Radio Purger
30.10.2008., četvrtak
Jedinica k'o kuća
|
Malo ćemo pričati o tjedniku kladionice Supersport, kao najpopularnije kladionice u Hrvata. Ovaj članak se odnosi i na sve ostale tjednike, ne sad samo isključivo na ovaj. Kao prvo, interesantno je da u tom tjedniku nigdje nema impressuma, ni podataka o nakladi. To je ipak interno glasilo, bilten, glasnik kladionice koji se, eto, prodaje. Sigurno prodaju bar 100.000 komada, što je pola milijuna kuna svaki tjedan, uz onih 500 milijuna eura koje hrvatske kladionice zarade godišnje. I još zarade na onome što u tom tjedniku piše. "Prognoze" utakmica u tom tjedniku nisu ništa drugo nego povlađivanje javnom mnijenju. To znači da će ljudi koji pišu tjednik osluškivati "ulicu" i pisati točno takve prognoze, inače bi dobivali jako puno pritužbi. Tako da se u Supersportovom tjedniku ne mogu pročitati profesionalne prognoze, makar tako izgledaju jer su tiskane na sjajnom papiru, jer se prodaju kao službena riječ, i jer ima par natuknica o nekoj utakmici. Taj tjednik je ipak samo sportski tjednik, a ne kladioničarski. Statistika pogodaka? Mizerna. Čovjek koji igra na prognoze iz tjednika će već u prva dva tjedna doći u takav minus iz kojeg se neće baš lako moći izvući. Makar su koeficijenti njihovih prognoza često smiješni, npr. 1X na favorita, što je koeficijent od oko 1.05. Čak i to promaše. Kome se da, neka bilježi njihovu statistiku pa će vidjeti. Osim toga, svrha tjednika je i da se populariziraju ostali sportovi i da se poveća broj uplata na te sportove. Npr., davanje informacija o bejzbolu ili američkom nogometu, sportovima koji imaju komplicirana pravila nepoznata Hrvatima. Ako želite prognozu na američke sportove, pitajte Amerikanca koji se na njih kladi već godinama, a ne nekakvog novinarčića koji malo progugla internetom i zapiše prognozu u koju javnost najviše vjeruje. Dakle, Supersportov tjednik informira kladitelje o određenim sportovima (to je ok), ali usput daje i općenite prognoze kako bi neka utakmica trebala završiti. Tu dolazimo do katastrofe, jer ljudi po tim prognozama i igraju. "Oni su rekli" da domaćin pobjeđuje, a "oni" valjda znaju, "oni" su kladionica. Aha. Zanimljivo je da ne vode statistiku svojih pogodaka i promašaja, što svaki tipster (osoba koja daje prognoze) mora raditi da bi ga se shvatilo ozbiljno. Ali, u Hrvatskoj prolazi i ovakav pristup. Čemu se truditi ako je i ovo dobro. U tjedniku se nalaze i statistike i tablice, što je prva promovirala PSK na početku klađenja u Hrvatskoj. Statistike i tablice u klađenju ne znače apsolutno ništa, one su samo krajnji rezultat onoga što se događalo u prošlosti, ali svejedno ima ljudi koji napamet znaju tablice svih liga i znaju prepoznati "zicer kao kuća" makar ne znaju ni boju dresova te ekipe. To je neozbiljno. A Supersport, i ostale kladionice, žele neozbiljne kladitelje jer što ih više ima, to je veća baza onih koji uplaćuju 5 ili 10 kn i izgube taj mali ulog. Ukupno to dođe na već spomenutih 500 milijuna eura godišnje, što znači da u kvartovima i nema toliko dobitnika koliko ima ljudi koji lažu o dobicima, "u plusu sam". Supersport također u svakom broju svog tjednika prikazuje najveće dobitne listiće, koji su redovito listići s desetak ili više parova. Takvo klađenje je igra na sreću jer ni na koji način nije povezano hoće li Bayern i PSV pobijediti u svojim utakmicama isti dan. Profesionalci se klade samo na jednu po jednu utakmicu, s velikim ulozima, ali našim kladionicama odgovara promoviranje 10-i-više parova jer je tu najveća šansa da će na kraju dana kladionica biti u plusu. Dinamo je pobijedio? Nema veze, svi su ga ionako kombinirali s Milanom koji je izgubio... I Milan je pobijedio? Nema veze, svi su ga ionako kombinirali s Hajdukom koji je izgubio...kužite poantu. Klađenje je u 99% slučajeva porez na budale. Ja to znam jer se nalazim na strani kladionice, kao što su moji vjerni čitatelji već primijetili u jednom ili dva članka na ovom blogu. I što više imam iskustva u poslu i što više učim o klađenju, to je manja šansa da ću otići uplatiti listić ili u hrvatsku lokalnu kladionicu ili na internet. Rulet me privlači toliko da ne smijem niti proći pored kockarnice, uzbuđenje je veće nego kad vidim Rominu Knežić, ali klađenje - nema šanse. Zašto? Jer se bazira na psihologiji. Odnosno, ljudskoj prirodi. Za rulet svi znaju da je nepobjediva igra na sreću, ali klađenje svi smatraju igrom znanja i usput upadnu u bar dvadesetak psiholoških zamki koje je kladionica postavila kao nagazne mine. Zapravo je paradoksalno da svi klađenje smatraju igrom znanja, a ne žele poboljšati svoje sposobnosti i doći do više informacija. Pokušajte Hrvata naučiti kako se zapravo kladi, ma nema šanse, on to ipak zna bolje, i "u plusu" je. Recite Hrvatu da na internetu ima sve moguće košarkaške statistike, a može i gledati utakmice uživo pa malo dobiti neki uvid u klubove i igrače, ne, "Supersportov tjednik kaže da Lakersi tuku". A sada nešto potpuno drugačije - moj fenomenalni zaključak. Hrvatska je zemlja laika, u kojoj prolazi sve što povlađuje masi. Političari, klađenje...nastavite niz. Umjesto da se svaki od nas malo obrazuje o onome što ga zanima, nekad priznavajući vlastitu grešku i vlastito neznanje, većinom postajemo fah-idioti koji su završili fakultet, zaposlili se i oženili, i tu svaki napredak staje, makar nakon toga imamo još bar 50 godina života, a napredak ne čeka budale. Zapravo, ne da će nas vrijeme tek pregaziti, nego nas je odavno pregazilo, jer nismo u stanju ići ukorak s vremenom. Jer ne učimo, ne proučavamo, ne napredujemo, ne razmišljamo i ne razgovaramo. Ne priznajemo vlastito neznanje, što je prvi korak u učenju. Mogu nam prodavati maglu kad se sjete, a i svaka nova generacija je takva i zato sve više kasnimo za svijetom. Ma o čemu ja zapravo pričam...cilj života je kupiti Mercedesa na kredit, sve ostalo je nevažno. E da, i da repka nekoga pobijedi kad već mi ne možemo. |