Kad sam prije skoro (za točno dva tjedna skoro) dvije godine slavila 28. rođendan, draga guru-prijateljica mi ga je čestitala riječima: "28! pa to je povratak saturna!" i objasnila da to znači dvije godine ludila. Naporne dvije godine, kao. Dvije godine pretumbacija.
DISKLEJMER: o astrologiji znam malo više nego ništa. Znam nabrojati 12 znakova, znam koji je kad, znam da postoje natalne karte i to i tu otprilike sve što znam naglo staje.
Enihu, nakon te ljupke čestitke i mog psovanja svega po spisku - jer mislim, kakav je to način čestitanja rođendana? Sretan ti rođoš i sretne ti dvije godine muka paklenih? - ja sam zaboravila na gospodina saturna.
Danas friško nezaposlena, nakon dva potpuno psihotična mjeseca koja su me dokrajčila na svim poljima, razmišljam nije li možda imala pravo. to sa saturnom, mislim. I ako je, znači li to da sad konačno dolazi mir? Tjedan dana bez rusvaja na bilo kojem polju?
Nemam neke velike želje u životu: naći neki lijepi poslić, malo honorarčiti, zaraditi taman toliko da mogu na koncert po želji i da si mogu kupiti 2 knjige mjesečno (nekoć je na ovom mjestu stajalo 1 knjiga, 1 cede, ali lejtli operiram po kućama i tuđim mp3 fonotekama), odvesti sina na izlete, u kino, kazalište, biti svaki dan u teretani i najmanje dvaput tjedno na bazenu i povremeno ispeći palačinke za drage ljude. Mislim da je to mjera dobrog života za mene.
Trenutačno stanje, nadam se, ide prema tome. Šaljem životopis na sve adrese kojih se mogu sjetiti. Gnjavim ljude koje jedva poznajem. Glumim da je riječ o networkingu, ali sam u stvari davno izgubila svaki osjećaj srama kad je o traženju posla riječ. I dobro mi je, moram priznati. Imam neki pozitivan filing, iako je malo zastrašujuće nakon toliko vremena biti solo igrač. Vlastita firma, vlastiti šef i sve što uz to ide. Možda se sad, kad ističu te dvije godine pa gos'n saturn odlazi gnjaviti neku drugu spodobu, i moj san o maloj idili i ostvari.
|
