
3. Agenti FBI-ja vas traže po čitavoj državi ne bi li vas odvukli u bolnicu. Ne samo to: agenti FBI-ja po Meksiku ne traže osuđene kriminalce ili dilere drogom, no nemaju problem obilaziti klinike po Meksiku tražeći osobu koja s djetetom bježi od kemoterapije.
4. Sama ideja bježanja u drugu državu u kojoj medicinski teror nije tako i toliko izražen znači da vjerojatno živite u medicinskoj policijskoj državi.
5. Liječnici zovu policiju da bi vas spriječili u pokušaju posjeta alternativnijim klinikama izvan države.
Zgodan citat onkologa Daniela Hausera, dr. Bostroma:
Već sam imao pacijenata koji nisu željeli kemoterapiju, no prvi sam puta morao nekoga prijaviti.
6. Vaš liječnik tvrdi da prakticira integriranu medicinu, no zove policiju kada odbijete kemoterapiju.
7. Mediji vas razapinju ako pokušate obraniti stav da svatko ima pravo odabrati svoj način liječenja i da kemoterapija ne smije biti prisilna metoda liječenja.
8. Uđete u bolnicu, a završite vezani lisičinama i napunjeni kemikalijama koje ste odbili.
9. Ako dijete hranite sirovom hranom, ako mu ne dajete meso, mliječne proizvode, slatkiše i slično - država vas može (a ako sazna i hoće), prijaviti za zanemarivanje djeteta. Da, i u Hrvatskoj. Ne, vegetarijanstvo nije službeno izvan zakona, no probajte biti roditelj vegetarijanac ili poluvegetarijanac (kao ja, na primjer). "Uskraćuješ djetetu sretno djetinjstvo" - to obično čujem kad kažem da on ne jede čips, bombonem, gazirana pića. Kad kažem da u pravilu ne jede meso, dobijem traktat iz nutricionizma.
10. Ako se ne složite s neurologom oko načina liječenja paralizirajućih migrena (predloženi su antidepresivi), saznat ćete da je "odbijanje terapije jaka indikacija depresije" i da vam se lako može dogoditi da vas prisilno našopaju lijekovima jer je to "za vaše dobro".
Postoji princip slobode. Slobodnog odlučivanja. Taj princip mora biti jači od svega ostalog. Jednostavno mora. Jer u trenu kada u Americi nacionalna garda osigurava ustanove u kojima se provodi obavezno cijepljenje protiv vodenih kozica (koje su najbenignija bolest ikad), nešto je ozbiljno zeznuto.
|