< ožujak, 2009 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Sve stvari koje trebate, želite, mislite. Sve što biste mi rado rekli, a komentari su vam glupasti. Sve što vam padne na pamet. Bolja sam s mailovima nego s komentarima. Mnogo, mnogo bolja.

vjetarpratisunce@gmail.com

Ovo su genijalci, ako mene pitate. Svi redom.
windfuckerica
žena s neptuna
XAVI
virtuela
svijet u boci
ZEN u teoriji i praksi
Tajpvrajter
milou
2TREF:)
hybridk
manistra
brother
Zrinka
DMJ
psihosomat
cakumpakum
ipanema
TRENK
zarazna
Athena premudra
Đuro
JEZDI
Trill
RUTVICA
Anspik
gurmanka
pustinjska
staričica baka
ovajonaj i sva njegova lica

ajfekt

Sluša se:
Andrew Bird
POP Depresija
Arcade Fire
!!!
Ella Fitzgerald
Angus & Julia Stone
Rebel Star

Čita se:
Alice Munro
Dario Džamonja
Tom Waits

Google Scholar

Blog mi više nije ružan zaslugom Zrine koja je preuzela stvar u svoje ruke i odignorirala moju posvemašnju tulavost za pitanja HTML-a.

02.03.2009., ponedjeljak

kako si ti postao tako sjajan?

Ponekad ga gledam dok spava. Prebaci rukice iznad glave i protegne se po krevetu, onako malen, a opet tako velik, mali dječak koji mi je još živo u sjećanju kao mala štruca koja je zaključila da je na maminim rukama najbolje i najudobnije i odlučno odbija biti bilo gdje drugdje.
Ponekad stanem pred njegovom sobom i gledam ga dok se igra, dok izmišlja priče (u malom žutom autiću vozi se, primjerice, opasni lopov koji ima tri pištolja i veeeeliku pušku i ima negdje tenk, ali je zaboravio gdje ga je parkirao).
Ponekad pokušavam biti ozbiljna i mrtvo ozbiljno isfurati neko ozbiljno "ne", a on nekako zna da nisam baš najsigurnija u to "ne" pa dođe, osloni glavu na mene i kaže "vidi me, umiljat!"
Ponekad, dok smo u parku, trebam apaurin i to onaj najjači, jer ga pokušavam pustiti da istražuje i skače i svašta nešto radi, ali on se odlučno sunovraća na glavu, pentra na vrh nečega, skače s čudnovatih visina, glumi Tarzana...
Jednom me crtao. Izgledala sam kao pauk, mislila sam, sve dok on nije kritički pogledao crtež i rekao, "mama, izgledaš kao dugovrati dinosaur" i zavitlao ga u smeće.
Tu i tamo moram odgovarati na čudna pitanja. Primjerice, lako razumije kako je nastao on i kako sam nastala ja, ali nikako shvatiti kako su uopće nastali ljudi. Dobro, i meni je trebalo dok sam shvatila kog me vraga pita. Bog je u stvari, kaže on, čarolija kao Transformersi, je li tako mama? I zašto Štulić kaže "vrag ti mater zemi", zašto jednostavno ne kaže "idi u pizdu materinu?" Ne znam sine, nije poetski, valjda.
Kad naraste, bit će policajac. Imat će ženu i ja ću smjeti čuvat njegovu djecu, ali neću im smjet dati sladoled prije ručka. I neće ta djeca smjeti spavati u njegovom krevetu (pametno), žena će kuhati i hraniti djecu, a on će čitati novine.
On ima sve odgovore i milijun pitanja. Zašto oko tramvajskih tračnica stoji kamenje? Kako avion uzleti? Zašto avioni ostavljaju bijeli trag na nebu? Kako radi puška? Koja je najveća životinja na svijetu? Kako izgleda rebro?
Danas smo ispregovarali 15 minuta igrica, 1 crtić i priču. "Sve to dobijem? Najdraža mamice, ti si najbolja na svijetu! Volim te koliko sva ostala djeca vole svoje mame, sve sam im to uzeo i sad samo ja tebe volim!"

Neću mu reći, ali ima me kako se sjeti. I može dobiti što god mu padne na pamet. Ali neću mu reći. Navodno je to dobro za karakter.
- 22:05 - Komentiraj (9) - Printaj - #