No, kada kreneš nekako to ide jednostavno, bar se to meni tako čini. Ja, ustvari i ne pišem, ja samo prenosim sve iz svoje glave na svoj bijeli " papir ", samo pokušavam posložiti sve te silne riječi koje su u mojoj glavi na jedan fin i lijep način u nadi da će netko to pročitati i shvatiti o čemu ja " mislim ". Veoma je teško podijeliti svoje misli s drugima, zato što često ljudi to uopće ne shvataju, više da ne žele shvatit. Rezultat svemu tome jesu maske, koje ljudi sebi stavljaju samo da bi sebe zaštitili. Često se pitam, zašto ljudi sebi stavljaju te maske, a ja sam sam isti takav i nosim više od jedne. Misleći kako nitko neće da me shvati. Najgora je bol poslije toga, što osoba koja te voli, ustvari ne voli tebe već samo jednu od maski koju si sebi stavio prije nego li si nju vidio. Sve je to kao neka "ovisnost", jednostavno ne možeš da staneš s tim. Nakon prvog razgovora shvatiš da maska nije potrebna ali ti nju i dalje koristiš, još je ojačaš i to na kraju pokvari sve.