24.12.2007., ponedjeljak
ho ho fakin ho
Kao prvo, prije pola sata sam opala na ovoj ledani vani, opizdila prvo na koljena, dočekala se na ruke (jao!), a kako gole ruke imaju tendenciju otsklizati na ledu, otpizdila sam na glavu. točnije, glavom o asfalt. i bijesna sam ko pseto jer sam htjela ić autom, a RD nije dao zbog sitnog detalja da mi je istekla vozačka. no dobro. kakav mi je ovaj prosinac, još sam dobro i prošla rekla bih.
blagdansko veselje my ass.
prvo se probudio umnjak. točnije, nakon 10 dana bolova u čeljusti, obrazu i koječemu što se nalazi ili gravitira mome licu, shvatila sam da mi je izašao umnjak (u 31. godini jebote!) te otpizdila zubaru. točnije, nazvala sam zubara i pokušala se dogovorit za tamo negdje listopad 2012. godine, al mi je zubarova sestra (jel to isto medicinska sestra iako tehnički gledano ne prakticira medicinu nego zubariju?) rekla da dotepem dupe još danas, odnosno ne danas, nego onaj dan koji je tad bio danas, jer bi mi se moglo dogodit da, budući je bio petak i čekao me duuugi vikend, završim na hitnoj, a tamo su bed. aždaje. vole nanosit bol, iako ja mislim da zubarima postaju ljudi koji vole nanosit bol, koji bi drugi razlog mogli imati da za egzistenciju zarađuju klještima i žicama i injekcijama? enihu, ispalo je da taj moj veleumni zub izaziva tešku upalu u obrazu (halo?) i da moram pit antibiotike. koje mi nije dao, a budući da se ja zubara bojim ko crnog vraga i jedva čekam uteć kroz vrata, nisam ni pitala zašto mi je rekao da mi treba, a onda mi ga nije dao. u pol 8 navečer sam već bila luda od bolova. pa sam, kao prava odrasla osoba, nazvala majku mi rođenu i plakala joj preko telefona da nešto učini jer njeno prvorođeno pati. onda je majka koja u svom malom crnom notesu ima privatne brojeve svih hitnih i manje hitnih službi nazvala prijatelja zubara i prijateljicu apotekarku i donijela mi doma dve boce antibiotika. ali ni to nije sve. budući sam čekala toliko dugo, upala se proširila na uho, grlo i sinuse i to tako da sam 10 dana umirala doma. pa je junior, zlato mamino, dobio streptokoknu anginu.
pa smo se približili božiću. ja fakat imam veliki problem sa superegom jer godinu dana mrtvo-ladno kohabitiram s neredom i razvijam dubok intiman odnos s prašinom, ali spomeneš mi božić i pretvaram se u najrevniju kućanicu koju je svijet vidio. izribala sam stan od-do, ispeglala SAV veš koji se nakupio, ispekla 4 vrste kolača, čak sam i stoljnjak stavila na stol. što je ispalo porazno u biti jer me đunijor kojeg tek čeka sramoćenje pokazivanjem njegovih kompromitirajućih i goluždravih fotografija budućim curama, pitao "mama, zakaj si stavila tu plahtu na stol?" mislim da je duh moje majke ušao u mene jer sam u subotu u 11 navečer, taman kad sam dovršila ribanje kupaone, zastala u svojoj dnevnoj sobi i počela razmišljati o tome da nabavim zavjese. i heklane tabletiće. i ine djidje midje. kao savršena domaćica, uspjela sam i jadnom RD-u održati predavanje na temu "ja sam se napatila ko stoka zadnja da nam bude lijep božić, bar bi mogo reć hvala". je, i PMS me prao intenzivno.
a kad smo kod majke, ove sam godine obavila božićni šoping s njom i sestrom. počelo je tako da sam je zamolila da me nazove 5 minuta prije jer sam ribala kauč pa da se uljudim. u mamazemlji to znači da mi trubi pod prozorom. pa je otišla samo nešto odnijet doma i izgubila ključeve od auta. pa smo tražile ključeve od auta. u međuvremenu je moja sestra vikala "hoću božićni duh i smijat ćete se makar vas drogirala". pa smo mami ljepile nikorete flaster jer nakon 40 godina pokušava prestati pušiti, a puši 3 kutije dnevno. pa smo uletjele u city centar. uletjele shvatiti doslovno jer moja majka ne poštuje prvenstvo prolaza i mrtvo-ladno se gura pored i ispred drugih vozila tako da smo se uparkirale uz mahnitu trubljavu i sestrinu mantru "božić sreća smijeh ljubav batine". to je bilo u podne. u pola 5 smo konačno izašle, natovarene vrećicama i stvarima koje nam sasvim sigurno ne trebaju, put konzuma gdje sam trebala unovčiti svoj bon. i jesam, skoro pa uspješno. taman kad je blagajnica govorila "kad bi barem svi kupci bili tako ugodni kao vi i vaša majka" ja sam na pult i pod ispustila kutiju s 10 jaja. kabum. frustraciju ljudi koji su čekali pola sata na blagajnu taman da im neka plava kokoš uzrokuje zastoj ne treba opisivati.
sutra me čeka obilazak obitelji. bez obzira na sestrinu mantru "imat ćemo sretan božić makar vas prebila", božić u kući rahatline majke obično poprima razmjere HBO-ova showa s pripadajućim jezikom. lavli đavli. pa onda još vožnja na drugi kraj županije do RD-ovih roditelja. božić je ludilo, velim vam. a taman nakon tog ludila, kreće sinovljev rođendan.
a kao šećer na kraju, upravo sam nakon 3 tjedna valjda otvorila mailove i shvatila da imam otprilike 1236 nepročitanih poruka i da je zbog količine spama koji primam na oba maila gotovo nemoguće koristiti bilo koji od njih. pa vi koji mi pišete a ja ne odgovaram imajte razumijevanja - suluda sam, božić je, mutava sam kad je riječ o tehnici i uporno ne slušam savjete svog informatičara doma pa primam mailove naslovljene "yor biger dik is yor friend". s tim besmrtnim riječima svima želim mirne i dosadne blagdane.
|
- 10:46 -
Komentiraj (15) -
Printaj -
#
|
