Ima ona scena u Supermanu, kad Lois Lane pada sa zgrade, a Superman je zgrabi.
"Ne bojte se, držim vas", kaže on dok mu plašt leluja po zraku.
"A tko drži vas?", pita ga ona s onim svojim razrogačenim očima.
Gledam Mjesec gore, na nebu. A nebo izgleda kao kupola, to uče djecu u drugom osnovne. To se zove horizont.
Mi živimo na ogromnoj lopti koja pluta u svemiru. Prilično nesigurna pozicija, ako pitate bilo kojeg stratega.
Mi živimo na ogromnoj lopti koja pluta u svemiru koji izgleda kao kupola. Ili kao zavjesa, ako nebo izgleda kao noćas. Netko vještiji od mene od večerašnjeg bi neba napravio dobru priču. Poetičnu, možda. Ja mogu samo stajati na svom balkonu i čuditi se. Pazi pomisli: živimo na lopti. Ogromnoj - ali u svemirskim okvirima sićušnoj lopti. Koja eto, pluta u svemiru. Zapravo, pluta u nekom zakutku nekog kraka Mliječne staze. I vrti se oko svoje osi, kao prava lopta kad je onako primiš i zavrtiš.
Ne boj se, držim te, kaže mi gravitacija.
No shit, stara, a tko drži tebe?
|
