pogledaj me anđele i šapni mi...

Ljubav je vrsta ludila i duševna bolest. Potreba za romantičnom ljubavi potpuno je različita od seksualne potrebe, a također može biti snažnija i od volje za životom.

Ljubav zapravo jest neka vrsta ludila, autentična duševna bolest koja pogađa mozak zaljubljenih, piše u studiji objavljenoj u časopisu The Journal of Neurophysiology, koju prenosi Jutarnji list.

Znanstvenici Helen Fisher, Lucy Brown te Arthur Aron u toj studiji tvrde da je romantična ljubav biološka potreba koja je u potpunosti različita od seksualnog uzbuđenja.

Svoje tvrdnje zasnivaju na analizi 2500 slika mozgova 17 novozaljubljenih mladića i djevojaka. Njima su tijekom pokusa bile pokazivane fotografije voljenih osoba, a za to vrijeme su znanstvenici pomoću magnetske rezonance snimali njihov mozak.

Sliku su nakon toga usporedili s neuronskom aktivnošću dok su promatrali fotografiju nekog prijatelja ili znanca. Usporedba slika je pokazala da su sa zaljubljenošću tijesno povezana dva dijela mozga: nucleus caudatus i ventralno tegmentalno područje.

U tim dijelovima mozga nalaze se stanice koje proizvode ili primaju dopamin, neuroprijenosnik povezan s osjećajem zadovoljstva, ali i ovisničkim ponašanjem, što su pokazala ranija istraživanja na kockarima.

Zanimljivo je da se 'centri za ljubav' nalaze na suprotnim dijelovima mozga od područja koja su povezana s fizičkom privlačnošću iz čega je jasno da je ljubav biološka potreba različita od seksualne.

Američki istraživači su pokušali objasniti i zašto ljubav izaziva tako oprečne emocije u rasponu od euforije do bijesa i anksioznosti, pa su u nastavku istraživanja analizirali mozgove ljudi koje su napustile voljene osobe.

Zaključili su da je aktivnost 'centara za ljubav' još snažnija u osoba koje su njihove ljubavi odbacile. To je razlog zbog kojeg neki razmišljaju o samoubojstvu ili ubojstvu kad su ostavljeni, te potreba za romantičnom ljubavi može biti snažnija od volje za životom.


.......