Radio Purger
28.09.2008., nedjelja
Volim nogomet
|
Ušli smo u drugo kolo očito jako dobre emisije "Volim nogomet", gdje se napokon potvrdilo ono što svi ljudi koji posjećuju nogometne stadione znaju - da se ovdje igra dosta dobar nogomet. Jedino je loše što će se izgubiti ritual slušanja odličnih radijskih prijenosa, ali dobro... Sad se zanimljivost i nepredvidivost naše dosta dobre lige vidi na televiziji, a cijeli koncept emisije je toliko dobar (talijanski) da ga čak ni ovi nesretnici koji zarađuju za kruh na HRT-u nisu uspjeli potpuno upropastiti. Ali, za razliku od prve emisije, gdje smo gledali jako interesantne ličnosti kao što su Vanja Rupena, Vid Balog i Ćiro, u ovu emisiju su ipak pozvali B ligu TV faca. Zbog čega nije baš dobra ideja stalnim komentatorima u ovom kolu pridružiti mahom bivše sportaše? Pa, zbog toga što ćete od trojice naletiti na bar jednu seljačinu. Apsolutno je nevjerojatno, za čuditi se još i do iduće nedjelje, da se netko može pojaviti na televiziji u izravnom prijenosu i ponašati se kao da je sam na svijetu. "GRRRR", "AAAEEEE", "AJDE AJDE AJDEEEE", "DIŽI JEEEE DIŽI JEEEE", "AAAARGHRHRAAEEEE" su krikovi koje je na sav glas ispuštao Dino Rađa. Sve dok mu Balog nije isključio mikrofon. Sreća...uključivao ga je samo kad bi ga nešto pitao, naravno, Rađin odgovor bi uglavnom bio lijeno "aeeaaa". Nadam se da ga više neće zvati. Osim ako majmuna na televiziji smatraju zabavnim elementom. Nije ni da je Dubravko Šimenc neki čovjek kojeg se traži svijećom u privatnom životu, zapravo je prosječan gad, ali za razliku od Rađe je svjestan da se našao kao sukomentator na državnoj televiziji pa se shodno tome i ponašao. Za pohvalu. Ovaj mali primjer može samo poslužiti kao lekcija svima nama. Ljudi koje dižemo u visine, uglavnom sportaši, i ne moraju biti ljudi s kojima možete progovoriti dvije riječi, a kamoli biti prijatelji. Neki od njih su samo kreteni koji dobro trče / skaču / plivaju / kajgod. Među njima je jednako toliko budala kao i u prosječnom uzorku ljudi s ceste. Što je više vrijedno, nečiji uspjeh ili nečija osobnost? Točno jednako. Ako zamislite koordinatni sustav gdje je na osi x nečiji profesionalni uspjeh, a na osi y nečija kvaliteta kao čovjeka, spajanjem te dvije vrijednosti u jednu točku se dobije ploha, čija površina opisuje koliko netko vrijedi. Naravno da je to pojednostavljeno viđenje vječnog pitanja "po čemu se mjere ljudi", ali dosta dobro služi svrsi. Makar da pokaže da uspješni ljudi imaju još veću odgovornost u tome da moraju biti dobre i čvrste osobe. Uspješan gad je zapravo čovjek od kojega treba bježati. Primjer neuspješnog lošeg čovjeka: šef nabave repromaterijala u Zvijezdi koji svakoga gleda svisoka. Primjer neuspješnog dobrog čovjeka: Vlado Matijević Jaran, Laki, Anđa... Primjer uspješnog lošeg čovjeka: Vlatko Marković, Zdravko Mamić, Jadranka Kosor, Stipe Drviš, Ivić Pašalić, Vanna, itd. itd. Primjer uspješnog dobrog čovjeka: Ayrton Senna, Slaven Bilić, Mate Parlov, Mile Petković... Eto, malo za razmišljanje. Važno je gledati oba ova aspekta kada se pokušava dokučiti koliko netko vrijedi. S obzirom da je profesionalni uspjeh uvijek očigledan, malo više pažnje treba pokloniti proučavanju nečijih ljudskih kvaliteta. Makar taj netko i zakucavao za Boston Celticse. Kako bi tek bilo lijepo da su svi koji su uspješni i dobri, i da su svi "naši" dobri. Ali, to ne postoji niti u crtićima za najmlađe. To je ujedno i teška boljka hrvatskog društva, za koju sumnjam da će se promijeniti, jer bi morala biti iskorijenjena do kraja. Na primjer, netko ti napadne prijatelja jedan na jedan, i tvoj prijatelj izgubi, automatski "imaš pravo" povesti još trojicu (na jednoga) i osvetiti se. Ili, prijatelj ti je optužen (i kriv) za financijske malverzacije, ali on je još uvijek tvoj prijatelj i čuvaš mu leđa. Ili, netko priča loše o stranci koju podržavaš, "imaš pravo" napasti ga fizički ili osobno, vrijeđajući ga. U situaciji u kojoj su jedini kriteriji oni osobni, dakle, tko je član obitelji, tko je najbliži prijatelj, tko je poznanik, svaka prosudba je nemoguća. Društvo je uvijek dužno samo filtrirati trule jabuke, i to dosta dobro funkcionira u drugim zemljama. Gadovi uglavnom nemaju prijatelje. U Hrvatskoj ih imaju koliko žele, plus tisuće ljudi koji podržavaju njihov lik i djelo. Skoro je nemoguće u Hrvatskoj doživjeti da netko kritički govori o svom prijatelju, jer smo još na stupnju razvoja iz samih početaka Hrvata. Ili, na stupnju razvoja iz samih početaka ljudske vrste. Možda nitko nema snage reći "takav prijatelj mi ne treba" kad se sazna da je, recimo, čovjek otuđio novce namijenjene humanitarnim svrhama, ili kad se sazna da je s petoricom prijatelja premlatio nekoga. Nije ni čudno što nam je ovako. O ovome više i konkretnije u jednom od sljedećih članaka, tema erozije morala u Hrvatskoj je prevažna da bi samo poslužila kao završetak priče o Dinu Rađi. :) |
27.09.2008., subota
Lekcija iz nogometa (Slaven-Dinamo 2:0)
|
Znalo se da će Slaven pobijediti Dinamo, oklada na domaćina je bila vjerojatno i najbolja oklada cijele sezone jer je - Dinamo bio favorit po koeficijentu. Sve je jasno čim se usporede treneri, Petković i Ivanković, jer Mile vjerojatno ne bi izgubio utakmicu od Branka ni da Branko trenira Manchester United. Njihovo viđenje utakmice: Ivanković: "Imali smo terensku inicijativu, primili smo jedan nepotreban gol i jedan gol iz ofsajda". Petković: "Prepustili smo Dinamu inicijativu, pustili ih da se odbijaju od našeg čvrstog bloka gdje dupliramo igrače i iz toga izlazimo u opasne kontre i polukontre". Pametnome dosta...Ivanković je sretan kao dijete što je imao "inicijativu", a Petković ga je zapravo uhvatio u žrvanj i potpuno nadigrao kao trenera. Najgore je što Ivanković ne zna što se zapravo u toj utakmici dogodilo. Interesantno je i što Carlos igra zadnjeg veznog, Balaban krilo, Chago je zamijenjen u 32. minuti, najofenzivniji igrač Ibanez ulazi pred kraj utakmice... Druga stvar, crveni karton Mikića: Ivanković: "Nije bilo za crveni". Petković: "Ako je udaranje igrača bez lopte još uvijek faul...onda je ovo crveni karton". Kako je rekao i Diego iz Werdera, Ivanković je idiot. Osim što mu je Petković udijelio lekciju na terenu, udijelio mu je lekciju i nakon utakmice. Petković je zvučao kao čovjek koji zna što govori, koji je radom došao do toga da skoro pobijedi CSKA i od prosječne ekipe stvori najbolju momčad u državi, dok Ivanković djeluje kao idiot. Njega ni ne treba intervjuirati, ionako nikad nema ništa za reći. Pitanje je koliko tog svog "znanja" prenosi i igračima, i koliko je njima dozlogrdilo igrati 4-2-3-1 s dvije špice koje igraju jedna iza druge. Ne može se tim igračima prodavati magla, trenirali su ih veliki svjetski treneri. A sada im neki mali Varaždinac prodaje svoju filozofiju igre koja im ne dopušta da igraju. Drpić bi, da igra u Slavenu, bio najbolji stoper u državi, a ovako ga na svakoj utakmici netko zavrti na ringišpilu. Poldrugač i Jurić su otpatci iz Dinama, a sa Slavenom skoro tuku CSKA. Slaven je također najsređeniji klub u državi, vodi ga poslovni čovjek, menadžer Biondić, i Slaven funkcionira kao solventna tvrtka u kojoj je sve u redu i koja napreduje. Dinamo, sa 60 milijuna eura u kasi, nema pojma kuda ide jer ga vode neznalice koji nemaju nikakvu školu. Braća Mamić su ljudi bez ikakve škole. "Hrpa govana, neškolovana..." Pametan čovjek bi iz ove utakmice s objektivno sređenijim i taktički uspješnijim klubom izvukao neku pouku. Cijela država je znala da Slaven pobjeđuje u ovoj utakmici, jedino Ivanković to nije vidio. Ili nije želio vidjeti. A uskoro će nas prestići i Hajduk; ako stvarno netko dođe i otkupi vlasnički udio dionica, Hajduk ide u visine. U isto vrijeme dok je Dinamo udruga građana u koju se nitko ne može učlaniti , s nekakvim sivim bankovnim računima, s neškolovanim psihopatom na čelu, i pomirljivom neznalicom kao trenerom. Dokle ćemo biti taoci tih budala? |
20.09.2008., subota
Mafija
|
Kaže se da "mafija ne postoji", ali to im je i najjače oružje, da jedan dio stanovništva misli da se "to" ne događa. E pa, događa se, a mafija nisu samo dečki u kožnjacima i s mrkim pogledima, to su samo pješadinci. Prava mafija je gospodarska, kod nas su posebno razvijene uvozna mafija, građevinska mafija i politička mafija. Sve ovo što se događa u zadnje vrijeme (inflacija, premlaćivanje Galinca i ostalih, kupovanje ispita, Mamićevi ispadi, Bandićeva bahatost, smjene...) je djelo ili produkt mafije. Riba smrdi od glave, a postoji razlog zašto se mafija toliko razmahala zadnjih godina i zašto je zašla u sve sfere društva. HDZ-ovi članovi su, kad su opet došli na vlast, odlučili igrati svoju igru i iskoristiti položaj ne samo da bi zaradili, nego da bi bili "glavni" igrači u državi i imali svoje prste u svemu. Za to su morali surađivati s mafijom i raditi kompromise s njima, s onim dijelom kojeg nikad ne vidite na svjetlu dana, i tada je ta mafija ojačala. U roku od 5 godina su toliko ojačali da mogu premlaćivati javne osobe i Vlada više tu ne može ništa. Oni su im i dali snagu, sadili su tikve s vragom i sve ovo je produkt njihovog poigravanja s Hrvatskom. Koju navodno vole. Čak više ni ne ističu svoje domoljublje kao ranije, valjda je i njima došlo do mozga da su nesposobni veleizdajnici. Svatko tko je ikad dao mito je ojačao mafiju. Svatko tko je ikad u gospodarskom poslovanju išao mimo pravila je ojačao mafiju. Malom čovjeku se nije lako oduprijeti svemu tome i igrati pošteno, jer jednostavno neke stvari se ne mogu riješiti pošteno. Probajte izgraditi zgradu u Zagrebu ili, još gore, u Samoboru, pa ćete vidjeti koliko vam pravila vrijede. Baš ništa, jer građevinska mafija ne trpi neposlušnu konkurenciju. Oni ljudi koji su im dozvolili da se toliko razmašu su svi postavljeni na funkcije od HDZ-a, plus Bandić. I ta hobotnica je sada toliko narasla da više ne treba nikoga; igra vlastitu igru po vlastitim pravilima. Postoje tri načina na koja se može reagirati kada dođete u situaciju da poslujete s tim gadovima. Prvi način je pristati zato da ostvarite svoj cilj, makar ste pošten čovjek, a drugi način je poželjeti i sam biti dio te igre. Ovo drugo je jako privlačno, a zapravo je i najpametnije ako želite proširiti svoje poslovanje. Mnogi na to pristaju. Nakon nekog vremena, kad shvate kako stvar funkcionira, i oni se uključuju. Treći način, kojeg vidimo na TV-u, je ostati vjeran sebi i pravdi. Tada vas počnu uznemiravati suptilnim načinima. Zvonjenje nekome na portafon u 3 ujutro je posao za koji potrošite ukupno 50 kalorija, a uznemirili ste cijelu obitelj. Pisanje prijetećeg pisma također ne troši previše kalorija, kao ni bacanje kamenčića u prozor jednom svaki sat tijekom noći ili šaranje sprejem po autu. Rezultat? Paranoja te obitelji na koju se obrušite. Ne znaju tko je, znaju da je netko tu, znaju da je to upozorenje. S obzirom da ne postoji sporazum o izručivanju među državama bivše Jugoslavije, možete računati da će vas prije ili kasnije premlatiti dva Bosanca ili Srbina koje ne poznate (i prema tome, ne možete im pozvoniti na vrata), i nakon kaznenog djela će već biti u svojoj državi prije nego što se vi i pridignete s asfalta. A naručitelj vam može biti i prvi susjed, samo vi to ne znate i ne možete dokazati, pogotovo zato jer on ne bi ni bio tako slobodan i bahat da nema podršku ljudi u institucijama hrvatske države. Ili prešutnu podršku, kao što je Tuđman odobravao skinheadse jer su "čistili Zagreb". Današnja verzija toga je da mafija obavi prljavi posao i izbaci nekoga s tržišta tko, slučajno, smeta nekom političaru koji se iz hobija bavi gospodarstvom i gospodarskim kriminalom. Tko je vidio poslovati pošteno kad si u Vladi, kad si car! Eto, tako je mafija dobila na snazi. A sve najave Vlade kako će se boriti protiv ovakve situacije su čisto sranje, zato jer su oni i doveli do te situacije. Policija radi svoj posao, ali sudstvo s milijun neriješenih predmeta u 2007. i suludim presudama u nekim slučajevima ne radi svoj posao. To nije slučajno. Da je sudstvo sređeno i da surađuje s policijom kako bi trebalo, onda bi svaki kriminalni čin koji pogoduje HDZ-u više stršao nego sad. Kad je sve u rasulu, to je samo jedna od riba u moru i ne izgleda tako strašno, i nije tako inkriminirajuće. Kad kažem "policija", mislim samo na redovnu policiju, ne na špijune koji su govna među govnima. Nema gorih ljudi, to su prevrtljivi jazavci koji igraju za svakoga, a zapravo igraju samo za sebe i protiv neke druge slične skupine. Špijuni i mafija su ista stvar i regrutiraju novake iz istih redova. Još je gore kad se tajne službe vode iz ovakve Vlade, koja je u sprezi s mafijom. Puno baba, kilavo dijete. Evo jedan primjer - Zdravko Mamić ošamari šefa riječke POA-e i prođe nekažnjeno. Znači, obadvojica su dio neke iste igre, a Mamić je jači. Jer, da funkcioniraju po pravilima po kojima funkcioniramo ja ili vi, Mamić bi bio ili osuđen za pokušaj nanošenja teške tjelesne ozljede (svako diranje glave je pokušaj nanošenja takve ozljede, a svaki pokušaj je isto kao i da je uspio), ili bi bio pretučen od špijunske mreže koja brani svog čovjeka. Ali, Mamić je jači. U cijeloj toj priči cijenim samo policajce i specijalce (da, znam...) jer mi se čini da pošteno rade svoj posao. Policijski mentalitet se, za razliku od špijunskog ili političarskog, ne poklapa s mafijom. Dva različita svijeta; policajci znaju za crno i bijelo, a ovi drugi egzistiraju u sivom svijetu prijevara i laži i pronalaženja zaobilaznih puteva. HDZ-ova vlada je centralistička, jedini Veliki Vođa je Sanader, a sve ostalo su poslušnici koji imaju svoje poslušnike. A najgori su oni koji su najniže na ljestvici, ti se služe najvećim podvalama i najodvratnijim stvarima da bi se malo popeli. Svi članovi Vlade su na neki način uključeni u gospodarski kriminal (ili ga odobravaju jer im miče konkurenciju, ili se aktivno bave njime, ili ga potiču suludim zakonima, ili opstruiraju provođenje određenih zakona). Sve je to isto govno na istoj hrpi; nemojte ni trenutka pomisliti da se Sanader i naručitelj ubojstva Galinca ne poznaju i da nisu nikada razgovarali. Zbog toga je HDZ sada u panici, jer vide da im se igra obila o glavu, i da ljudi koje su smatrali svojim marionetama sada postali jači od njih. Rješenje? Nema ga. Društvo je mekano, i nije u stanju samo se oduprijeti nekome tko ostvaruje ciljeve silom. Probajte se potući s nekim na ulici tko ne očekuje napad pa ćete vidjeti, skoro pa nemoguća misija osim ako naletite na BBB-a. Društvo je mekano. Većina nas bi pristala na davanje mita, među ostalim zbog toga jer se mito može prijaviti samo nekom prijatelju od tog čovjeka koji vas traži mito, a i zbog toga što zakoni u Hrvatskoj ne štite zviždače, odnosno ljude koji ukazuju na nepošteno poslovanje svojih tvrtki ili na pokušaje iznuđivanja mita. Još jedan razlog je stari hrvatski običaj sakrivanja stvari pod tepih, što znači da je zapravo sramota glasno reći da te netko tražio mito, time samo talasaš i izdižeš se iznad prosjeka - što je u većini hrvatskih gradova i sela nedopustivo. Živiš svoj život i skrivaš sve ružno, dokazuješ se okolini preko klase auta ili traktora kojeg kupiš. Jednostavno je tako. A i ne možete računati da će vam netko pomoći, biti svjedok na sudu ili, zamisli, napasti tvoje napadače da te obrani. U Italiji, domovini mafije, se dobro zna da mafija postoji. Razlika je u tome što u Italiji prosječan građanin neće htjeti imati posla s mafijom; normalan život se odvija van mafije, političare pokušavaju držati van mafije. Može se živjeti i raditi bez mafije i svejedno uspjeti. U Hrvatskoj, mafija je uvučena u sve sfere društva, sve je ispremiješano i "normalan" civilni život ne postoji, osim ako želite živjeti u zabludi, ako idete kuda vjetar puše, ili ste premladi da biste bili uvučeni u sve to. Ali, ako želite ući u prvu ligu gospodarstva, ili se uopće baviti malo jačim poslom, ili uopće imati kafić, samo je jedan put. Znači, oba kraja društva u Hrvatskoj odobravaju mafiju. Šutnja je odobravanje. Građani su mekani, a Vlada je u nekakvoj "ne znamo bi li piškili ili kakili" sprezi s mafijom. Prirodno je da onda mafija jača i da je već preuzela ovu državu. Ovi mali naivni pokušaji HDZ-a s raznim zakonima, amandmanima, usklađivanjem zakona s EU-om, su samo nedorasli pokušajčići da se ljudima zamažu oči. Mafija vlada Hrvatskom, a HDZ se čupa jer je napokon vidio kakvu je Pandorinu kutiju otvorio. Nismo previše udaljeni od Srbije i Đinđića, jedina razlika je što mislimo da se ništa neće dogoditi. Isto kao kad je Bela IV razoružao kraljevstvo, ljudi su bili bezbrižni jer "ma nema šanse da nas netko napadne", a Mongoli su došli i sve osvojili u roku odmah. Nakon toga je Bela IV dao Zlatnu Bulu svim gradovima u kojima se skrivao od Mongola, uključujući i Zagreb, i tako ostao zapisan u povijesti. Ali, bio je jedna od većih budala uopće. Sanader mu je veliki konkurent, kao i cijelo hrvatsko društvo koje od tog 12. stoljeća nije previše promijenilo mentalitet. Skoro sam siguran da napadači na Galinca imaju doma cure koje su ih čekale na seks nakon napada, i te cure im se dive i odobravaju im ono što rade. I svaki od ovih gospodarskih kriminalaca ima ženu. S obzirom da se ništa na ovom svijetu ne događa bez podrške žena, i žene su tu krive jer loše biraju i ne usmjeravaju svoje muškarce. Važnije je našminkati se, uhljebiti se, umjesto utjecati na društvo. Bravo, jebote. Kad se netko počne hvaliti da su njih trojica napali riječkog homoseksualca, koliko cura kaže "jadni ste"? "Kukavice ste"? Da nošenje pištolja za sobom ne vuče vlažne pičkice po cijelom gradu, nitko ga ne bi ni nosio. Ne kažem da su tučnjave loše, ali napadanje nekoga tko je žrtva, ili igranje van pravila jer po pravilima ne možeš pobijediti, je sramota za muškarca. To bi žene trebale znati prepoznati i reći, jer je njihovo mišljenje najvažnije. Tako da je krivnja na svima nama. I na curama koje su malodušne i prezauzete sobom, i na ljudima koji pristaju davati mito, i na mafijašima koje je neka šugava obitelj odgojila, i na tim "obiteljima", i na studentima koji godinama nisu prijavili profesore, i na ljudima koji ne priskaču upomoć, a i na meni koji nisam studirao pravo pa ne mogu utjecati na stvari u državi. Svi smo krivi i sve je ovo naša slika. Zbog toga je ovaj članak spremljen i u rubriku "Obitelj", jer je odgoj temelj svega, a dijete koje ne zna kako stvari funkcioniraju će i samo odrasti u čovjeka koji daje mito. Ali, korektivni aparat, kao što je Vlada, je odgovoran da nas spriječi u organiziranom kriminalu i stvaranju ovakve situacije u državi. Baš zato su i tu. Nisu spriječili, nego su i oni zaigrali igru. Jedini koji to nisu smjeli učiniti. |
14.09.2008., nedjelja
Presjek političara (motornom pilom)
|
Uglavnom se priča uvijek ponavlja. Narod se nada da će novi ljudi donijeti promjene, ruše stare i dovode nove, kroz ružičaste naočale gledaju svog omiljenog političara, ali nitko se ne sjeti na kraju njihove karijere pogledati kakav su trag ostavili i jesu li nešto učinili za Hrvatsku ili su samo opterećivali proračun svojom pojavom, kako u obliku saborske plaće tako i svojim konkretnim odlukama. Pa, da pogledamo realan profil nekih bivših političara i onih koji će prije ili kasnije postati bivši. Možda su vam neki od njih simpatični, ali trag kojeg su ostavili ne laže. DRAŽEN BUDIŠA – Sudjelovao u prosvjedu 1971. i nakon toga više nije učinio ništa, a i u tom prosvjedu je bio samo sudionik, ne kolovođa. Razorio nekoliko Vlada i vlastitu stranku, svojom razmaženošću držao Hrvatsku kao taoca svog ega. Prevrtljiviji od svake žene, nije učinio ništa za Hrvatsku. VLADIMIR ŠEKS – Jedan od organizatora izdaje Vukovara, pravi čovjek iza većine loših stvari koje su se dogodile Hrvatskoj. U privatnom životu šaljivi alkoholičar. Bilo bi nam bolje da se nije rodio. Jedna od najgorih figura u cjelokupnoj povijesti Hrvatske. A bilo ih je... ZORAN MILANOVIĆ – Nedorastao bilo kakvim političkim izazovima, nema hrabrosti ni odlučnosti. Za razliku od pokojnog Ivice Račana, Milanović je samo neodlučan – bez kvaliteta koje proizlaze iz pragmatičnog pristupa. Ostat će zapamćen samo u službenim dokumentima svoje stranke. JADRANKA KOSOR – Kao i Šeks, odgovorna za Vukovar, godinama maltretira Hrvatsku svojim suzama. Nije učinila ništa dobro za Hrvatsku. Nevažna figura koja je uspjela nanijeti previše štete i povrijediti previše običnih ljudi. BORISLAV ŠKEGRO – Uveo PDV. Tvorac gospodarskog stanja kakvo imamo danas. IVAN ČEHOK – Emo iz Varaždina s milijun inhibicija. Popularan po glumljenju Isusa, a kao politička figura ne bi smio izaći van općinskih granica. Uskogrudan i nevažan čovjek, ali bar nije naštetio, osim ako njegovu pojavu ne smatrate štetom samom po sebi. RADIMIR ČAČIĆ – Više gospodarstvenik nego političar. Sreća naša. Može mu se pripisati dio zasluga za demokratizaciju Hrvatske, ali samo kao pridruženi član. Osim toga je nebitan. VESNA PUSIĆ – Prvo je godinama mučila sve TV gledatelje svojom raspuštenom pojavom, a nakon toga je prodala svoja čvrsta uvjerenja za fotelju. ĐURĐA ADLEŠIĆ – Kombinacija Dražena Budiše i Vesne Pusić. Uz goru frizuru. Veliko prevrtljivo izdajničko zlo u hrvatskoj politici. LJUBO ĆESIĆ – ROJS – Kamiondžija čija je bahatost izazvala incident na Plitvicama. Godinama radio sprdnju od Sabora. Najveća seljačina ikad u hrvatskoj politici, potpuno nestručan za bilo što, neinteligentan, glasan, iskvaren. JOSIP FRIŠČIĆ – Jedva sam mu se sjetio imena. Prodao vlastitu stranku i izdao birače. Nije za vođu stranke, ili vođu bilo čega. Curica. Uništio stranku Stipice Radića, što je neoprostiv grijeh. BRANIMIR GLAVAŠ – Ubire simpatije među Slavoncima zbog svoje inatljivosti prema vlasti, ali i on je bio dio te iste vlasti i dio ratnih zločina i pljačke vlastitog naroda. Štrajka glađu, čini se, već godinama, da bi izbjegao sud. Ne drži svoju riječ ni u tome da će umrijeti. Kandidat za Oscara i drugi u redu za Pakao. Prvi je njegov šef Šeks. ANTO ĐAPIĆ – Za razliku od Friščića, ovaj je uništio stranku Ante Strarčevića. Kao HDZ-ov vjerni pas nelegalno oduzeo prava na stranku Dobroslavu Paragi. Imao veze s Paradžikovim ubojstvom. Lažirao magisterij i dobro se udebljao od politike. MILAN BANDIĆ – Ostat će zapamćen kao veliko zlo. Glumi Purgera, zapošljava rodijake, krade, naručuje premlaćivanja ljudi koji mu se suprotstave, vođa građevinske mafije u Zagrebu, megaloman s kompleksom veličine. Opasan čovjek s iskrivljenom savješću, kojeg treba što prije ostaviti povijesti da ga pokuša probaviti. Ja osobno mislim da je neprobavljiv. BOŽIDAR PANKRETIĆ – Sramota za svog oca koji je bio veliki čovjek. Umjesto borbe za seljaka, mali Božo se ne bori za ništa. Fikus je; Vlada i uvozni lobby kontroliraju poljoprivredu kroz njega, a on ne diže glas. Neće ostati zapamćen, možda kao fusnota koja kaže da je Josip Pankretić imao sina. IVAN ŠUKER – Slavan po rečenici "PDV treba biti 20% jer je tako lakše računati". Nisu ga cijenili ni u Velikoj Gorici, ne cijene ga ni u Vladi. Nestručan, glup i nesposoban. Ostat će zapamćen samo po tome što će nakon njega na stolovima ostajati više nepojedene janjetine. GORDAN JANDROKOVIĆ – Mali laktaš koji se probio zbog poslušnosti. Nevažan; ne obavlja nikakav posao osim davanja lakonskih odgovora i opravdavanja svoje interesne skupine. U tome je dobar, ali za Hrvatsku loš kao i svi poslušnici. ZVONKO ZUBAK – Ratni profiter, zarađivao na patnji Hrvatske, trenutno vodi prvoligaški nogometni klub koji se, ironije li, žali na nepravdu. MIRKO FILIPOVIĆ, LINO ČERVAR, FRANJO ARAPOVIĆ – Nisu imali ništa za reći. Pa nisu ništa ni rekli. Mirko je bar pokušavao pomoći policiji, ali ništa od toga. Kao političari potpuno su nevažni. MLADEN SCHWARTZ – Židov antisemit. Poremećen čovjek, srećom ostao na margini. IVICA MUDRINIĆ – Koliko se god pokušavao sjetiti, ne znam na kojoj je poziciji čovjek bio. Znam da je bio poslušan. DRAGO KRPINA – Čovjek opakog pogleda i niskog čela. Suodgovoran za Vukovar i za pljačku Hrvatske. Sama pomisao na njega izaziva mučninu. IVIĆ PAŠALIĆ – Siva eminencija Hrvatske politike, nigdje nije stavio svoj potpis, pravi krivac za gospodarski kriminal koji je osiromašio Hrvatsku. Živimo u njegovom naslijeđu i šteta je što se rodio. Nešto kao kombinacija Billa Gatesa i Sotoninog okota. Uvjerljivo najgori član ovog popisa. JURE RADIĆ – Tvorac velikog broja neupotrebljivih građevina. Zaradio. Prespavao fakultetsko predavanje o zaštiti mosta od vjetra. Još uvijek se bavi svojim hobijima - gradnjom nevidljivih mostova i preskupih autocesta. Takvi ljudi su nam prodefilirali kroz Sabor i kroz živote i oblikovali ovo u čemu danas živimo. Za mnoge od njih smo u jednom trenutku mislili da su dobri, podržavali ih, govorili da su bolji od "onih drugih", bili su "naši", nismo dali da ih netko u kafiću vrijeđa. Glasali smo za njih. Glasali smo za njih. Kaže se da se boksači i političari ne vraćaju, i to je istina, ali jedan uvaženi gospodin ima nešto reći o tome: Berthold Brecht: "Ne radujte se njegovom porazu. Iako je svijet ustao i zaustavio tog gada, kuja koja ga je nosila se opet tjera". I zato otvorite oči. Oni će vam ih pokušati zatvoriti, to im je glavni zadatak kojeg moraju ispuniti da bi mogli vladati. Nije slučajno da zvuče kao "oni" iz filmova, koji kuju urote. To jesu ti ljudi, ovdje navedeni imenom i prezimenom. I imaju još tisuće bezimenih poslušnika među nama. A borba protiv njih je vječna, ne završava kao Gospodar prstenova. I, za razliku od filma, ovdje negativci nemaju crnu odjeću, a pozitivci bijelu. Ipak treba malo truda da se vidi tko je tko. Zato ćemo listu završiti zadnjom, najvažnijom karikom u lancu: PROSJEČAN HRVAT – Glasa srcem, odavno je odabrao stranu i drži je se. Ne može obrazložiti zašto. Bori se s gramatikom i gubi, boji se Srba, živi samo u vlastitoj glavi. Samo želi biti bolji od svog susjeda, makar izgledati bolje. Laik. Pravi tvorac sveg zla koje se dogodilo Hrvatskoj i onog zla koje će se tek dogoditi. A ovi ljudi gore su samo njegovi osobni Frankensteini. |
05.09.2008., petak
Inflacija i cijene hrane
|
Nevjerojatno ali istinito, Vladina "gospodarska strategija", nakon što je dobila još jedan mandat, pokazuje znakove potpunog urušavanja. To sam i očekivao. Pamtim tko je točno uveo čokoladu od 80g umjesto one od 100g, i zbog koga točno u Cedeviti ima manje Cedevite. Neću sada govoriti o činjenici da se svi članovi Vlade nelegalno bogate na račun građana, nego o tome kako nemaju nikakvu gospodarsku strategiju, a čak i ne znaju što je inflacija. Ne znam ni ja baš točno, samo sam pročitao članak na Wikipediji, ali u situaciji kad se gorivo dvostruko oporezuje je glupo govoriti o uzrocima rasta cijene goriva i nekakvom umjetnom održanju cijene na nekoj razini. Davanje 100 milijuna kuna (iz proračuna, znači, iz poreza) Agrokoru kako bi Konzum smanjio cijene i time zamazao oči građanima isto tako nije rješenje. Time se ne rješava uzrok, nego se samo pomalo liječi posljedica. Jer, rast cijena je posljedica inflacije, a ne uzrok inflacije. Nisu cijene narasle same od sebe. Ovo umjetno smanjivanje cijena je čisti populistički potez, a ne gospodarski. Nema to veze s nijednom strukom osim onom glumačkom iz prethodnog članka na ovom blogu. Rečenicom "mi ovisimo o svjetskim trendovima cijena hrane" je Vlada samo pokazala svoju nesposobnost i korumpiranost, a nije se, kako misli, izvukla od odgovornosti. Ne zanima me koja je stranka na vlasti; svatko tko ne napravi plovni kanal Sava-Dunav (za navodnjavanje usjeva) i uništi protugradnu obranu, a na vlasti je, je nesposobni idiot. Po jednom članku kojeg sam davno pročitao, Hrvatska može proizvoditi hrane za 20 milijuna ljudi, problem je navodnjavanje. Vlada se nije pobrinula da organizira poljoprivredu, ali zato poljoprivreda ždere proračun kad se moraju isplatiti štete od tuče ili suše. I stari Egipćani su bolje navodnjavali nego mi, Libija je zelena zemlja usred pustinje, Nizozemci su izgradili državu na vodi, jedino mi ispadamo kreteni i ovisimo o kiši i suncu. Zašto? Pa zbog uvoznog lobbya. Kako ćeš zaraditi na uvozu ako uvoz nije potreban? Eto, tu je jedan od uzroka rasta cijena hrane. A proizvođači mlijeka i brašna bi živjeli kao bubreg u loju, samo da nisu povezani s Vladom. Brašno, gorivo, mlijeko i toalet papir su najprodavaniji proizvodi u državi. Zapravo me čudi što Vlada nema svoje prste u toaletnom papiru. Trebao bi im. Kako sam već napisao u jednom od članaka ovdje, porezi oslabljuju građane i beskorisni su osim ako ih država iskorištava za rast standarda. Problem nastaje kad država nije u stanju uzeti, npr., 100 milijuna eura poreza, a obogatiti građane za 105 milijuna eura. Inače bi građani bolje funkcionirali sami, da nisu nikome dali porez, i imali bi veću kupovnu moć za međusobnu razmjenu. Ispada da što više radimo, dublje tonemo. Ne svojom krivnjom. Najbolje što građanin može učiniti za Hrvatsku je da plaća što manje poreze i namete i da tako ojača. Za usporedbu, onaj turski harač kojime su nas plašili u osnovnoj školi je iznosio samo 10%, a u samoupravnom socijalizmu su radnici bili vlasnici tvornica. Sad još uvijek država sve kontrolira kao i u socijalizmu, s razlikom da radnici nisu vlasnici ničega, a Vlada rasprodaje državna dobra. Možete reći što hoćete, ali u samoupravnom socijalizmu nije bilo Škegrinog genijalnog PDV-a od 22% na svaku moguću robnu razmjenu. Maksimirski stadion, a i svi stadioni u Hrvatskoj, su izgrađeni u to "vrijeme mraka", a u ovo "vrijeme svjetla" na Maksimiru gradonačelnik Bandić krade novce na plastičnim stolcima, lopov Mamić krade na igračima, a zapadna tribina se urušava. Briga me je li Morales dao gol, činjenica je da su ovi ljudi koje sam spomenuo priljepci i lešinari koji leže na našim novcima. Moralesa je užitak gledati, ali ono kamenje koje se odlomi sa zapadne tribine nije. Pametnome dosta, nije uzrok inflacije rat u Iraku i globalno zatopljenje, nego korumpiranost naše Vlade i njihova nesposobnost da upravljaju bilo čime osim vlastitim džepovima u koje spremaju sve više dok im država tone. Oni su tu isključivo zbog vlastitih interesa i vlastitog ega. Nalazimo se u nekakvom tranzicijskom razdoblju između državnog vlasništva i kapitalizma, odnosno tržišne ekonomije, a Vlada nema pojma u kojem smjeru ide. Hoće li se svaki građanin početi brinuti sam za sebe, dobiti određenu odgovornost? Neće. Ne može, nema love, trećina zarade mu je otišla na poreze i prireze i namete i pristojbe i kamate. Hoće li se država obogatiti na rasprodaji državnih poduzeća? Neće. Ovakva vlast i ovakva gospodarska politika je najgore što nam se moglo dogoditi, i bit će još gore jer je mandat tek počeo, a i oporba je nesposobna. Ako hoćete napraviti najbolje za sebe, brinite se za sebe sami. Smanjite troškove, povećajte prihode ako možete, izbjegavajte banke u širokom luku, kupujte samo ono što vam treba. Ako imate više love, uložite u solarne ploče ili nešto takvo što vas odvaja od HEP-a. Ako kupujete auto, kupite isti taj koji želite, ali rabljeni. Nove stvari su nove samo prije nego što ih kupite. Plaćajte internet najjeftinijem ponuđaču. Isto tako s mobitelom, a i odaberite najbolju tarifu za sebe. Prodajte ono što vam ne treba jer je to mrtvi kapital. Kladite se preko interneta jer tamo nema 5% manipulativnih troškova i koeficijenti su veći. Popravite auto da ne troši višak benzina (filter za zrak, filter za ulje, puno sintetičko ulje, antifriz...) ili ga nadogradite s nečim (cold air intake, vidi na Wikipediji). Objedinite račune u istoj banci i dižite kredit samo ako je za napredak (kupnja stana, gradnja kuće, otvaranje obrta...). U principu, odvojite se od državne šape, ne dajte im u svoj novčanik. Razumijete princip. Može se uštediti i 500 Kn mjesečno bez da se odričete nečega. A povišicu / džeparac / dobitak na kladionici od 500 Kn biste slavili danima...kao i neko nasljedstvo od 10.000 eura (kupnja rabljenog umjesto novog auta). Svaki put kada NE uzmete kredit kojeg ćete otplatiti dvostruko, zapravo ste udvostručili svoje novce. Tako treba gledati na stvari. Što god vam oni rekli, kakva god odijela imali, kakve god kartice i pogodnosti nudili, činjenica je da gotovina u džepu još uvijek vrijedi najviše, a sve ostalo je mazanje očiju. Što dalje od ljudi u odijelima! Ovo vrijedi i za siromašne građane i za bogate. Osobne financije ne treba shvaćati neozbiljno, a što se više čovjek veže uz državu, to će mu biti gore jer Vlada pojma nema što radi, nije ovo kao u socijalizmu kad se čovjek mogao prepustiti i svejedno bi mu bilo dobro. "Ja sam porezni obveznik" više nije izjava ponosnog čovjeka, nego izjava ovce. Najbolje ćete zapapriti tim idiotima u Vladi ako sami povećate svoj standard i sami izgradite ono što vam treba. Oni vam neće dati ništa. Evo nekih stvari koje osiromašuju vaš proračun: HRT pretplata 1.5% prosječne plaće (73 Kn) PDV 22% Prirez 1-18% (Zagreb 18%) Posebni porez na kupnju automobila 18-48%, ovisno o cjenovnom razredu Prirez porezu na dohodak 10-30% (Zagreb 30%) Porez na kavu i proizvode od kave 12.00 Kn/kg Porez na dobit 20% Porez na potrošnju u ugostiteljskim objektima 3% Porez na promet nekretnina 5% Max ADSL internet, flat rate, 2 Mbit/s, 178 Kn Porez na naftne derivate 2.40 Kn/l Manipulativni troškovi u kladionici 5% na sve uplate Profitna margina u kladionicama oko 13% (manji koeficijenti) Mjesečna kamata na kredite 8-10% Inflacija 10% (zasad) Mirovinsko, zdravstveno...dopunsko zdravstveno... Izdavanje raznih iskaznica... Naknada za vođenje računa u bankama... Porez na ceste... Cestarine... Porez na osiguranje automobila 15% Porez na kasko osiguranje 10% Mjesečni pokaz za ZET od 89 do 290 Kn Za usporedbu: Manipulativni troškovi u internetskim kladionicama 0% Profitna margina u internetskim kladionicama do 7% Bonus na prvu uplatu u internetskim kladionicama do 100%, do 50 eura Kabelska televizija B.net 69 Kn (ne plaća se pretplata HRT-u) Kabelski internet, flat rate, 2 Mbit/s, 145 Kn Kabelska televizija + internet, 159 Kn Porez na rabljeni auto do 50.000 Kn je 11% Bez otplaćivanja kredita – nema 8% kamata :) Eto, za malo razmišljanja. Većina poreza se teško može izbjeći, ali mnogi se mogu zaobići na neki način. I to legalno. |
03.09.2008., srijeda
Glumljena osobnost
|
Mnogi "uspješni", odnosno popularni ljudi su ovo odavno shvatili. Čak i disko švaleri još u mladoj dobi shvate da nije važno što kažeš curi, nego kako to kažeš. Stavom se može i pobijediti nekoga bez tučnjave, dobrim govorništvom se može povesti masa u rat. Poznato je i da su komunikativni ljudi popularniji, bez obzira na to koliko stvarno vrijede. I u poslovnom svijetu sada postoji trening osobnosti, uglavnom se vježba sjedeći na stolcu pred ogledalom. Tako se vježba govor tijela, i to je otprilike razlog zbog kojeg možete vidjeti toliko čudnih neprirodnih ljudi u poslovnom svijetu. Gledaš čovjeka, a nije čovjek. Sve ovo se bazira na nesvjesnim osjećajima primatelja informacije, jer ljudi uvijek jednako reagiraju kada njihov sugovornik npr. udara šakom o stol. Prihvatili tog udarača kao svog vođu ili se pobunili protiv takve komunikacije, prijem informacije je isti - onaj tko udara šakom o stol je jak i odlučan čovjek. Makar i glumio. Amerikanci su ovo odavno shvatili i legitimnoj znanosti govorništva su dodali i jednu šund znanost iskrivljivanja informacija, tzv. spin. Primjer iskrivljene informacije je npr. kad se naručeno ubojstvo unutar neke organizacije (Nikita) zove "poništavanjem". Loše informacije se ublažavaju, a dobre se naglašavaju. Time se služe svi američki političari kada daju informacije javnosti, a odnedavno se toga prihvatio i Ivo Sanader, koji ima vlastitog spin doctora. Nije on onako odlučan sam po sebi, nego je to slika koja prolazi u Hrvatskom patrijarhalnom društvu, koje, naravno, nema pojma što je to spin i da čovjek s kojim komuniciraju možda i glumi i laže. Da bar imamo onako odlučnog političara kakvog Sanader glumi, gdje bi nam bio kraj... Još jedan primjer možete vidjeti u reklami za Big Brother na RTL-u. "To je prvi puta IKAD da se Big Brother..." baš i nije prirodno izgovorena rečenica, mala se potrgala u nastojanju da kameri dokaže da je to prvi puta IKAD. I RTL i Nova imaju nešto slično spin doctorima za svoje televizijske face (HRT nema), i zbog toga se onoliko muče s naglascima, iskrivljuju usne u nešto čudno, i samo što glavom ne probiju ekran koliko se trude informaciju približiti gledatelju. Ok, želite nam podvaliti bolji dojam o sebi i svojim vijestima, ali treba to znati i izvesti. I u samoj znanosti o govoru se zna da se ne može normalnom intonacijom prenositi vijest, postoji desetak različitih intonacija za ozbiljne vijesti, zabavne vijesti, opuštenu govornu emisiju itd., ali kad se osim na zvuk to prenese i na sliku, onda to izgleda jako čudno jer te ljude uče i kada će trepnuti. Žalosno, jer su ti ljudi mogli biti dobri voditelji, a ovako su samo čudni, i intonacija potrebna za naglašavanje riječi im se kosi sa standardnim naglascima u hrvatskom jeziku. U politici stvar postaje ozbiljnija, jer se manipuliranjem osobnošću može do vlasti, bez obzira na to kakav čovjek bio. Barack Obama je "slučajno" upotrijebio riječ "promjena" već mali milijun puta tijekom svoje kampanje, jer postoje jake riječi i slabe riječi, to zna svaki govornik i svaki čovjek koji radi u marketingu. Neke riječi daju jači dojam, neke slabiji, neke pozitivan, neke negativan. Spin doctori znaju svaku od njih i koriste ih prema potrebi. I svatko tko je ikad ostavljao dečka / curu je iskrivio informaciju i pokušao ružni prekid dočarati nečim bezbolnim. To je normalno, ali problem nastaje kada primatelj informacije nije svjestan toga manipuliranja informacijama. Čovjek svaki dan sreće ljude, svi su manje ili više iskreni, ali uglavnom ljudi s normalnim reakcijama, i čovjek onda očekuje da su i političari i novinari isti takvi. Nisu. Oni dijele informacije po pravilima struke. U novinarstvu postoje neutralno izvještavanje, i kolumne u kojima se iznosi osobno stajalište. Plus uređivačka politika koja određuje što se smije, a što ne smije reći. Tako na HRT-u nećete čuti određene političke informacije koje idu protiv HDZ-a, a na Novi možete čuti vijest da su djeca ukrala tri žvake iz kioska. Često nećete čuti kritičko mišljenje o nekoj važnoj temi jer je novinar dobio zadatak da samo prenese informacije. Političari su si dali za pravo da iskrivljuju informacije naglašavajući pozitivne, a smanjujući negativne. HDZ to bolje radi jer ima stručnjake, i zato u svakom mogućem sukobu pobjeđuju nesposobni SDP. Čak i u onom skandalu oko Sanaderovih satova. Čovjek koji nekritički čita novine i gleda televiziju neće daleko dogurati. Sve te informacije su izmanipulirane jer pravila struke tako nalažu. Zato je puno bolje popričati s običnim ljudima ili čitati blogove, pogotovo one koji pokušavaju gledati stvari iz neutralne perspektive. Tu se može nazrijeti istina, jer, budite sigurni, ako je istina loša po nekoga, od te osobe je nećete čuti. Nećete od potkupljenog novinara čuti informaciju protiv svog poslodavca, nećete od političara čuti informaciju koje ide protiv njega. Dobro se zna da onaj tko ima informacije vlada svijetom, i zato se ne treba previše uzdati u informacije koje dobijete od profesionalnih manipulatora informacijama. Svijet je puno gori nego što nam oni govore, a treba se znati koliko je nešto loše da bi se moglo popraviti. Ne treba primati sve informacije kao da je glava kanta za smeće koja spremno hvata svaki otpadak. Makar to bio prvi put IKAD da se Big Brother snima u stranoj zemlji... |
02.09.2008., utorak
Digitalni signal
|
Kakve veze ima Vlada RH s digitalizacijom signala HRT-a? Netko tko živi u razvijenoj zemlji bi rekao "nikakve", ali ipak se na glupoj reklami za digitalni signal Vlada RH pojavila kao sponzor. Zbog čega Vlada nema nikakve veze s digitalizacijom neke druge nacionalne ili lokalne televizije? Glupa pitanja. Svi dobro znamo da je HRT komunjarska organizacija koja ima bar 1000 radnika previše, koja neustavno uzima pretplatu već ne znam koliko godina uz nekakva jadna opravdanja. Lova im svejedno stiže svaki mjesec, a netko im to dozvoljava. Vjerojatno taj "netko" financira i njihovu digitalizaciju, što znači da ju financiramo mi - porezni obveznici. Čak i nezaposleni ljudi su porezni obveznici, čak i djeca, jer sve što kupite ima 22% PDV-a. Znači, svi financiramo HRT, mnogi od nas plaćaju i pretplatu, a sada bismo trebali kupiti i digitalni prijamnik i možda se još i pretplatiti na HRT+. Ne vrijedite toliko. Meni je najveći cilj živjeti besplatno, odnosno ne plaćati te razne poreze i namete i pristojbe i slične gadosti. Zato imam kabelsku televiziju, signal je, naravno, savršen. Ne treba mi digitalizacija, a čak su mi sve instalirali besplatno. Zanimljivo je da preko istog kabela imam i stalnu vezu na internet, a i telefonska linija ide preko tog kabela. Nemam nikakve veze s HRT-om ni s HT-om, što je samo po sebi dobitak. A i prolazim jeftinije...mjesečni račun mi je 250 Kn. Da plaćam HRT-ovu pristojbu i HT-ov telefon i internet, 250 Kn bi otišlo samo na pristojbe. Plus potrošak. Hrvatske televizije ionako ne gledam previše, ne mogu podnijeti njihov iskrivljeni hrvatski jezik, uglavnom se gleda National Geographic, CNN, filmovi na TV1000, serije na Fox Life i Fox Crime, sport na Sportklubu. Bez plaćanja pretplate tim kućama. Preko kabelskog interneta si skinem filmove kao što su Umri muški IV, Rambo IV, Rocky ne znam koji broj. Nije legalno, ali ajde, pojeo vuk magare, filmove sam pogledao. I nisam posebno platio prekoračenje prometa, što bih sigurno morao platiti HT-u. I, zajebant kakav jesam, pošaljem mail HRT-u. I ranije sam im slao mailove, uglavnom one u kojima ih vrijeđam zbog nekog propusta, svaki put su odgovorili. Jednom mi je čak i odgovorio Janos Romer, njihov glasnogovornik. Ovaj put sam ih pitao jesam li ja obavezan plaćati pristojbu HRT-u s obzirom da plaćam kabelsku televiziju koja mi nudi oba programa HRT-a. To je jedno od onih problemskih pitanja, jer da im platim pristojbu platio bih duplo. Nisu odgovorili... Sigurno B.net ima neki ugovor s HRT-om i plaća im za nuđenje njihovih kanala preko kabela. Ali, HRT to nikad ne bi javno potvrdio. Bolje da se ne zna. Plaćajte vi pretplatu i digitalizirajte se...ako ne znate da postoje i bolje stvari. Bilo što što dolazi iz Europe je dvije klase iznad onoga što nude one komunjarske tvrtke u Hrvatskoj kao što su HRT, HT, kladionice, itd. Po njima, napredovali bismo korak po korak svakih 10 godina, makar se u svijetu napreduje puno brže. Nešto kao kad se u Kranjčevićevoj prije tjedan-dva slavilo svjetlo i struja (postavljeni su reflektori na stadion) kao da smo u 19. stoljeću. Imamo svjetlo! Imamo struju! Imamo digitalnu televiziju! Ma super. Svaka vam dala. |