Radio Purger
23.10.2008., četvrtak
Zagreb - grad stranaca
|
Vraćate se s dobrog koncerta, samo želite doći doma u topli krevet, možda nešto pojesti i gledati televiziju, i već radite planove što ćete sutra jer je ovaj dan gotov. Onda vas idioti počnu mučki mlatiti usred noći gdje nema nikoga, ostave vas da ležite u krvi dok znate da ovo nije dobro i da ste toliko ozlijeđeni da možda umrete, a na kraju se nakon 10-ak dana to i dogodi u bolnici. A niste znali da život može biti tako okrutan i sve one pjesme Iron Maidena o životu i smrti su vam na nekakvoj distanci. "Can it be that there's some sort of error, hard to stop the surmounting terror, is it really the end, not some crazy dream" postaje stvarnost koju niste očekivali. Od ovoga se ledi krv u žilama. A događa se svaki dan, samo što ne završava sa smrtnim posljedicama. Za one koji ne znaju, tučnjava s tinejdžerima nije tučnjava s nekim tamo klincima. Ako ih je 5 protiv vas, skoro da nemate nikakve šanse. Protiv mesa se ne može i ako ti dečki imaju makar nekakve mišiće na sebi, mogu biti i 14-godišnjaci ali u stanju su vas ubiti ako žele. Čak i mene od 195 cm i 95 kg, nitko mi ne garantira da bih prošao bolje nego Luka Ritz. Vidio sam 16-godišnjaka kako u kravati drži 28-godišnjeg bildera, vidio sam 13-godišnjaka kako nokautira 50-godišnjaka, ima svega. Samo znam da su klinci podcijenjeni, to je možda i razlog što ih ima toliko problematičnih, nitko ih ne cijeni i žele se dokazati. Ma to bi zapravo bilo banaliziranje problema, ovi dečki koji su ubili Luku Ritza su očito problematični i pokvareni do kosti, i nikad se neće promijeniti. Vidio sam stotinu takvih koji su već u mladoj dobi (onda kad je čovjek iskren, onakav kakav stvarno je) sposobni samo za razaranje i za teška kriminalna djela. Uglavnom postanu legende kvarta kad se jednom vrate iz popravnog doma, zatvora ili komune. Društvo ih se ne rješava, što zbog tih famoznih ljudskih prava (kakva jebena ljudska prava ima ubojica???), što zbog vlastite nesposobnosti. Pa onda neka kažu da vlada zakon jačeg, neka dečkima objave imena pa da ih sami premlatimo i kaznimo, da im od života napravimo pakao. Ali ne, ja bih kao 27-godišnjak bio više kažnjen za premlaćivanje nego što će oni biti kažnjeni za ubojstvo. Ej, ubojstvo, jedan manje, nema ga više. Neće staviti led na rane pa se oporaviti za koji tjedan. I nije mi žao Toše Proeskog koji je poginuo nesretnim slučajem, ali mi je žao Luke Ritza kojeg su ovi idioti ubili. Dvije različite stvari, makar je ovaj prvi bio poznat. Već i po ovim slikama koje smo vidjeli i na televiziji i u novinama se vidi da je Luka bio dečko pun života, dobar, prijateljski nastrojen i pun snova. Vidim sebe i zato me to toliko smeta, kao da me netko vratio u četvrti srednje i jednako mi tako oduzeo život. Pitanje je što ćemo mi kao društvo napraviti po tom pitanju. Jedno veliko ništa. Jer, ovo je Zagreb. Jedan od rijetkih gradova gdje se nekoga može tući nasred ceste čak i usred bijela dana, a da nitko ne pomogne. Svi ovi snobovi i malograđani koji podcjenjuju tinejdžere i žive svoje usrane male živote od ponedjeljka do petka plus vikend u prirodi će ostati stajati sa strane i kasnije uz večeru pričati "danas sam vidio..." priču u kojoj je on žrtva, a ne čovjek kojega se tuklo. Jer mu je valjda pokvarilo apetit. Skoro. U Varaždinu sam pred stadionom vidio tučnjavu, prolaznici su se SJURILI da pomognu. To nisam nikad vidio u Zagrebu, ali baš nikad. U Koprivnici sam doživio da me čovjek poveze autom iz jednostavnog razloga što sam sam hodao trotoarom pa mi je, valjda, trebao prijevoz. U Varaždinu sam bio dvaput, u Koprivnici triput. Osim toga sam u Koprivnici i zaključao ključeve u autu, čovjek kojeg sam pitao gdje je najbliži bravar je rekao da ne zna, a nakon 5 minuta se vratio da mi kaže da se sjetio i dao mi broj telefona kojeg je dobio na informacijama. Možda sam samo imao sreće, ali u ta dva grada imam 3/3 doživljaja koji su mi vratili vjeru u ljude, a u Zagrebu 1/1.000.000. E da, u Koprivnici auti staju pješacima i ako niste već stupili na zebru. Ne kažem da je sve tako crno-bijelo, ali da je Luka Ritz napadnut u Zagrebu usred bijela dana ili u Varaždinu usred bijela dana, u Varaždinu bi se možda izvukao od premlaćivanja, a u Zagrebu sigurno dobio samo "pozvat ćemo ti hitnu, jesi dobro". Hoćete mi biti svjedok na sudu, gospodine? "Joj ne mogu, znaš, žurim...ma bit ćeš ti dobro". Makar umro. U Africi postoji koncept koji se zove ubuntu (priznajem, čuo sam za njega tek preko Linuxa), i koji kaže da je pomaganje drugim ljudima korisno pojedincu koji pomaže, jer time jača vlastitu zajednicu i društvo. Dobro, Afrikanci ga baš i ne slijede, malo se previše vole etnički čistiti, ali taj koncept postoji i jako je logičan. Što više poboljšaš i ojačaš svoju okolinu, to će i tebi biti bolje. Pametno. Tu kod nas takvo razmišljanje ne postoji, jer nam je svaka pamet strana. I ovo je velika istina i o Hrvatskoj i o Zagrebu. Opće je poznato da vas zakon u Hrvatskoj ne štiti, a u Zagrebu vas ne štite ni sugrađani. Ovdje se jedan kriminalac može provući a da 999.999 ljudi ne reagira, zato su svi kriminalci i došli ovdje, nakon što su ih iz svog grada ispljunuli oni iz manjih sredina. Kriminalac ste? Imate potrebu raditi loše stvari, a da vas nitko ne spriječi? Doselite se u Zagreb! Jamčimo odmor svakom neshvaćenom kriminalcu, bez kaznenog progona ili nekakvog pritiska društva, bez glupih Johna Wayneova ili Stevea McQueena na ulicama, potpuno besplatno! |